Bitka kod El Alemeina (druga bitka 24. listopad - 4. studeni 1942.)
Afrički korpus ustrojen je od 3 talijanske divizije i vrlo jakih njemačkih oklopnih postrojbi kojima zapovijeda general Ritter von Thoma, nakratko zapovjednik Afričkim korpusom je zapravo general Stumme. Rommel je u Austriju na liječenje otišao 23. rujna 1942. godine.
Konkretno, generalu Stummeu na raspolaganju stoji 12 divizija i jedna padobranska brigada, a to je ukupno 108 000 vojnika (53 000 je njemačkih vojnika), 600 tenkova, 345 zrakoplova i samo 24 topa kalibra 88 mm (ovi topovi doista su se pokazali izuzetno djelotvornim u prijašnjim pustinjskim bitkama).
General Stumme neposredno pred bitku umro je od srčanog udara, pa je Hitler telefonski zapovjedio Rommelu da se vrati u Afriku. Rommel je stigao tijekom bitke, naime, bitka je trajala već dva dana.
Nasuprot postrojbi sila Osovine stoji 8. britanska armija ustrojena od 10 divizija i 3 brigade, ukupno to iznosi 150 000 vojnika, 1351 tenk (među tim brojem je 300 tada najnovijih američkih tenkova tipa Sherman M-4), 884 komada raznog topničkog oružja i više od 900 RAF-ovih borbenih zrakoplova. Britanske snage su itekako bile spremne, opremljene i riješene na bitku jer bilo je više nego čito da: - izgube li Britanci bitku Egipat ostaje nebranjen i put prema Sueskom kanalu Nijemcima više ništa ne bi zatvaralo. Od Sueskog kanala Nijemcima sigurno padaju u ruke strategijska naftna polja, otvoren im je put prema Iraku i Iranu, a time Nijemci dobivaju novu osnovicu za napad na SSSR iz još jednog smjera.
U samoj bitki obije strane pretrpjele su vrlo teške gubitke, ali slanje RAF-ovih izvidničkih zrakoplova u izvide duboke njemačke pozadine (po Athumanunhu genijalni je potez Montgomeryja). Naime, zrakoplovi su otkrili pojačani promet u smjeru Tel al-Aqqaqira i Montgomeryju je jasno da Rommel tu želi zadržati novozelandske postrojbe kako bi dobio na vremenu za jedino ono što mu je preostalo, a to je razumno povlačenje od El Alemeina. Ako bi to Rommelu uspjelo njegov Afrički korpus ne bi bio poražen, Britanci bi pisali samo dobivenu bitku, dok bi postrojbe sila Osovine dobile potrebito vrijeme za reorganizaciju i prijeko potrebitu popunu.
Mongomeryju je sve ovo postalo kristalno jasno i on se odlučuje na slijedeći potez: - noću 3./4. studeni gura 51. britansku pješačku diviziju i 4. indijsku pješačku diviziju u odlučan napad na bokove Rommelovih oklopnih snaga, ne bi li tako rasteretio smjer 2. novozelandskoj pješačkoj diviziji. Napade u bokove i s čela nije bilo moguće odbiti, Rommel na ovo nije mogao adekvatno odgovoriti, pa on započinje povlačenje prema mjestu Fuka s preostalih 90 tenkova, Montgomery ih u tom trenutku ima još oko 800. Snage u oklopu su daleko na strani Britanaca i to je bio prijelomni trenutak bitke kod El Alemeina, odnosno bio je to početak kraja njemačke nazočnosti u Sjevernoj Africi.
Rommel je izgubio 59 000 vojnika, 500 tenkova i oko 1000 raznog topničkog oružja, a među 30 000 zarobljenih bio je i general Ritter von Thoma. Na drugoj strani Montgomery broji 13 560 poginulih, 500 uništenih tenkova i oko 100-tinjak topova.
Post je objavljen 26.09.2004. u 15:29 sati.