Plaćenička koncepcija djelovanja na višestrukim bojišnicama ovu nedjelju je opet isprobana u praksi. Dok se glavnina snaga tek spremala okupit na domaćem kontinentalnom treningu, trojka Plaćenika odrađuje trening pod borovinom na kamenjaru. Specifikum kretanja po takvom terenu gotovo da nema ništa zajedničko sa onim na kontinentu. Pažljivo skakutanje s kamena na kamen uz pažnju stalno usmjerenu na proklizavanje po istom ili mogući odron podloge u višemetarsku dubinu, zahtijeva vrhunsku ravnotežu i obazrivost. Kao rezultat naš najmlađi Plaćenik zaključuje - kako je današnji trening bio puno zahtjevniji i naporniji od svih dosadašnjih kontinentalnih - unatoč višestruko kraćem trajanju tog treninga. Naravno u cilju cjelovite obuke Plaćenika, potrebno je upoznati različite terene i bojišnice. Za to vrijeme na kontinentu nam se okuplja 20-ak Plaćenika i nakon dulje pauze odrađuje se CQC trening. Kako im je bilo i što su radili ne znam, budući sam zaboravio ponijet kristalnu kuglu. Nadam se kako će do sutra netko dobacit nekakav izvještaj o provedbi tog treninga. A ako i ne dostave, nikom ništa. Anarhija jel'te... Šumi izvještava: Oko 13:15 okupili smo se, spremnili, poslikali, i podijelili u dvije skupine po 10-ak igrača (ukupno 20). Prva skupina, mahom stari Plaćenici svrstala se u jednu grupu dok su ostali činili drugu grupu (također međusobni poznanici). Odigralo se 5-6 sukoba. Svi sukobi su odrađeni sa istim postavkama timova. Timovi su naizmjenice iz "fajta" u "fajt" mijenjali ekstremne dužne točke prizemlja u objektu kao svoje "respawn" baze. Velika brojnost ljudi na terenu i igra tko zauzme tuđu bazu -podbjeđuje značila je vrlo intenzivne fajtove ne razvučene beskrajnim novim životima, pokrivenost svog terena prizemlja, te bar dva uska područja vrlo intenzivog sukoba (jedan na svijetlu, drugi u mraku, paralelno). Popodnevno jesenje sunce je svojom niskom putanjom pružalo sasvim druge uvjete nego ljeti dok je sunce visoko (pokreti južnijih pozicija jasno su se ocrtavala na sjenama sjevernih vertikala). Čak je toplije sada dok sunce udara u vertikalne zidove nego ljeti dok je sve u sjeni. Većina igrača je bila nepotrebno obilato odjenuta u pretoplu odjeću (i šumske šare) za razliku od iskusnijih među kojima su tek rijetki pogodili dovoljno tanku robu za ovako sparno poslijepodne i sivu boju za betonski okoliš. Prvi "fajtovi" su bili duži i promišljeniji, ali sa daljnjim fajtovima litre znoja u odorama i po zaštitnim naočalama učinile su da padanje koncentracije i volje sve više skraćuje svaki naredni fajt, pa smo se oko 16:15 čoporativno povukli s terena. Iskusniji tim je, uključujući prvenstveno redovitije igrače bio glavni čimbenik rasturanja linije suprotnog tima, u svim okršajima za redom. Upotreba svjetiljki u mračnim dijelovima objekta, taktičko stiskanje pojedinih protivničkih položaja (sa više strana) i ofenzivni pristup na uštrb defanzivnog (hrv.: napadni na uštrb obrambenog) učinili su da je tim koji je koristio više toga, s lakoćom pobjeđivao tim koji je imao samo lampe ali ne i taktičko snažan napad. Ovom prilikom preporučam minimalnu jačinu lampi 500 lumena za mračni dio terena jer se na par različitih primjera jasno vidjela prednost dovoljno snažnog i obilato rasutog snopa svjetlosti u odnosu na previše fokusirane lampe ili one kojima fali dometa (ili najčešće oboje). Fore iz američkih filmova sa lampama uskog snopa svjetlosti, izgleda u praksi donose premalo koristi. Jedan igrač je koristio i svjetleće metke (fosforoscentni BB + UV dioda u mehanizmu replike). Svjetleći projektili su bili super doživljaj i vjerujem da su jako učinkoviti, ali zbog cijene (navodno 180 kuna bočica) smatram ih nepraktičnima za šire korištenje. |