petak, 16.10.2009.
poseban dan
|
Sjedili smo u kičastom bircu kurvanjskog ozračja na bordo crvenim skaj foteljama. Žestoki fluidi su tekli između nas. Njegova beskonačna ruka odmarala je na naslonu iza mene i sezala tamo..do ko zna kud..susjednog stola bit će...
Nešto smo pričali, valjda, ko zna...ja znam da sam odma, otprve osjećala ljekoviti efekt tog polja. Gravitacionog. A masivna nebeska tijela imaju grande gravitaciju. A njegovo je i masivno i nebesko in a way. Seže praktički do neba...  I sve je bilo na cvitiće, ko košulja onog lika iz TBF pjesme. I na cvitiće it is....  ...... Vozili smo se u tišini satima. Ja u svojoj glavi, nesposobna za ikakav suvisli razgovor o ničemu. Dotučena očajem, nabujalih očiju...glupo je plakati u šefovom autu. Pogotovo ako je i on u istom. A Zagreba nikad... Samo fakin drača, maslina, sunce i more...I stina. Jebla vas da vas jebla stina, sa stinom ću te u glavu. .............................. Vozili su luđački za Zagreb. Ona u trudovima. Svako-3-minutnim trudovima. On ižifciran činjenicom da njeni roditelji voze iza iako im je rečeno suprotno. Tras! Kvar. Na mostu. Prebacivanje u mrski auto iza. Vinogradska. Operaciona. Bolovi, panika...di je bebin puls?? Jeben neki datum. Sama drama.  |
