Važno je zvati se Ante

"Velika strepnja od budućih stvari,
od mora dubine,
od strave crnine,
u meni kipi, i ključa, i vari,
ogromna strepnja od budućih stvari,
golema strepnja od idućih stvari."
...
Tin Ujević

Od silnog tremora djelujem pokočeno, kao neki kameni svat.
Od gladi, i straha i planova i misli i brige i strepnje i brige ostajem nepomična.
Brige velike, ozbiljne, zastrašujući opravdane, zbog kojih te žale i drago im je što nisu ti.
Brige dokone, brige popa o pokrštavanju jaradi, takozvane privilegijske brige kojima se kitiš kao skupim satom...
statusne brige...

Vele mi ništa to nije važno, svi smo dah u vremenu, nanotrenutak neprimjećen, kad te nestane svemir neće primjetiti.
Oće, neće, boli me kurac za svemir.
Da, kurac.
Dok sam tu i primjećujem ja svemir i sebe u njem, igra traje, a poslije...
Za mene sve nestaje, dakle nestaje. Nema poslije.
Samnom sve počinje i završava.
Jer u meni je svemir. Ova stareća opna od tijela je granica između dva svijeta.
Ne znam koji mi je važniji.

Mijenjam se.
Ovo vani očekuje da se mijenjam i iznutra. A ja to ne znam i ne želim.
Ja sam dijete, koje skače kad se raduje, koje sa žarom priča o nekim neprimjerenim stvarima za ženu ozbiljnih godina.
Ja sam žena. Smiješno mi je to i za napisat.
A tašta sam i ne želim bit žena, želim bit djevojka. Želim ne biti nevidljiva. Želim biti dovoljno vidljiva da sam vidljiva, te toliko nevidljiva da imam mir.
Uostalom, ja ne znam biti žena. Što rade žene?
Imam posao-kao žena.
Udadoh se-kao žena, i to je otprilike to.
Djece nemam, djeca ne trebaju djecu, na kavama s prijateljicama koje su postale žene malo lažem kako i moj dragi ostavlja čarape po svuda i kako me to baš ono nervira...
A mene boli đon za to...
Mene više iznervira kad mu ja kažem da je jablan, a on mi u stilu panja kojeg je , veli da mu riječ jablan zvuči malo, ne znam... tupasto.
Ne možeš to ženama na kavi reć...

Htjela bih nekako naučit bit Catherine Deneuve na van. Ono... unutra da sam ja, a na van da sam dostojanstvena i lijepa...
U biti "lijepa za svoje godine" mader faker...pas mater...grgrgfshrhrg...!!
...
Dok ne brinem teške zastrašujuće brige sumnjam malo u svoj zdrav razum.
Ono, dignem se jedno jutro i stvarno s razlogom se pitam jesam li ja pri zdravoj pameti.
Ne vjerujem si.
Ne vjerujem svom tijelu. Ili svojoj glavi? Ne znam...ispostavilo se da je ona neizmjerno snažna i zajebana. Ako ona nije sretna, nesretni su i drugi organi i ja i muž i mama i šef.

Između velikih briga ogladnim.
Glaaad...
Svijet postane slatka zrela breskva koju želim izist, onako divljački da mi sok curi u rukave...
Želim sve...sve...
Beč, Barcelonu, Audi 3, masaže, knjige, oću studirat, cipele, ples, terevenke, kafanu na balkanu, bifteke, seks, seks, seks, divlji, na stolu, u autu, u krevetu, ljubavnički nježni, kviki, cjelonoćni, hotelski...oooo hoteli s pornjava sobama u kojima ljubav i ja prošvercamo fino vino i sir...
Hoću sunce i Mediteran i šutljive vožnje magistralom, hoću austrijske panorame, balkone u cvijeću, illy kavu, duge trepavice u crnoj maskari što rade propuh i zapinju za naočale, trepuške jedne...
Hoću smijeeeeh, grleni, supijani, hoću pamet i novo i korisno, hoću učit i saznat i spoznat i onda to vikat s prozora...
Hoću smisla i dobrote i zajebancije...
Hoću života.

I da me ne boli.