GETTYSBURG – najdramatičnija bitka građanskog rata
U lipnju 1863. godine, nakon više od dvije godine krvavog sukoba, vojska generala Roberta E. Leea prelazi rijeku Potomac i kreće u napad na Sjever. To je vojska od 70 000 vojnika. Kreću se polako i oprezno, a planine ih skrivaju. Žele izvući Sjevernjake na otvoreno i uništiti ih.
Vojska Potomaca, 80 000 vojnika primjećuje Južnjake i kreće sjeverno od Virginie u veliku potjeru uskim cestama Merylanda i Pensylwanie.
General Lee zna za pismo južnjačke vlade, nudi mir. Naći će se na stolu Abrahama Lincolna, predsjednika USA, dan nakon što Lee uništi vojsku Potomac, negdje sjeverno od Washingtona … -
Nakon bitke kod Gettysburga
Uvijek velikodušan general Lee nakon bitke kod Gettysburga obratio se preživjelim i ranjenim vojnicima i časnicima te preuzeo na sebe krivnju za poraz.
Iz knjige o generalu Lee:
-…
Ja sam kriv.
Vojnici i časnici skidajući svoje šešire, gromoglasno stanu vikati: Ne!
Mislio sam nepobjedivi smo. Ja sam kriv, prijatelji.
Vojnici se stanu zbijati oko generala na konju: Ne generale!
Slušajte me, molim Vas. Ja sam kriv za sve.
Ne! Ne! Ne, generale!
Slušajte me, sada se moramo odmoriti. Borit ćemo se drugi dan. On će doći, a dotad … Moramo pokazati stegu! Neka nas nikad ne vide da bježimo. Čujete li? Nikad!
Jedan od malobrojnih preživjelih časnika istupi pred generala: Napadnimo ih opet! Znamo da možemo uspjeti! …-
Zapovijed za predaju – posljednja zapovijed generala R. E. Leea
GENERAL ORDERS No. 9.
HDQRS. ARMY OF NORTHERN VIRGINIA
April 10, 1865.
Nakon četiri godine naporne službe koje su obilježile nenadmašnu hrabrost i odvažnost vojske Sjeverne Virginije, ona je sada prisiljena na predaju sa cjelokupnim ljudstvom i ostalim resursima. Ne želim sumnjati ili reći da se Vi koji ste prošli toliko mnogo teških bitaka ne bi i dalje hrabro i pošteno borili. Ništa Vam ne može nadoknaditi izgubljeno, ali vjerujte učinio sam najbolje za Vas i sad želim izbjeći Vaše daljnje žrtve ako bi nastavili borbu.
Prema uvjetima sporazuma svi časnici i vojnici mogu zadržati svoje konje i slobodno se vratiti svojim domovima.
Vašu volju i želju za borbom tijekom svih godina primio sam sa zadovoljstvom i sada Vam se zahvaljujem na Vašoj vjernosti i odanosti u službi. I zato molim milostivog Boga da Vam pošalje svoj blagoslov i zaštitu.
Još jednom divim se Vašoj nepromjenjivosti, vjernosti i odanosti našoj domovini koja će sigurno znati dugo i trajno cijeniti Vaše plemenite žrtve za nju i Vašu djecu.
Na rastanku sve Vas srdačno pozdravljam.
Zbogom!
Robert Edward Lee, General
Post je objavljen 29.10.2004. u 20:55 sati.