| < | studeni, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
|
Sukladno dogovoru nakon prošlonedjeljnog fajta, jučer izlazimo na teren na kojem nismo bili od operacija "Britva" i "Johnny Be Good". Naravno u međuvremenu se teren od neprohodnog zelenog gustiša i rasadnika komaraca, pretvorio u šikaru kojom prevladavaju smeđe nijanse, dok je jezero u potpunosti presušilo i omogućilo nam nove pravce napredovanja po terenu. Osim toga zamijećen je nastavak sustavnog uništavanja objekata, koji su nakon crijepa izgubili i većinu krovnih greda, dok su sa hangara nestala vrata. Također vidi se rušenje stabala na sve strane (kako je to najbolje vidljivo sa slike), a dok smo se fajtali svjedočili smo dolasku traktora koji je izvlačio drva iz presušenog jezera. Žalosno je to, a posebice imajući u vidu spoznaju da se navedeni teren danas nalazi u vlasništvu MUP-a. Svojedobno sam svjedočio reakciji određenih airsoftera (i aktivnih djelatnika MUP-a), koji su vidjevši krađu cigle u napuštenoj vojarni MORH-a, prijestupnike zadržali do dolaska Vojne policije. Zašto navedeni na sličan način ne štite objekat u vlasništvu njihovog Ministarstva, nije mi jasno. Posebice imajući u vidu da su na tom terenu ti isti klubovi (koji će se sami prepoznati), prije cca pola godine organizirali susret pod pokroviteljstvom samozvanog hass-a. Pa kad su tako revni u uvaljivanju na terene, koji su drugi otkrili i prvi počeli koristiti, čudi zašto spomenuti teren ne zaštite od ovakve devastacije. Naravno nas to ne brine, pošto je to samo jedan od desetak terena koji nam stoje na raspolaganju, ali eto brinemo za ostatak hr-as scene koji nije tako bogat terenima. Jer da jesu, ne bi se sigurno morali drugima uvaljivat na teren bez ikakvog pitanja, pa čak bez pozivanja na spomenuti susret. No to najbolje govori o njima samima. Umjesto tog i takvog spletkarenja (koje usput budi rečeno protiv Plaćenika traje već godinama)...  ...nama je jedino bitno svaki vikend odraditi trening i pritom napredovati u obuci. To su naši glavni motivi bavljenja s airsoftom, dok je na žalost većini ovdašnje scene, airsoft kompezacija za određene životne frustracije. Pa tako neki s njim liječe komplekse civilnog služenja vojnog roka, neki frustracije iz aktivne službe, neki time nadomještaju isprazan osobni život itd... a sve takve "kompleksaše" odlikuje jedna zajednička osobina. To je inzistiranje na hijerarhiji odnosno liniji zapovjedanja u klubu ili timu. Jer njihov ego se hrani jedino kad imaju podređene ili bolje rečeno potčinjene. Pa šikanirajući ljude "ispod" sebe pod "savršenim" opravdanjem - kako je sve to u cilju vojne obuke (koju 90% njih nije imalo), spomenuti dobivaju određeni emocionalni nadomjestak koji inače nemaju u životu. Pa time neutraliziraju činjenicu da su nekakvi činovničići u Ministarstvu kopanja ruda i gubljenja vremena ili da generalno gledano vode isprazne živote. Istodobno gledajući našu ekipu vidim potpuno drugačiju situaciju. Većina nas ostvarila je ili upravo ostvaruje svoje profesionalne satisfakcije. Da ne nabrajam sad svakog među nama pošto bi se to odužilo... nađe se među nama svega od radnika, seljaka i obrtnika, preko novinara, fotografa, grafičara, urednika, bivših i aktivnih vojnika, studenata i kadeta, vatrogasaca, zaštitara, glazbenika, knjigovođa, do ekonomista, pravnika, inženjera, liječnika itd., itd. Sve su to ljudi koji misle svojom glavom, pa zato i nemaju potrebe za ičijim zapovijedanjem, pogotovo jer se na terenu jako brzo vidi tko koliko vrijedi i što mu najbolje leži. Teren je najbolji sudac za odrediti tko je za snajper, tko je za obuhvate, tko za frontalno napredovanje, tko je za timski, a tko za solo rad. Znači nama je to trening i proces učenja, a ne nešto s čim liječimo komplekse. A upravo zbog takvog opuštenog pristupa, te raščlambi uz pivu nakon fajta, na terenu postižemo maksimum. Tko ne vjeruje, nek se usudi stati pred nas...   foto Cane |
