| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
|
Sinoć se 17 Plaćenika okuplja na kroztjednom treningu, te se brzo dijeli na 7 "prekaljenih" protiv 10 mlađih Plaćenika sa pokojim izuzetkom. Strana sa mlađim borcima nije imala ni vezu, pa je najiskusniji među njima glasovno koordinirao kretanje linije. Uglavnom prvi fajt (dok se još vidjelo) je bio čisto manevarsko nadmudirivanje. Raširili smo se i koordinirano kretali naprijed od stupa do stupa po yo-yo principu. U jednom trenutku, što zbog gubitaka, što zbog neiskustva, kretanje naprijed se obustavlja. Na srednjem dijelu zapinjemo zbog para cijevi iza hrpe pijeska, koje drže jednu čistinu, pa nema druge nego izvršiti pritisak po desnom boku gdje je linija isto tako zapela u jednoj dugačkoj prostoriji. Šta se mora, mora se i stišćemo po desnoj strani. Gine se na obje strane, ali na kraju dva preživjela prolaze i čiste sredinu udarom s boka. No pošto primamo paljbu iz dubine rasporeda vraćamo se nazad u relativnu sigurnost prostorije, te opet krećemo u obuhvat po desnom boku. Tražeći otvor za povezat se sa središnjim prostorom stižemo na drugi kraj terena. Srećom krećemo se tiho i komuniciramo šaptanjem, pa u jednom trenutku čujemo nekakvo kretanje ispred sebe. Pogled je bio dovoljan, upadamo skupa i metemo dvojicu neprijatelja. Ne znamo kakvo je stanje po sredini terena, pošto nemamo veze, ali krećemo na neprijateljsku liniju iz njihove duboke pozadine. U jednom trenutku primamo paljbu, širimo se i opet krećemo naprijed. Koordiniramo se glasovima, te opkoljavamo kako smo pretpostavljali zadnjeg njihovog, kad... čujemo pozdrav s njihove strane. To su bili naši, a teže posljedice su izbjegnute jer su prepoznali glas jednog od nas. Toliko o prednosti uporabe glasa na terenu.  Drugi fajt odrađujemo da zamjenom strana, ali umjesto da krenu na nas kako je bio dogovor "mlađa" ekipa se zbuksala u mraku i ni makac. Vrlo brzo četvorica "starih" se našla u respawnu, a na terenu tajac. Mrak je bio sve gušći i očito je došlo do nekakve pat pozicije. No ipak se nešto događalo, pa je u jednom trenutku čak četvorica dolaze u respawn diskutirajući. Naime Johnny im je prošao po boku i silent-killao dvojicu naših. No tada kreću u nekakv razgovor, te usput odrađuje i trećeg koji nije skužio tko je tu mrtav, a tko živ. Prebrojavajući mrtve zaključujemo da se u mraku vodi fajt dva na jedan, pa im vičemo da završe kako bi stigli odradit još nešto. Pošto je dolje potpuni mrak selimo se na kat objekta, kojeg donekle osvjetljava okolna rasvjeta. Neki su morali ići, pa slažemo novi raspored 5 : 10. Petorka kreće na etažu, a nas deset krećemo u čišćenje. Dijelimo se u dvije grupe po pet i krećemo na dva najudaljenija stepeništa. Dok se krećemo prema udaljenijem stepeništu čujemo nekakvu raspravu na drugom stepeništu, ali ne zamaramo se s time nego nastavljamo. Dolaskom u respawn doznajemo kako je predmet rasprave opet Johnny. Naime on se sakrio u stepeništu, čekao da petorka prođe i potom ih sve s leđa "pobio". Međutim pošto zbog blizine nije pucao, već samo rekao - mrtvi ste - raspravlja se da li ih je na taj način mogao riješit svih pet? Kuglicama na singl sigurno ne, ali u realnoj situaciji metak 7,62mm prolazi i kroz nekoliko tijela. U svakom slučaju Johnny je jučer imao svoj dan. Dok je hr-jezik obogaćen s novim glagolom - silentkillao (sam te). Slijedi piva, dogovor za prijevoz u nedjelju i razlaz oko 22h. |
