Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

srijeda, 27.10.2004.

General R. E. Lee

Odluka – federacija ili konfederacija

Za razliku od mnogih Južnjaka, Lee od početka ne podržava robovlasništvo, a svoje robove sve do jednog je oslobodio. U početku on ne podržava odcjepljenje, jer nadahnut Georgeom Washingtonom izbjegava i samu pomisao na podijeljenu naciju, no kako je vrijeme odmicalo on spoznaje da njegova voljena država Virginia samo štiti svoju slobodu, nezavisnost i principe koje je utemeljio i za koje se borio i sam Georg Washington. Odlučio je napustiti Uniju, baš kao i Washington Britanski Imperij, a da bi se priključio onom što je Jug nazvao '' drugi rat za nezavisnost ''. Iako mu je predsjednik Lincoln ponudio zapovijedanje vojskom Unije i kako mu je bilo jako teško napustiti kolege i prijatelje s kojima je služio u drugim ratovima, Lee se odlučuje za svoju državu Virginiju. O tome je i napisao pismo svojoj sestri: … U sebi sam se morao suočiti s pitanjem da li mogu učestvovati protiv moje rodne i voljene države. Uz sve svoje poštovane i odanost Uniji, osjećaj lojalnosti i dužnosti američkog građanina, nisam bio u stanju odlučiti se podignuti ruku na moju rodbinu, moju djecu, moj dom. Stoga sam dao ostavku na svoju dužnost u vojsci i iskreno se nadam da neće biti potrebne moje vojničke sposobnost i da nikada neću biti pozvan da izvučem svoj mač … -

Građanski rat – Sjever protiv Juga

Neko vrijeme nakon što se priključio vojsci Konfederacije, Lee nema zapovjedništvo nad postrojbom već služi u Richmondu, Virginia, kao vojni savjetnik predsjednika Konfederalnih država Jaffersonu Davisu, a u svibnju 1861. godine promaknut je u generala. General Lee uspješno zaustavlja prijeteću invaziju iz zapadne Virginije i preuzima zaštitu obale Južne Karoline. Kada je general Joseph E. Johnston ranjen 1862. godine u bitci kod Fair Oaks
( Seven Pines ) Lee preuzima zapovijedanje nad Johnatanovom vojskom i naziva je Vojska Sjeverne Virginie.
Od prvog dana svog zapovijedanja Lee je suočen s velikim problemima. General Unije McClellan s 100 000 vojnika opasno se približio na sedam milja od Richmonda. Tri snažna korpusa opkoljavaju postrojbe Konfederacije generala Stonewalla Jacksona u dolini Shenandoah, Virginia, dok je četvrti korpus utaboren na rijeci Rappahannock spreman da pomogne generalu McClellanu. U nizu okršaja general Lee u bitci od '' Sedam dana '' prisiljava generala McClellana na povlačenje. Slijedile su teške bitke kod Bull Runa, Anteitema, Fredericksburga, Chancellorsvilla … General Lee zaključio je da njegova vojska obrambenom taktikom ne može dobiti rat, a stalno zadržavanje protivnika uzimalo je svoju cijenu i u pobjedama. Naime, Konfederacija jedva da ima pričuvu u ljudima i zalihama, dok Unija tih resursa ima na raspolaganju znatnije više. Dok su glavnu snagu vojske Konfederacije činili dragovoljci vični oružju i u početku rata se pokazali spremniji i jači od regularnih trupa Unije, sada su se počele osjećati nestašice resursa potrebnih za daljnje vođenje rata. Zbog svega toga general Lee odlučuje poduzeti ofenzivnu taktiku ne bi li pohodom prema Washingtonu okrenuo ishod rata u korist Konfederacije. O ovome on izvještava u svom pismu predsjednika Jeffersona Davisa.
Odlučan u svojim namjerama general Lee kreće u Pennsylwaniju gdje dolazi do odlučujuće bitke kod Gettysburga 1863. godine i u kojoj je njegova vojska poražena. Ta bitka označila je i prekretnicu u građanskom ratu. Uvijek velikodušan i brižljiv za svoje podređene general Lee preuzima krivicu za poraz na sebe.
U proljeće 1864. godine general Unije Grant poduzima niz operacija u kampanji Wilderness protiv Vojske Sjeverne Virginije kojom zapovijeda general Lee. U nizu teških i krvavih bitaka, nadmoćniji u topništvu i pješaštvu Sjevernjaci bilježe značajne pobjede. U obrani Petersburga general Lee devet mjeseci odbija napade nadmoćnijih Sjevernjaka, ali na kraju vidjevši da su mu vojnici gladni i umorni, prisiljen je na povlačenje. General Lee sada je glavni zapovjednik vojske Konfederacije. Godine 1865. pada Richmond, a general Lee prisiljen je na povlačenje prema zapadu.
Sjevernjačke trupe uspjele su 9. travnja 1865. godine odsjeći i potpuno okružiti vojsku generala Leea kod Appomattoxa, Virginia. Kako je general Grant izuzetno cijenio i poštovao generala Leea, on je nastojao što je više moguće olakšati njegovu predaju. Tako je dozvolio da svi konjanici Konfederacije zadrže svoje konje koje će moći iskoristiti za proljetne radove u poljima.
General Lee zadnji je put projahao ispred svojih postrojenih postrojbi koje su ga gromoglasno pozdravljale. Poraz kod Appomattoxa bio je kraj briljantne vojničke karijere generala Leea, ali nikako mrlja i sjena na njoj.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!