Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 26.09.2004.

Bitka kod El Alemeina

Bitka kod El Alemeina (druga bitka 24. listopad - 4. studeni 1942.)

Afrički korpus ustrojen je od 3 talijanske divizije i vrlo jakih njemačkih oklopnih postrojbi kojima zapovijeda general Ritter von Thoma, nakratko zapovjednik Afričkim korpusom je zapravo general Stumme. Rommel je u Austriju na liječenje otišao 23. rujna 1942. godine.
Konkretno, generalu Stummeu na raspolaganju stoji 12 divizija i jedna padobranska brigada, a to je ukupno 108 000 vojnika (53 000 je njemačkih vojnika), 600 tenkova, 345 zrakoplova i samo 24 topa kalibra 88 mm (ovi topovi doista su se pokazali izuzetno djelotvornim u prijašnjim pustinjskim bitkama).
General Stumme neposredno pred bitku umro je od srčanog udara, pa je Hitler telefonski zapovjedio Rommelu da se vrati u Afriku. Rommel je stigao tijekom bitke, naime, bitka je trajala već dva dana.
Nasuprot postrojbi sila Osovine stoji 8. britanska armija ustrojena od 10 divizija i 3 brigade, ukupno to iznosi 150 000 vojnika, 1351 tenk (među tim brojem je 300 tada najnovijih američkih tenkova tipa Sherman M-4), 884 komada raznog topničkog oružja i više od 900 RAF-ovih borbenih zrakoplova. Britanske snage su itekako bile spremne, opremljene i riješene na bitku jer bilo je više nego čito da: - izgube li Britanci bitku Egipat ostaje nebranjen i put prema Sueskom kanalu Nijemcima više ništa ne bi zatvaralo. Od Sueskog kanala Nijemcima sigurno padaju u ruke strategijska naftna polja, otvoren im je put prema Iraku i Iranu, a time Nijemci dobivaju novu osnovicu za napad na SSSR iz još jednog smjera.
U samoj bitki obije strane pretrpjele su vrlo teške gubitke, ali slanje RAF-ovih izvidničkih zrakoplova u izvide duboke njemačke pozadine (po Athumanunhu genijalni je potez Montgomeryja). Naime, zrakoplovi su otkrili pojačani promet u smjeru Tel al-Aqqaqira i Montgomeryju je jasno da Rommel tu želi zadržati novozelandske postrojbe kako bi dobio na vremenu za jedino ono što mu je preostalo, a to je razumno povlačenje od El Alemeina. Ako bi to Rommelu uspjelo njegov Afrički korpus ne bi bio poražen, Britanci bi pisali samo dobivenu bitku, dok bi postrojbe sila Osovine dobile potrebito vrijeme za reorganizaciju i prijeko potrebitu popunu.
Mongomeryju je sve ovo postalo kristalno jasno i on se odlučuje na slijedeći potez: - noću 3./4. studeni gura 51. britansku pješačku diviziju i 4. indijsku pješačku diviziju u odlučan napad na bokove Rommelovih oklopnih snaga, ne bi li tako rasteretio smjer 2. novozelandskoj pješačkoj diviziji. Napade u bokove i s čela nije bilo moguće odbiti, Rommel na ovo nije mogao adekvatno odgovoriti, pa on započinje povlačenje prema mjestu Fuka s preostalih 90 tenkova, Montgomery ih u tom trenutku ima još oko 800. Snage u oklopu su daleko na strani Britanaca i to je bio prijelomni trenutak bitke kod El Alemeina, odnosno bio je to početak kraja njemačke nazočnosti u Sjevernoj Africi.
Rommel je izgubio 59 000 vojnika, 500 tenkova i oko 1000 raznog topničkog oružja, a među 30 000 zarobljenih bio je i general Ritter von Thoma. Na drugoj strani Montgomery broji 13 560 poginulih, 500 uništenih tenkova i oko 100-tinjak topova.

četvrtak, 23.09.2004.

Bojni brodovi

SMS Friedrich der Grosse

Bitka kod Jutlanda

Bitka kod Skagerraka 1916. godine (Pomorske bitke I. Svjetskog rata)

Bitka koja je poznatija pod nazivom „Bitka kod Jutlanda“, a vodila se između British Grand Fleet (Velike Britanske flote) i Hochseeflotte (Njemačka otvorenomorska flota). Bila je to jedina pomorska bitka u I. Svjetskom ratu.
Nadnevka 31. svibnja 1916. oko dva sata ujutro admiral Hipper zapovjeda isplovljavanje svom brodovlju koje je do tada bilo usidreno u luci Wilhelmshavena, a admiral Scheer sa svojim brodovljem polazi za njim sat i pol kasnije. Za to vrijeme britanska flota već je bila na otvorenom moru (zahvaljujući pravodobnim informacijama britanske obavještajne službe) i čekala njemačku flotu. Britanski zapovjednik bio je uvjeren da će prvo napasti njemački bojni krstaši, a tek nakon njih u borbu bi se upustili i njemački bojni brodovi. Stoga on daleko naprijed šalje svoje bojne krstaše pod zapovjedništvom admirala Beattyja. Do prvog sraza dolazi već oko 15.00 31. svibnja. Iako dvostruko slabiji, prvi napadaju njemački bojni krstaši pod zapovjedanjem admirala Hippera. Pet njemačkih krstaša hrabro se upustilo u boj s šest britanskih krstaša i četri britanska bojna broda. Admiral Beatty uvjeren je da će potopiti njemačke krstaše, pa se upušta u borbu ne čekajući dolazak glavnine britanskih brodova. Razvila se žestoka borba brodova, u početku njemački topnici gađaju izvanredno. Njemački krstaš Von der Tanna potopio je britanskog krstaša Indefatigable. Ubrzo stiže i glavnina britanskog brodovlja, ali njemački krstaši ne posustaju sada već u pomalo suludom napadu jer tu su se sada pojavila i četiri britanska najnovija i najsnažnija ratna broda. Njemačkim krstašima uspjeva potopiti još jedan britanski brod naziva Queen Mary, a nakon ovoga Britanci uzmiču ne bi li dočekali svoju glavninu i tada nastavili borbu. Njemci ih prate i zasipaju granatama, a sada im se pridružuje i ostatak njemačkog brodovlja koje je sat i pol krenulo kasnije pod zapovjedanjem admirala Scheera. No, tu se iznenada pojavljuje britansko brodovlje pod zapovjedanjem admirala Hooda. Sada Britanci zasipaju njemačke krstaše teškim pogotcima i nakon nekoliko trenutaka tone njemački krstaš Weisbaden. Međutim njemačko brodovlje ne bježi već prihvača boj na moru i razvija se druga teška bitka. Tone britanski krstaš Defence, a bojni brod Warspit teško je oštećen i izbačen iz borbe. U međuvremenu stiže i britansko brodovlje pod zapovjedanjem admirala Jellicoea, pa britanski brodovi sada potpuno opasuju njemačke brodove i snažno ih tuku. No, njemačko brodovlje ne ostaje dužno i uzvrača na sve strane. Tone britanski krstaš Invicible zajedno s admiralom Hoodom. Sada se njemačko brodovlje izvlači iz borbe, ali ponovno radi manevar i upušta se u novu bitku. Iako iznenađeni ovim manevrom britanski zapovjednici se brzo snalaze i ovaj puta rabe svu svoju premoć u odnosu na njemačko brodovlje. Njemci pokušavaju u borbu uvesti i svoje torpedne čamce, ali britanski zapovjednici shvaćaju njihove namjere, pa razmiču brodove na veće udaljenosti. Njemci shvaćaju da s nastavkom borbe imaju sve manje šansi, pa se stanu izvlačiti iz borbe u smjeru Horn Riffa. Britanci ih progone i gađaju. Više puta tijekom povlačenja sudaraju se njemačka zalaznica i britanska prethodnica, torpedni čamci jure na sve strane u brzim i vratolomnim vožnjama, na mnogim brodovima bjesne požari. Potopljeni su njemački linijski brod Pommern, krstaši Rostock i Frauenlob, a krstaš Lutzov uslijed topovskih pogodaka izbačen je iz borbe, pa ga njemački brodovi sami moraju potopiti. Na dno je otišao i krstaš Elbing. Britanci gube još krstaša Black Prince. Ovim je bitka završila i obije flote vraćaju se u svoje luke.
Britanci su izgubili 115 025 tona, a Nijemci 61 180 tona. U brodovima Britanci su izgubili 14 brodova, a Nijemci 11. Britanci imaju 6 094 poginula, 674 ranjena i 177 zarobljena, Nijemci pak 2 551 poginulih i 507 ranjenih.
Njemci su slavili pobjedu, a Britanci su bili potišteni, a njihovo zapovjedništvo izloženo je kritici britanske javnosti. Kritika je postala još veća kada je nekoliko dana nakon bitke britanski bojni krstaš Hampshire potopljen kod otočja Orkney, najvjerojatnije od mine koju je postavila njemačka podmornica. Na njemu se nalazio lord Kitchener britanski ministar rata, a snjim je i nestao cijeli njegov stožer.

ponedjeljak, 20.09.2004.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu (jedna od bitaka u Guadalcanalu)

Koliko je brodova potopljeno u Guadalcanalu taj tjesnac (prolaz) s punim pravom može nositi i ime «Prolaz s željeznim dnom».
Izabrao sam jednu epizodu (bitku) koja me se dojmila zbog jako neobičnog događaja. Naime, prvi puta u povijesti bitaka jedan se ratni brod sudario sam sa sobom, pramcem naletjevši na krmu. Vrlo neobično, ali stvarno se tako dogodilo. Evo kako je to bilo: Eskadra američkih brodova sastavljena od pet krstarica i šest razarača, kojom zapovijeda američki admiral Carlton Wright, očekivala je japansku eskadru koju su činili razarači pod zapovjedništvom japanskog admirala Tanake. Tanaka je znao da njegovi razarači nemaju radare, a da je velika mogućnost da će se sresti s američkim brodovima koji ih imaju, pa je zapovjedio da se u slučaju napada koriste samo torpeda, kako bljeskovi topova ne bi odali položaj brodovlja u mraku. Eskadre su se primaknule jedna drugoj u mrkloj noći na najmanju daljinu od 5 600 metara, a najveća je bila 8 700 metara. Iznenadni napad američkih brodova zatekao je japanske mornare, ali ne i njihovog admirala. Admiral Tanaka zapovjedio je da paljbu uzvrati najbliži njegov razarač američkom brodovlju, razarač Takanami. Razarač Takanami iako se našao pod kišom granata snažno je odgovorio i uspio ispaliti oko 70 granata prije nego je bio potopljen. Američki razarači ispalili su osam torpeda od kojih su sva promašila. Kako su američki brodovi snažno tukli po razaraču Takanami, bljeskovi njihovih topova, jasno su pokazali ostalim japanskim razaračima kamo treba usmjeriti torpeda. Ispaljeno je oko 20 torpeda koja su za manje od dvije minute iz borbe izbacila čak četiri američke krastarice. Pogođena je admiralska krstarica Minneapolis i krstarica New Orleans. Upravo New Orleans, je cilj moje priče. Naime, ona je dobila izravni pogodak u spremište streljiva. Snažna eksplozija streljiva jednostavno je otrgnula pramac krstarice s topovskom kulom i odbacila je uvis. Odbačeni pramac pao je na krmu iste krstarice i oštetio joj brodske elise, a potom potonuo.
Evo na taj način krstarica New Orleans sudarila se sama sa sobom, odnosno njezin pramac udario je njezinu krmu.

nedjelja, 19.09.2004.

Bitka kod Termopila

Bitka kod Termopila

Slava bitke kod Termopila legendarna je kao i slava bitke kod Maratona. Međutim, uvijek je pogrešno zatvarati planinske prijelaze pred nadmoćnijim nastupajućim protivnikom. Preko svakog planinskog grebena vodi mnogo putova. Sve ih zaposjesti i motriti ih, vrlo je teško, a sve ih zaštititi i braniti gotovo je nemoguće. Perzijanci bi ionako našli put za obilazak Termopila i bez izdajnika Efijalta.
Ako se planinski greben koristi kao zapreka protivnikovom nastupanju glavne snage treba rasporediti prema putovima koji vode preko grebena tako da se odvojeni protivnikovi odredi koji nastupaju preko planine razbiju i potuku. U bitki kod Termopila izgledalo je da su Grci napravili baš ovu grešku, no, nije bilo baš tako.
U stvarnosti je bilo drukčije. Bilo je potpuno nemoguće da Grci iskoriste planinu Etu kao zapreku. Naime, Grci nisu mogli tu prikupiti sve svoje snage i da baš tu zapodjenu odlučujuću bitku. Znali su Grci da ne mogu očekivati od građanske milicije nekoliko malih republika da one pošalju cjelokupne svoje snage daleko od domovine gdje bi bili izloženi opasnostima velike bitke. Usto, veći dio Grka, a prednjače Atenjani, traže odlučan sukob na moru, gdje se on i odigrao.
Prije nego što su dobili bitku kod Salamine, Grci prepuštaju Perzijancima cijelu srednju Grčku, pa čak i prazne sam grad Atenu. Ako se cijela zemlja prepusti protivniku bez otpora to demoralizirajuće djeluje na narod. Zbog toga Grci moraju zaposjesti Termopilski tjesnac htjeli oni to ili ne.
Istodobno grčka flota napada perzijsku kod rta Artemiziona. U slučaju pobjede grčke flote bilo je za vjerovati da će Perzijanci odustati od napada kopnom. Obije flote borile su se nekoliko dana bez odlučujućeg rezultata, a na kraju grčka flota odstupa očekujući svježa pojačanja i provodi popravke na svom brodovlju u lukama, što pak je za perzijsku flotu bilo puno kompliciranije.
Ovim ishodom posjedanje Termopilskog tjesnaca gubi svaki smisao. Maloj vojsci spartanskog kralja Leonide ne preostaje ništa drugo nego da izgine ili da odstupi. Mnogi kritičari kažu da je Leonida trebao odstupiti – kritičari bi sigurno odstupili, ali ne i Leonida! Iako je Leonida po zaprimanju izvješća o nastupanju Perzijanaca svojoj maloj vojsci zapovjedio odstupanje, on je sam s 300 najhrabrijih Spartanaca ostao da zaštiti odstupanje, a samim time i da dokaže svojom žrtvom da je formalno pogrešna obrana klanca ustvari tračak nade za pobjedu. Leonida je, kao što je to uvijek kod velikih vojskovođa, vidio dalje, imao je viziju, uzimao u obzir moralni element rata. Za buduće bitke bilo je jako značajno da se ulazak u Heladu za doklačene barbare ne odigra bez boja.

Sami Grci baš tako su i shvatili bitku kod Termopila, a o tome jasno nam govori natpis na grobu Leonide i njegovih 300 Spartanaca:
- Putniče, obavjesti Spartu da smo svih tri stotine izginuli ovdje pokoravajući se zakonima voljene domovine. -

subota, 11.09.2004.

Boj i borba u tjesnacu Surigao II

Boj i borba brodova u tjesnacu Surigao

četvrtak, 09.09.2004.

Izbočina kod Rževa

utorak, 07.09.2004.

Centurioni zapovjednici ostalih kohorti legije

Centurioni zapovjednici 1. kohorte

Zapovjedništvo Legije

Legionarus oko 75. godine

Legionar

Legionar (Legionarius oko 75. godine) na slici ima galski tip željezne kacige. Tijelo mu štiti oklop od pokretljivih vodoravno položenih metalnih ploča koje međusobno povezuje kožno remenje. Isto tako zaštićena su mu ramena, a ukrasi i kopče izrađeni su od bronce. Taj oklop još se naziva i lorica segmentata (oklop iz dijelova), vrat od metalnih ploča štiti mu marama. Štit scutum ukrašen je znakovljem legije, a u ovom slučaju prepoznajemo orlova krila i munje, po čemu zaključujem da se radi o 12. legiji ili LEGIO XII FULMINATA (gromovita legija koja je naoružana munjama), a to pak dovodi do saznanja da se baš ta legija negdje istaknula u bitki. Temeljno naoružanje legionara je kratki mač gladius, dva kratka koplja za bacanje pilum i kratki bodež pugio. Oko struka nalazi se pojas cingulum na kojem visi kožno remenje s okruglim pločicama, a namjena mu je da zaštiti «meki trbuh» legionara. Legionar odjeva kratku crvenu tuniku, a na nogama su mu kožne sandale caligae s dvostrukim kožnim potplatama pojačanim metalnim čavlima.

ponedjeljak, 06.09.2004.

Legija kohorti

Rimska legija

Ustroj Rimske legije

Najmanja postrojba, temelj legije zove se – contubernium (skupina od 8 vojnika – legionara).
Deset contuberniuma (80 vojnika – legionara) tvori jednu centuriju (centuriae), a dvije centurije grade jednu manipulu (manipulus) od 160 vojnika – legionara.
Šest centurija, odnosno tri manipule tvore jednu kohortu (cohors) od 480 vojnika - legionara.
Deset kohorti konačno tvore jednu legiju (legio).
Kohorte legije se označavaju brojevima od 1 – 10.
Najelitnija je 1. kohorta koju čine najbolji vojnici – legionari i sastoji se od pet centurija ili 800 vojnika – legionara.
U prvom redu postrojavaju se redom 1. 2. 3. 4. 5. kohorta, a u drugom redu postrojavaju se redom 6. 7. 8. 9. i 10. kohorta. Dok su u 1. kohorti elitni vojnici – legionari iza njih u 6. kohorti stoje «najbolji mladići», u 8. kohorti su «izabrane trupe», a u 10. kohorti su «dobre trupe». U 2. i 4. kohorti su nešto slabiji vojnici – legionari, a u 7. i 9. nalaze se novaci. U 3. i 5. kohorti nalaze se solidni vojnici – legionari.
Svaka kohorta ima najmanje dvije bacačke naprave ballista (kamenje) i scorpio (teške strelice). U pravilu legija ima oko 50 različitih bacačkih naprava.
Pored ovoga u legiji nalazi se i 120 konjanika (exploratores), a temeljna namjena im je za izviđanje i teklička služba.
U bojnom složaju vojnici – legionari postrojavaju se centurija do centurije, a unutar centurije u osam crta po deset vojnika – legionara. Legija se postrojava u bojni složaj od dva reda kohorti i zauzima prostor oko 250 – 300 metara, odnosno 16 crta po 300 vojnika – legionara u svakoj.
Zapovijednik legije je legatus i ima šest pomoćnika tribuna (tribunes). Najstariji i najviši po činu profesionalni vojnik bio je prefekt zapovjednik tabora (praefectus castrorum). Zapovjednici centurija su časnici centurioni (centurio), a najviši po činu je centurion koji zapovijeda 1. kohortom naziva centurion prvo koplje (centurio primus pilus). Sveukupno u legiji je 59 centuriona. Zamjenik centuriona je izbornik (opatio), a centurion ga sam izabire. Niži po činu je tesserarius, a najniži časnik je custos armorum.

subota, 04.09.2004.

manipula

Manipula rimske vojske

Slavna i nepobjediva grčka falanga pokleknula je pred manipulom legija iako je falanga nepobjediva u frontalnom sudaru manipula je pokretljivija i može izbjeći sudar dok se ne stvore povoljni uvjeti za bočno djelovanje njenih centuria.
Upravo zbog krute falange Grčka je izgubila zauvijek svoj prestiž u povijesti i morala ga prepustiti Rimu koji ima manipulu.
Grčke i makedonske falange u nered mogu dovesti svaka šikara, šumarak, jarak, a u tada nastale praznine ubacuju se centurije i prave nered koseči svojim kratkim oružjem dok je dugo totalno neuporabljivo i smeta.

<	rujan, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!