ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Draga mama,
Dragi tata,

Molim vas, prestanite ubijati dušu u meni, i ja sam samo èovjek od krvi i mesa a vaše me rijeèi neizmjerno bole.

Mama, govoriš mi:

1. Hranim te pet godina.
- Ne. Nezaposlena sam od svibnja 2008., ali i danas redovito podmirujem dogovoreni dio troškova kuæanstva (od alimentacije). Dogovor je da ja plaæam sve režije a ti i tata nabavljate hranu.

2. Cijelu noæ se igraš na kompjuteru a cijeli dan spavaš.
- Ne, mama. Noæu radim web stranice i blogove kako bih došla do bilo kakvog novca jer nam treba. Ne igram se. I radim to noæu jer me tada nitko ne ometa. Da, danu moram nadoknaditi potrebu za snom, koja je poveæana i uslijed uzimanja lijekova, za koje znaš kako djeluju.

3. Nisi završila školu, udala si se...
- Mama, završila sam srednju školu i bila meðu 10 najboljih u generaciji. Nisam završila fakultet jer nisam željela pobaciti dijete koje sam zanijela. Je li to zaista toliko loše? To dijete mi je sve na svijetu što imam.

Tata, jutros si me opet napao:

1. Pušila si u mojoj sobi dok sam ja bio u podrumu, sad mi sve smrdi.
- Nisam, tata. Pušila sam na balkonu a ti si širom otvorio vrata i s balkona u sobu unosio vreæice koje si potom nosio u podrum - i dobro se toga sjeæaš. Da, tako ti je ušao dim u sobu jer ja nikada nisam niti neæu pušiti u tvojoj sobi - to ne radim ni u svojoj jer i meni smeta dim u zatvorenom prostoru - i to veæ znaš.

2. Nikad ti neæemo zaboraviti niti oprostiti što si zvala policiju.
- Ne trebate. Samo sam tražila pomoæ i zaštitu od vašeg dugogodišnjeg verbalnog zlostavljanja poput ovoga gore.

Teško mi sve ovo pada, rijetko plaèem a sada mi je suza u oku. Pitam se jesam li zaista toliko loša? I da, opet bih pozvala policiju i ponovno sam spremna prijaviti nasilje u obitelji jer ne mogu ovako živjeti. Znam da me radi toga prezirete i mrzite, ali, govorim sebi, to je vjerojatno normalna reakcija svakog zlostavljaèa koji se boji kazne.

Plaèem. Mute mi se slova na ekranu.
Idem dalje, proživjeti ovaj dan, tko zna što mi još može donijeti, možda me život i obraduje neèim, tako to obièno i biva.

Nekoliko sati nakon što je zaspalo, vidite svoje dijete kako šeta hodnikom, izgleda omamljeno i zbunjeno. Ako imate dijete koje hoda u snu, niste jedini. Može biti uznemirujuæe, ali mjeseèarenje je uèestalo u djece, veæina ih mjeseèari samo povremeno i to nestaje s ulaskom u adolescentsku dob. Ipak, postoji nekoliko jednostavnih koraka koji mogu osigurati sigurno mjeseèarstvo.

Što je mjeseèarenje?

Usprkos imenu, hodanje u snu (takoðer poznato kao i somnabulizam) zapravo je više od samog hodanja. Mjeseèarenje obuhvaæa èitav niz aktivnosti od bezazlenih, (sjedenje), do potencijalno opasnih, (izlaženje izvan kuæe), pa do onih neprijatnih, (djeca ponekad otvore vrata ormara i pomokre se). Bez obzira na to što dijete radi tijekom epizoda mjeseèarenja, malo je vjerojatno da æe se sjeæati da je to ikada radilo!

Tijekom spavanja ljudski mozak prolazi kroz pet faza sna: 1, 2, 3, 4 i REM (rapid eye movement). Sve te faze skupa èine jedan ciklus spavanja. Jedan kompletan ciklus traje od 90 do 100 minuta. Osoba tijekom prosjeènog noænog spavanja prolazi kroz 4 do 5 ciklusa.

Iako je moguæe da se dogodi i u fazama laganog sna, mjeseèarenje se obièno dogaða u dubljem snu, u fazama 3 i 4. Tijekom tih faza teže je probuditi osobu iz sna te se osoba, i kad se probudi, nekoliko minuta osjeæa pospano i dezorijentirano.

Djeca najèešæe hodaju u snu sat ili dva nakon što zaspe te mogu hodati uokolo 5 do 20 minuta.

Što je uzrok mjeseèarenju?

Mjeseèarenje je mnogo uèestalije kod djece nego kod odraslih i obièno prestaje kod adolescenata. Moguæe je i da je nasljedno, tako da ukoliko ste vi ili vaš partner hodali u snu, postoji moguænost da æe hodati i vaše dijete. Ostali èimbenici koji mogu dovesti do mjeseèarenja su:

* nesanica ili umor,
* prekinuti san,
* bolest ili vruæica,
* neki lijekovi,
* stres (mjeseèarenje je rijetko uzrokovano i emocionalnim ili psihološkim problemom).

Simptomi vezani uz mjeseèarenje

Naravno, najvidljiviji znak je ustajanje iz kreveta i hodanje u snu. Meðutim, mladi mjeseèari ponekad i:

* prièaju u snu,
* teško ih je probuditi,
* izgledaju omamljeno,
* nespretni su,
* ne odgovaraju kada im se obrati,
* sjede u krevetu i ponavljaju odreðene radnje, kao na primjer trljaju oèi ili se igraju pidžamom.

Oèi mjeseèara su otvorene, ali oni ne vide na isti naèin kao i kad su budni te èesto misle da su u drugoj prostoriji kuæe ili na nekom drugom mjestu.

Ponekad se uz mjeseèarenje mogu javiti i sljedeæa stanja:

* apnea kod spavanja (kratke pauze u disanju tijekom spavanja),
* mokrenje u krevet (enuresis),
* noæne more.

Je li mjeseèarenje štetno?

Veæina mjeseèara ne mjeseèari preèesto tako da to i ne predstavlja neki ozbiljan problem. Meðutim, epizode mjeseèarenja mogu postati opasne ukoliko postanu uèestale ili intenzivne. Zašto? Zato što dijete koje mjeseèari nije budno i možda neæe biti svjesno toga što radi, kao što je na primjer silaženje stepenicama ili otvaranje prozora.

Mjeseèarenje nije znak da postoji nekakav emocionalni ili psihološki problem s djetetom. Ono ne izaziva nikakvu emocionalnu štetu. Mjeseèari se uglavnom sami vraæaju u krevet i vjerojatno se ni neæe sjeæati svog noænog izleta.

Što možete uèiniti za sigurnost djeteta?

Iako mjeseèarenje nije opasno samo po sebi, važno je poduzeti neke sigurnosne mjere kako bi se uklonila opasnost da dijete padne, udari u nešto, izaðe kroz ulazna vrata ili krene u vožnju (ukoliko se radi o adolescentu).

Ove jednostavne upute mogu pomoæi:

* Ne budite dijete jer bi ga to moglo prestrašiti. Umjesto toga, nježno ga odvedite natrag u krevet.
* Zakljuèajte prozore i vrata, ne samo u djeèjoj spavaonici veæ u èitavom domu, u sluèaju da vaš mladi mjeseèar odluèi krenuti u šetnju. Razmislite o posebnim bravama ili bravama posebno dizajniranim za sigurnost djece. Ukoliko se radi o djeci dovoljno staroj za vožnju, držite kljuèeve od auta na sigurnom.
* Kako biste sprijeèili padove, ne dozvolite da dijete spava na krevetu na kat.
* Uklonite oštre ili lomljive predmete iz blizine djetetova kreveta.
* Opasne predmete držite izvan dohvata.
* Uklonite prepreke iz djeèje sobe i iz stana kako biste sprijeèili spoticanje. Obavezno uklonite nered sa poda (u djeèjoj sobi ili igraonici).
* Postavite sigurnosna vrata izvan sobe djeteta i/ili na vrhu bilo kakvih stepenica.

Što još možete uèiniti kako biste pomogli djetetu?

Ukoliko mjeseèarenje nije jako uèestalo i vaše dijete ne dolazi u opasne situacije tijekom epizoda mjeseèarstva, nema razloga za nekim posebnim tretmanom. Meðutim, ukoliko je èesto ili se nastavilo i kod mladog adolescenta, posavjetujte se o tome s djetetovim lijeènikom.

Za djecu koja èesto hodaju u snu, lijeènik æe preporuèiti terapiju zvanu buðenje po rasporedu. To dovoljno prekida cikluse sna kako bi se prekinulo mjeseèarenje. U rijetkim sluèajevima lijeènik æe propisati lijek kao pomoæ za djetetov san.

Još neki naputci koji mogu pomoæi da se smanji uèestalost hodanja u snu:

* Neka se dijete odmori prije spavanja slušajuæi laganu glazbu za opuštanje.
* Ustanovite redovit raspored dnevnog i noænog spavanja te ga se pridržavajte kao i vremena za odlazak na spavanje i vremena buðenja.
* Neka dijete ranije ide na spavanje. To može smanjiti premorenost.
* Ne dajte djetetu naveèer da pije previše te se uvjerite da prije odlaska na spavanje obavi nuždu. (Pun mjehur može potaknuti mjeseèarstvo.)
* Izbjegavajte kofein prije odlaska na spavanje.
* Osigurajte da je djeèja spavaonica tiha, ugodna i dobra za spavanje. Buku svedite na minimum dok vaše dijete pokušava zaspati (kod noænog i dnevnog spavanja).

Sljedeæi put kad vaše dijete krene u šetnju usred noæi, ne panièarite. Jednostavno odvedite dijete natrag u sigurnost i udobnost njegova kreveta. Nakon toga se ujutro oboje možete dobro nasmijati toj zgodi.

Izvor: roda.hr

Mjeseèarenje je parasomnija koja spada u skupinu poremeæaja spavanja zajedno s poremeæajem s noænim morama i poremeæajem s noænim strahovima.
Mjeseèarenje je takoðer poznato pod nazivom somnabulizam. Mjeseèarenja u snu ne uznemiruju samo dijete, nego se negativno odražavaju i na obiteljski život.

Poznate su pojave da osobe koje mjeseèare mogu pokušati bježati, pobjeæi, obièno pri tom dovikujuæi neko ime. Ne mora se naglasiti da ova slika može uzbuditi i neupuæene ali i medicinski upuæene. Ako sve najbolje završi, sami se "vrate u krevet". Kako u ovoj fenomenologiji može biti puno zamki, opreza nikada dosta. Ako se radi o klasiènom mjeseèarenju, osoba se ujutro nièega ne sjeæa.

Napominjem da, iako su mjeseèarenja kod djece èešæa, ova se rijetko ozlijede (mada je i to moguæe). U svakom sluèaju, da li se radi o ovoj ili nekoj sliènoj pojavi, izlaza i lijeka ima, savjetujte se s lijeènikom - psihijatrom.

Prema gore navedenom mjeseèarenje najèešæe se pojavljuje kod djece i obièno se povlaèi spontano tijekom odrastanja. Bolesnici èesto imaju i druge parasomnije u obiteljskoj anamnezi.

Mjeseèarenje je obilježeno opetovanim epizodama ustajanja iz kreveta tijekom spavanja i hodanjem. Epizode su kratke.

Meðutim osim noænog hodanja mogu to biti i epizode smetene slike a pri tome izgled pacijenta ukazuje da on spava, a zatim to može biti i sjedenje u krevetu, uz vikanje i neutješno plakanje i ridanje i kod toga se javlja ubrzani rad srca, ubrzano disanje a èesto i nedostatak zraka.

Isto tako može se javiti u snu za vrijeme spavanja da se dijete poène izuzetno neobièno, èudnovato ponašati. Za struène osobe, a pogotovo za bližnje, ovo su izuzetno neobiène a ponekada dramatiène epizode, naroèito ako se jave i "noæni strahovi".

Osoba koja mjeseèari ima bezizražajno lice, a odaje dojam kao da u nekoga gleda i relativno ju je teško probuditi.

Promatrajuæi ovu djecu, vidimo da ona "vješto" zaobilaze opasne situacije, udarce, oštre predmete; promatrajmo ih-jednostavno se obièno ponašaju, mogu èak i pri tom govoriti, ali rijetko.

Uzbuðena okolina u najboljoj namjeri pokušava razgovarati ili uèiniti druge, po njihovu mišljenju, korisne radnje. U svakom sluèaju, ovi bolesnici "izbjegavaju" pogled, nema odgovora na pitanja. Kada govore to su obièno pozivi u pomoæ.
Kod buðenja bilo iz epizode mjeseèarenja ili sljedeæeg jutra, osoba ima amneziju na samu epizodu. Mjeseèarenje obièno zapoèinje u prvoj treæini noæi.

Ako se mjeseèarenje pojavi kod odraslih starijih osoba to može biti posljedica psihopatologije (treba iskljuèiti bolest središnjeg živèanog sustava). Prema tome, treba ovu pojavu ozbiljno shvatiti, da iskljuèimo (ili potvrdimo) primjerice jednu vrstu epileptiènih slika a kada su nepovezane i besmislene radnje te nagon za odlutanjem, to je znak da treba medicinska pomoæ. Medicina danas ima metode za dijagnostiku prisutne i pristupaène a dobrom anamnezom, heteroanamnezom (objektivnim podacima okoline) te odgovarajuæom obradom, znat æemo o èemu se radi i pomoæi samoj osobi i njenim bližnjima.

Mjesaèerenje može katkad biti izazvano postavljanjem djeteta, koje je u tzv.-om stadiju 4 spavanja, u uspravan položaj.

Mjeseèarenje je potencijalno opasno. Lijekovi koji suprimiraju stadij 4 spavanja, kao što su benzodiazepini (Helex, Normabel, Oksazepam), mogu se rabiti u lijeèenju somnabulizma.

Mjere opreza jesu postavljanje zaštite na prozore i druge mjere za spreèavanje ozljeðivanja.

Autor: dr.med. Alija Mujezinoviæ, spec. neurolog, psihijatar
Izvor: Meðimurske novine 10.5.2007.

Shvativši, nakon dugog perioda lijeèenja svog poremeæaja koji se javljao u obliku paniènih napada i povišene anksioznosti, da bi uzrok mogao ležati u verbalnom obiteljskom nasilju (ponižavanju, vrijeðanju, omalovažavanju, ucjenjivanju, nabijanju osjeæaja krivnje itd. od strane mojih roditelja), odluèila sam utipkati frazu "verbalno nasilje" u internet pretraživaè i evo što sam našla - èlanak u kojem sam prepoznala sebe i situaciju u kojoj se nalazim. I - konaèno su mi neke stvari jasnije - žrtva sam obiteljskog verbalnog nasilja, što mi je juèer na psihoterapiji potvrdila i moja psihijatrica. A sve te grube rijeèi doživljavala sam kao nešto normalno, nešto zasluženo... Nastavite èitati!

Evo sada i mojih odgovora na postavljena pitanja, zajedno s komentarima:

- Da li je vaš kolega (ili partner) sklon neisprovociranim izlivima besa i da li uvek u svakom sporu mora da bude u pravu?
Da, naroèito je to sluèaj s majkom koja uopæe ne poznaje opciju da bi sluèajno mogla biti u krivu.

- Da li vam stavlja do znanja da uvek mora da bude glavni?
Uglavnom otac, nalažuæi kad mogu izaæi od kuæe, kad ne mogu, odnosno kad moram (npr. ako je sunèan dan, bez obzira na to što kod kuæe ili negdje drugdje imam drugih obaveza ili sam jednostavno umorna).

- Da li koristi uvreðeno æutanje ili sarkastiène primedbe da bi vas „kaznio“?
Da. Majka je u stanju danima šutjeti i ne komunicirati s ostalim èlanovima obitelji (otac, moja kæer i ja). Otac je pak skloniji kraæim šutnjama ali i žešæem sarkazmu.

- Kad mu prebacite zbog takvog ponašanja, da li porièe krivicu?
Da. Uvijek i redovito.

- Da li se nasilnik oseæa ugroženim od osoba koje su vama bliske? Da li se trudi da vas posvaða s prijateljima, rodbinom...
Da. Majka je dala sve od sebe da prekine sve kontakte mene i mog oca s njegovom obitelji. Takoðer, za sve moje prijatelje i/ili prijateljice imala je uvijek za reæi nešto negativno.

- Da li ste posle svaðe zbunjeni i da li se pitate niste li sami krivi?
Sve rjeðe i rjeðe, ranije sam više o tome razmišljala.

Kao u reklami, ni to nije sve:
Godinama mi predbacuju što sam prekinula fakultet, što sam se udala, što sam rodila dijete, što sam se razvela, što su me primili natrag... Kao razlog mog razvoda navode: "Ti si takva osoba koja nikoga ne trpi, koja gleda samo sebe", zanemarujuæi pritom objektivnu sliku tj. èinjenicu da je npr. suprug noæima ostajao vani s prijateljima pred sam kraj moje trudnoæe, da se ponašao kao da nije u braku, da nije želio ustati i dodati 7-dnevnoj bebi boèicu èaja jer ja nisam mogla, nisam se još bila oporavila od 18-satnog poroda i naknadne infekcije nepoznatog porijekla itd. Ne, uvijek su za rastavu okrivljavali mene. Taj isti, gore spomenuti bivši suprug veæ više od deset godina uopæe ne pita za dijete. Jesam li svemu tome doista ja kriva?

Što sam poduzela?
Uslijed nedavne obiteljske prepirke prepune predbacivanja i verbalnog zlostavljanja, pa i posizanja za zdjelom uz prijetnju da æe me njome udariti, pozvala sam policiju i prijavila majku. Meðutim, jednom nepristojnom reèenicom izreèenoj u samoobrani od nasilja priskrbila sam si identiènu sudsku presudu kakvu je dobila i moja majka. Ima li tu logike? Nema.
Kao posljedica traženja pomoæi od treæe strane (u ovom sluèaju policije), verbalno zlostavljanje se i dalje nastavlja u obliku svakodnevnog predbacivanja što sam se usudila zatražiti intervenciju. "To ti nikada neæemo zaboraviti!", kažu i otac i majka. Odgovor koji mi je izletio iz usta brže no što sam stigla promisliti glasio je: "Upravo TO i jest cilj svega - da ne zaboravite i da shvatite da više ne mogu podnijeti vaša maltretiranja. Da se nešto promijeni."

E, sad je dosta. Sad je zaista dosta.
Odluèila sam se boriti, pa kom' krivo, kom' pravo. I protiv zlostavljanja i protiv presude koja je sve samo ne pravedna. Zbogom zlostavljanje, zbogom boleštine! Od danas prihvaæam samo gripu, i to ako baš moram.
Basta!
U kuæi je, naravno, tiha misa, jer me kažnjavaju šutnjom buduæi da su nam prispjeli pozivi na razgovor u Centru za socijalnu skrb. OK, meni dobro. Sve dok šute, ne vrijeðaju me. Iako šutnju ne volim, ali stavim li je na vagu s uvredama tipa "ti si beskorisno smeæe" i "idi živjeti svekrvi, tamo ti je mjesto"... pa, bolje je da šute.

Još malo detalja možete potražiti na forumu:
http://psihijatrija.forumhr.com/sos-poziv-u-pomo-f5/sos-admin-reni-kronina-anksioznost-t411-30.htm#4392

Surfajuæi internetom ponovno sam naišla na jedan zanimljiv èlanak koji ovdje prenosim u cijelosti. Odvojite nekoliko minuta, neæete požaliti.

Osobno nisam pobornik teze da je "previše razmišljanja" korisno, dapaèe, probleme je potrebno promptno rješavati a ne samo razmišljati o tome kako æemo ih jednog dana riješiti. Naravno, treba promisliti o strategiji i naèinima efikasnog rješavanja problema, ali cijele dane samo razmišljati... i ništa ne poduzimati... nisam baš sigurna da funkcionira.

Ono pak s èime se u potpunosti slažem jest zapisivanje problema. Na taj naèin lakše je objektivnije, s odreðene distance, naroèito vremenske, sagledati problem, uoèiti i napasti njegove slabe toèke te ga tako riješiti.

I umjesto zakljuèka, ne mogu a da se ne zapitam zašto bi depresija morala biti važan dio evolucijskog procesa? U redu, istina je da, dok ne upoznamo tamnu stranu života, ne znamo cijeniti onu svijetliju. meðutim, te èinjenice se u èlanku autor nije ni na jednom mjestu dotakao, a osobno smatram da je to jedina korist koju je iz depresije moguæe poluèiti.

Napad panike je iznenadni osjeæaj veoma jakog straha i uplašenosti, osjeæaj nelagode koji sa sobom donosi i niz psiho-somatskih simptoma.

Osoba koja doživljava panièni napad ima osjeæaj da joj se nešto zaista strašno dogaða, uvjerena je da æe se istog trena srušiti ili onesvijestiti ili pak da æe umrijeti na licu mjesta, da ce izgubiti kontrolu nad sobom, da æe poludjeti, izgubiti razum i neæe znati što èini.

Napad panike može trajati u rasponu od 5 minuta do pola sata, rijetko i duže. Kod paniènog napada osoba misli da je fizièki ugrožena, da joj prijeti neka opasnost. Naravno, taj strah je potpuno nerealan, ali ga osoba doživljava vrlo realno.

Za osobu koja prooživljava panièni napad, to je zaista zastrašujuæi dogaðaj (naroèito prvi panièni napad), pa nije ni èudo da osoba misli da æe joj se nešto strašno dogoditi.

Nakon što napad panike proðe, osoba je istinski izmorena, zbunjena, a èesto i veoma icrpljena, zato što je napad panike sam po sebi veoma iscrpljujuæ po organizam.

Što se zapravo dogaða kod napada panike?

Kod napada panike vrlo se lako aktivira autonomni (vegetativni) živèani sistem sa svojim "fight or flight" mehanizmom . Nešto slièno kao kada se naðete u džungli i pred vas iskoèi tigar - trenutaèno se aktivirao vaš "fight or flight" mehanizam a vi biste se poèeli boriti ili bježati. Isto to dogaða se i kod paniènog napada, osim što vas ne juri tigar i ne postoji nikakva realna opasnost.

Najèešæi uzrok napada jest STRES, a naroèito ukoliko se nakupljao kroz duže vrijeme, koji se javlja u mnogo oblika. Stoga èovjek treba promijeniti životnu filozofiju i izbjegavati stresne situacije ili se drugaèije odnositi prema njima nego ranije.

Prije razmatranja paniænog poremeæaja potrebno je razgranièiti panièni poremeæaj kao zasebnu dijagnostièku kategoriju od paniènih napadaja.

Po važeæim psihijatrijskim klasifikacijama (DSM IV i MKB 10) najznaèajnije obilježje paniènog poremeæaja je prisutnost ponavljanih neoèekivanih paniènih napadaja koji se javljaju najmanje jedanput mjeseèno, zabrinutost oko mogucih posljedica paniènih napadaja ili znaèajno promijenjeno ponašanje povezano s napadima.

Panicni napadi nisu posljedica neposrednih fizioloških uèinaka uzimanja psihoaktivnih tvari ili opæeg zdravstvenog stanja, a ne mogu se bolje objasniti u sklopu nekog drugog duševnog poremeæaja. Ovisno o tome jesu li zadovoljeni kriteriji za agorafobiju po DSM IV psihijatrijskoj klasifikaciji postavlja se dijagnoza paniènog poremeæaja sa ili bez agorafobije. Panièni napadi ne pojavljuju se samo u sklopu paniènog poremeæaja i javljaju se i u kontekstu nekih drugih psihijatrijskih poremeæaja, a kao najvažnije obilježje imaju kratkotrajno razdoblje intenzivnog straha ili nelagode koja je udružena sa najmanje 4 od 13 tjelesnih ili kognitivnih simptoma.

Napad poèinje iznenada i razvija se brzo do vrhunca (obièno za 10 minuta ili manje), te je èesto praæen osjeæajem bliske ili nastupajuæe propasti i osjeæajem potrebe za hitnim bijegom.
Trinaest tjelesnih i kognitivnih znakova (simptoma) paniènog napada su:
lupanje srca, znojenje, drhtanje, osjeæaj nedostatka zraka, osjeæaj gušenja, bol ili nelagoda u prsima, muènina ili želuèane smetnje, vrtoglavica ili ošamuæenost, derealizacija ili depersonalizacija, strah od gubitka kontrole ili strah da æe se poludjeti, strah od smrti, trnci i navala osjeæaja topline ili hladnoæe.
U razlikovanju panicnog napada od drugih poremecaja važno je uzeti u obzir kontekst u kome se panièni napadi javljaju. Tako postoje 3 karakteristièna tipa paniènih napada s razlièitim odnosima izmeðu poèetka napada i prisutnosti ili odsutnosti situacijskih okidaèa:
1.
neoèekivani (bez povoda) panièni napadi, u kojima poèetak napada nije praæen situacijskim okidaèem,
2.
situacijski ogranièeni (s povodom) panièni napadi, u kojima se panièni napad gotovo bez varijacija pojavljuje neposredno nakon izlaganja odreðenoj situaciji ili okidaèu (npr. osoba ugleda zmiju i to je uvijek okidaè za trenutni panièni napad) i
3.
situacijski predisponirani panièni napadi, koji se èešæe javljaju nakon izlaganja osobe odreðenoj situaciji ili okidaèu, ali nisu nepromjenjivo vezani za situaciju i ne javljaju se obavezno po izlaganju osobe situaciji.

Da bi se dijagnosticirao panièni poremeæaj panièni napadi se, barem u poèetku razvoja poremeæaja, moraju javljati neoèekivano.

U SAD-u vecina istraživaèa vjeruje da se agorafobija gotovo uvijek razvija kao komplikacija kod oboljelih od paniènog poremeæaja. Termin agorafobija skovan je 1871. godine, a dolazi od grèke rijeèi agora koja oznaèava javno mjesto i phobos koja oznacava strah. Najvažnije obilježje agorafobije je anksioznost koja se javlja na mjestima i u situacijama s kojih bi bijeg mogao biti težak ili u kojima pomoæ ne bi mogla biti dostupna u sluèaju situacijski predisponiranog paniènog napada. Izbjegavaju se situacije koje su izvan zone sigurnosti koju obièno predstavlja bolesnikova kuæa.
Ukoliko osoba uvidi i shvati iracionalnost straha od izlaska iz "zone sigurnosti", prvi i najteži korak prema ozdravljenju je veæ napravila.

Vezani èlanci:
Panièni poremeæaj
Paniène atake i panièni poremeæaj

Hipohondrija je patološki strah od bolesti. Pacijent je uvjeren da osjeti odreðene tjelesne tegobe a da za to nema uporišta. Takoðer, takve osobe èesto idu na lijeènièke preglede vidno zabrinuti da bi mogli imati nekakvu bolest o kojoj su netom èuli.

SIMPTOMI HIPOHONDRIJE:

- Pretjerani strah ili zabrinutost da je prisutna odreðena bolest
- Zabrinutost da mali simptomi ukazuju na ozbiljnu bolest
- Uèestali posjeti lijeèniku radi konzultacija u vezi odreðenih simptoma
- Neprirodni društveni odnosi
- Opsesivno èitanje tema o zdravlju
- Emocionalna rastresenost
- Uèestala zabrinutost i provjeravanje tjelesnih simptoma poput boli i kvržica
- Èesto provjeravanje vitalnih znakova, poput pulsa ili krvna tlaka
- Uvjerenost da imate neku bolest nakon što ste o njoj èitali ili slušali
- Izbjegavanje 'riziènih’ situacija, poput boravka u bolnicama
- Nevjerovanje lijeènièkim nalazima

Manija je endogena psihoza, rjeðe se javlja samostalno, èešæe je udružena s depresijom u jedan krug, kao manièno-depresivna psihoza, pa se tada naziva cirkulatorna (bipolarna psihoza). Manija poèinje u mlaðoj dobi, a za nju su karakteristièni poremeæaji mišljenja, afekta i motorike. Misli naviru bujicom, a raspoloženje je bez razloga podignuto pa bolesnik zraèi vedrinom, sreæom ili samopouzdanjem. Vremenom se takav bolesnik iscrpljuje. Manija i hipomanija opæenito su karakterizirane povišenim raspoloženjem te poveæanjem kvantitete i brzine tjelesne i umne aktivnosti. Takvo stanje treba trajati neprestano tijekom najmanje nekoliko dana. Osobe se osjeæaju "važnima" imaju osjeæaj viška energije, smanjenu potrebu za spavanjem. Pojedinci u stanju hipomanije izgledaju euforièno, energièno i "kreativno", nestrpljivi su i loše rasuðuju. Razgovorljivi su puni ideja, no te su ideje neorganizirane te daju dojam rastresenosti. Ukljuèuju se pretijesno i nepromišljeno u neke ugodne aktivnosti kao npr. kupovanje, seksualne aktivnosti.itd. Razlika izmeðu hipomanije i manije je u intenzitetu. Kod hipomanije smetnje nisu dovoljno jake da uzrokuju znaèajno ošteæenje u socijalnom ili radnom djelovanju ili da zahtjevaju hospitalizaciju, za razliku od manije.

Termin manija koristi se za opisivanje najtežeg oblika ekstremnog ushiæenja i pretjerane aktivnosti. Mali broj osoba s bipolarnim poremeæajem raspoloženja doživi jedino epizode manije i nikad ne doživi epizode depresije.
Uobièajeni simptomi manije ukljuèuju razlièite stupnjeve sljedeæeg:

• Pojaèano raspoloženje – oboljele osobe osjeæaju silan osjeæaj uzbuðenja, ushiæenosti i pune su energije.
• Takvo se iskustvo èesto opisuje kao da ste na samom vrhu svijeta i mislite da ste nepobjedivi.
• Poveæana energija i pretjerana aktivnost.
• Smanjena potreba za snom.
• Razdražljivost – takve osobe se mogu naljutiti ili ih nerviraju oni koji ne odobravaju ili odbacuju njihove ponekad nerealne planove ili ideje.
• Ubrzano razmišljanje i govor – misli postaju ubrzanije nego obièno. To može dovesti do toga da dotièna osoba ubrzano prièa i skaèe s teme na temu.
• Nepromišljenost – to može biti rezultat smanjene sposobnosti kod oboljele osobe da vidi posljedice svog ponašanja, kao što je npr. trošenje goleme svote novca na kupnju stvari koje im zapravo uopæe ne trebaju.
• Grandiozni planovi i uvjerenja – uobièajeno je za osobe koje dožive maniju da budu uvjerene kako su izuzetno talentirane ili obdarene, da su kraljevi, filmske zvijezde ili na primjer predsjednici država. Èesto se pojaèavaju i religiozna vjerovanja i dotiène osobe vjeruju da su one važne vjerske liènosti.
• Pomanjkanje razumijevanja – osobe koje dožive maniju možda ne prepoznaju da je njihovo ponašanje neprimjerno, mada mogu shvatiti da druge osobe smatraju da su njihove ideje i ponašanje neprimjereni, nepromišljeni ili nelogièni.

Manija se dijagnosticira kada su simptomi prisutni tjedan dana ili duže.
Hipomanija je blaži oblik i može kraæe trajati.

Amerièko istraživanje provedeno na 47 bolesnika s bipolarnim poremeæajem u dobi od 7 do 17 godina pokazalo je da se miješana hipomanija èesto javlja kod mlaðih bolesnika s bipolarnim II poremeæajem. Takoðer, prema mišljenju amerièkih znanstvenika s University of California (San Diego) miješana hipomanija je èesto neprepoznata kod djece s bipolarnim poremeæajem II. Stanja manije i hipomanije mogu se ponavljati, te biti kombinirana sa depresivnim epizodama. Kada oboljele zahvati epizoda manije, onda ih može biti teško uvjeriti da im je potrebno lijeèenje. Ponekad je neophodno da se oboljela osoba smjesti u bolnicu ako su simptomi snažni, no mnogi oboljeli nikad ne završe u bolnici ili im se zdravstvena njega u cijelosti pruža izvan bolnice u zajednici. Lijeèenje je u prvom redu medikamentozno (lijekovima) ali i psihološka intervencija isto tako može biti važna komponenta u lijeèenju. Terapije poput kognitivno bihevijoralne terapije (KBT) imaju za cilj promijeniti naèin razmišljanja, ponašanja i vjerovanja koja doprinose nastajanjuju bolesti. Interpersonalnim terapijama oboljelima se pomaže da nauèe nove naèine ophoðenja s važnim osobama u svom životu.

Danas kad se tempo života strahovito ubrzava i kad su pritisci sve veæi, svi smo èesto izloženi stresu, a sve je više situacija koje nas frustriraju. Zbog toga je važno pronaæi nove naèine suoèavanja sa stresom, te osvijestiti i ojaèati one postojeæe, jer æemo tako saèuvati živce i zdravlje. Ispunite ovaj upitnik i osvijestite koliko ste tolerantni na frustracije i kako se nosite s njima.
Pred vama se nalazi osam izmišljenih situacija, a za svaku od njih su ponuðene tri vrste reakcija. Kako svi mi reagiramo na razlièite naèine, vjerojatno je da za neke situacije neæe biti ponuðen odgovor koji bi vi izabrali. U tom sluèaju odaberite odgovor najslièniji vašoj zamišljenoj reakciji. Budite iskreni, jer æete tako najviše profitirati! Da biste se ugodnije osjeæali, iznimno smo samo unutar predloženih zamišljenih situacija koristili "ti" umjesto "vi".
Zapisujte odgovore!

---

1) Na poslu ili u školi su ti na vrijeme zadali rok za zadatak koji ako sad poèneš raditi sigurno neæeš stiæi napraviti. Ti æeš:
A) shvatiti to kao izazov, marljivo raditi i pokušati odgoditi rok za još koji dan
B) odustat æeš od zadatka i pritom se živcirati što nisi ranije poèeo/poèela
C) odustat æeš od zadatka, neæeš se puno živcirati jer si siguran da æeš sljedeæi zadatak poèeti na vrijeme

2) Partner te namjerava ostaviti, tvoja reakcija je:
A) pokušati zajedno s partnerom uoèiti najbitniji problem i raditi na vašem odnosu
B) izderati se na partnera ili se rasplakati pred njim/njom
C) objasniti sebi da u biti niste jedno za drugo i da je bolje razdvojiti se na neko vrijeme

3) Uslijed nevremena odlomilo se drvo i palo na tvoj auto. Nastala je velika šteta. Tvoje misli su:
A) Desilo se iznenada, nisam to mogao/la predvidjeti. Polako æu popravljati auto, što se može...
B) Kuda baš na moj auto. Kako æu sada to platiti? Znao/la sam da sam ga trebao/la osigurati protiv ovakvih stvari!
C) Hvala Bogu da je samo auto, moglo je pasti na èovjeka. Materijalno se dade nadoknaditi.

4) Stravièno ti se žuri i pobjegne ti autobus pred nosom. Razmišljaš:
A) Ništa sad, važno mi je stiæi pa æu uzeti taxi, probati stopirati ili zvrcnuti susjeda s autom. Još nije sve izgubljeno.
B) Znao/la sam! Mogao/la sam krenuti minutu ranije, pa stiæi na vrijeme. Sigurno æu propustiti najbitnije kad kasnim.
C) Sad ne mogu ništa promijeniti, barem sad stignem kupiti pecivo i proèitati novine do sljedeæeg autobusa.

5) Èekaš veæ sat vremena u pošti i neka žena se progura ispred tebe bez pitanja. Ti æeš:
A) mirno joj objasniti koliko dugo svi èekate ovdje i pokazati joj kraj reda
B) živèano se izderati na nju da je bude sram i da to više ne ponovi
C) pomisliti u sebi kako žena ima valjani razlog za guranje, zasigurno bi uredno èekala da joj nije tako hitno

6) Netko od ukuæana ti je bez pitanja uzeo važnu knjigu koja ti upravo sada treba. Kroz glavu ti prolazi:
A) Idem brzo pogledati u knjižnicu ili do susjeda, možda imaju tu knjigu.
B) Nevjerojatno je bezobrazan, sve mi je upropastio. Više ništa ne stignem napraviti.
C) Pogledati æu druge knjige, možda naðem nešto još zanimljivije što mogu iskoristiti.

7) Pet godina radiš sa prijateljem u firmi i shvatiš da te zakinuo za dvije plaæe. Razmišljaš:
A) Poprièat æu s njim, ispitati situaciju. Možda je sluèajno zaboravio.
B) Imala/o sam povjerenje u njega, ne mogu vjerovati da me tako prevario. Možda sam mogla/o to predvidjeti.
C) Dosad je sve bilo u redu, trebam biti sretan/na zbog dosadašnjeg zaposlenja. Ovo je možda znak da promijenim posao.

8 ) Netko tebi vrlo blizak oboli od smrtne bolesti. Tvoja reakcija je:
A) Treba otiæi svim moguæim doktorima, raspitati se za lijekove. Možda i otkriju lijek prije nego bude prekasno.
B) Zašto se baš njemu/njoj to dogodilo? Kako æu ja bez nje/njega?
C) Treba biti snažan i misliti na nju/njega. Moramo što ljepše i kvalitetnije iskoristiti vrijeme što nam je preostalo zajedno.

Stres je stanje koje nastaje kada su ljudi suoèeni s dogaðajima koje smatraju prijeteæima za svoju dobrobit ili koji od njih traže ulaganje posebnih napora kako bi udovoljili zahtjevima. O našoj interpretaciji dogaðaja ovisi koliko æemo neku situaciju percipirati kao ugrožavajuæu, te u skladu s time kolika æe biti razina doživljenog stresa. Ono što nam èesto izaziva napetost je nepredvidivost dogaðaja, zbog toga smo tjeskobni i strepimo. Zato je korisno uoèiti da o veæini situacija u životu odluèujemo sami, te da zaista možemo utjecati na razinu doživljenog stresa.

Evo nekoliko naèina da smanjite intenzitet stresa kad sljedeæi puta upadnete u neku frustrirajuæu situaciju:
- uskladite što realnije svoja oèekivanja sa moguænostima;
- usporedite se s nekim tko je u goroj situaciji nego vi;
- družite se sa dobrim prijateljima, našalite se na svoj raèun. Ironija je odlièan naèin izražavanja bijesa (bolje se smijati nego plakati!). Postoje mnogi obrambeni mehanizmi, iskoristimo ih... Bila bi velika šteta dopustiti stresu da nam "pojede" živce i zdravlje!

Izvor: trigon.hr

Zašto se to baš meni dogodilo? – pita se K. V. (66) koja je hospitalizirana zbog depresije osmi put u zadnje èetiri godine. Èini joj se da više nikada neæe biti onakva kakva je bila, a najviše žali što se sada kada je u mirovini ne može više posvetiti unuku. Sebe opisuje kao napetu i nervoznu osobu koja se cijeli život brinula hoæe li sve stiæi napraviti na vrijeme i kako treba. Uvijek je bila u trku izmeðu posla, muža, sina i vrta. U tijeku rata sin je bio na osjeèkom bojištu – užasno se brinula. Nakon što se sin oženio, javio se prvi napad depresije: osjetila je strašan strah i paniku, i nije mogla leæi u krevet jer je “vidjela” da je posipan pšenicom. Sve je bilo popraæeno nervozom u želucu i tištenjem u prsima, a poslije i muèninom, glavoboljama i “glasovima”. Završila je u bolnici. Na terapiji je antidepresivima i bolje joj je, ali jako se umara, povremeno pati od nesanice, osjeæa svrbež po tijelu, živi u stalnom išèekivanju, a glavom joj prolazi tisuæu misli.

Svjetski trend

Na žalost, primjer K. V. samo je jedan od 300 tisuæa depresivnih bolesnika u Hrvatskoj, koji pokazuje da je i Hrvatska u skladu sa svjetskim trendom – masovnim širenjem depresije. To potkrepljuje i psihijatar Veljko Ðorðeviæ koji upozorava da je u Hrvatskoj zbog rata i traumatiènog poratnog razdoblja broj oboljelih od depresije u velikom porastu. S obzirom na starenje populacije i socijalnu krizu pretpostavlja se da æe depresija obilježiti ovo desetljeæe. Predviða se da æe broj oboljelih od depresije i dalje rasti zbog specifiènosti naše situacije koju karakterizira nezaposlenost, osjeæaj nesigurnosti kod mladih, odlazak u inozemstvo, dakle, nove migracije, problem od milijun umirovljenika, propalo gospodarstvo i strah od buduænosti.

Nedavno je Svjetska zdravstvena organizacija objavila alarmantan podatak: u iduæih 20 godina prijeti nam svjetska epidemija depresivnih poremeæaja, koja neæe poštedjeti ni razvijene niti tranzicijske zemlje. No kod prvih je problem u esenciji, a kod drugih u egzistenciji. Prijeti li i Hrvatskoj epidemija depresije? Procjenjuje se da æe broj oboljelih od duševnih bolesti porasti 50 posto, osobito kod mlaðih žena, i da æe se depresija popeti na drugo mjesto po broju svih oboljelih. Struènjaci to potkrepljuju podacima iz prakse: depresija je veæ danas na èetvrtom mjestu oboljenja – trenutaèno više od 120 milijuna ljudi boluje od depresije. U tijeku života od nekog depresivnog poremeæaja oboli oko 5,8 posto muškaraca i 9,5 posto žena, najèešæe u srednjoj i starijoj dobi. Zastrašuje i podatak da se samo 15 do 20 posto bolesnika lijeèi na primjeren naèin i da zapravo 50 posto pacijenata u bolnicama boluje od nekog skrivenog depresivnog poremeæaja.

Uz emocionalnu bol, razaranje obiteljskog, braènog i društvenog života, depresija je jedan od najèešæih uzroka radne nesposobnosti u zapadnim zemljama. U zadnja dva desetljeæa depresija se sve èešæe javlja kao razlog invalidskih mirovina. SAD gubi 44 milijarde dolara godišnje zbog depresivnih poremeæaja, koji privredi zemlje nanose više štete negoli AIDS, tumor i ratovi zvijezda zajedno.

Oèekuje se i drastièan porast suicida prouzroèenih depresijom, posebno kod mladih u dobi od 18 do 24 godine. Svjetska zdravstvena organizacija predviða da bi depresija mogla postati prvi uzrok smrtnosti kod žena, a drugi kod cjelokupne populacije. Naime, depresivni bolesnici zakljuèuju: ako se lišim života, lišit æu patnje sebe i svih oko mene do kojih mi je stalo. Beèki psihijatar Siegfried Kasper upozorava da èak od 80 do 90 posto depresivaca ima tijekom bolesti suicidalne primisli, a od toga 15 posto ostvari taj naum. U Europi je stopa suicida 18,3 posto, što godišnje iznosi više od 40 tisuæa ljudi. Tri puta èešæe ubijaju se muškarci, ali žene èetiri puta više pokušaju napraviti samoubojstvo. Procjenjuje se da u svijetu èak oko 60 posto od svih suicida dolazi iz kategorije duševnih bolesti – depresivnih poremeæaja i shizofrenije. Samo u devedesetima depresija je odnijela više od 100 tisuæa života u razvijenim zemljama, a èak oko 800 tisuæa u cijelom svijetu.

U tzv. suicidalnom pojasu, koji obuhvaæa skandinavske i baltièke zemlje, te Rusiju, pa se spušta do Austrije i Slovenije, a završava u Maðarskoj, stopa suicida penje se i do 40 posto. Najmanje suicida ima u Albaniji, Armeniji, Grèkoj i Malti, a potom slijede Engleska, Makedonija, Španjolska, Italija, Izrael i Irska, što se objašnjava i jakim utjecajem crkve. U Hrvatskoj je stopa suicida 20 posto, no u rubnim podruèjima koji granièe sa suicidalnim pojasom kao što je Zagorje, Meðimurje i Slavonija, puno je viša.

Gdje je tu Hrvatska? Ljubomir Hotujac, predstojnik Klinike za psihijatriju KBC Zagreb i Predsjednik Hrvatskog psihijatrijskog društva, upozorava da je depresija u porastu i procjenjuje da od pet do sedam posto populacije u zemlji pati od depresije, dakle od 200 do 300 tisuæa ljudi. No šokantno je što se samo deset posto depresivnih bolesnika pravilno lijeèi. Lijeènici opæe prakse èesto ne prepoznaju depresiju i daju pogrešne dijagnoze, jer nisu adekvatno obrazovani. Kako kažu u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, nemamo ni republièki registar za depresiju kao afektivni poremeæaj, kao što postoji za shizofreniju, koja se prati veæ 30 godina, nego samo podatke o broju hospitalizacija. No ti podaci mogu iskriviti cjelokupnu sliku jer mnogi depresivci ni ne stignu do psihijatra, koji je društveno stigmatiziran, nego radije lijeèe fizièke simptome. Depresija se prati samo kroz depresivnu epizodu (F32) i povratni depresivni poremeæaj (F33), dok na primjer podaci o manièno-depresivnoj psihozi koja je u grupi bipolarnih poremeæaja, ili anksioznoj depresiji koja spada pod neurotske poremeæaje, nisu izdvojivi iz skupine. Takoðer nema podataka za depresivne tegobe kod degenerativnih ili neizljeèivih bolesti kod kojih je izražen suicid. Nedostaju i podaci za depresije poslije infarkta ili moždanog udara, koje se javljaju u 40, odnosno u 47 posto sluèajeva, a da i ne spominjemo sezonske ili postporoðajne depresije.

U 2000. u Hrvatskoj je bilo ukupno 564.482 hospitalizacije, a duševne bolesti bile su na sedmom mjestu s udjelom od 36 679, odnosno 6,5 posto. No po broju korištenja bolnièkih dana izbijaju na prvo mjesto s udjelom od 22,9 posto, jer su to dugotrajne, èesto kroniène, èak i doživotne bolesti. To znaèi da se svaki peti dan bolnièkog lijeèenja koristi za skupinu duševnih bolesti i poremeæaja. Uzroci hospitalizacije duševnih bolesti su shizofrenija (22,3 posto), alkoholizam (21,7), reakcija na teški stres s PTSP-om (9,4) i depresivni poremeæaj (9,3). Ali po broju korištenih dana bolnièkog lijeèenja prednjaèi shizofrenija s udjelom od 38,1 posto, a slijede alkoholizam (12,8), reakcija na teški stres i PTSP (8) i depresivni poremeæaji (8).

Zbog alarmantnih podataka u Europi sredinom studenog 2001. održan je u Bruxellesu sastanak ministara zdravstva èlanica EU, na kojem je najavljen rat depresiji. Zakljuèeno je da se depresija neæe rješavati globalno nego lokalno, u skladu sa specifiènostima zemalja èlanica, ali meðusobno æe izmjenjivati iskustva i rezultate istraživanja. Naglašeno je da europske duše reagiraju razlièito, što ovisi o mentalitetu i senzibilitetu nacije, ali i o klimi, te o ekonomiji zemlje. Istraživanja su pokazala da su depresivni Austrijanci skloniji samoubojstvu nego Nizozemci, Britanci, Španjolci i Talijani. Istoèni Europljani pod stresom èešæe utjehu traže u alkoholu. U zemljama poput Njemaèke i Velike Britanije, u kojima se podržava slika o ženi od karijere, kuæanice su sklonije depresiji nego kuæanice u mediteranskim zemljama gdje se propagira ostanak žene kod kuæe. Za Britance je gubitak posla najveæi razlog samoubojstva, dok se disciplinirani i marljivi Nijemci lakše nosi s tim problemom. Zanimljivo je da meðu amerièkim Amišima, koji žive specifiènim naèinom života – bez struje, nafte, automobila i ostalih civilizacijskih tekovina, od depresije boluje tek jedan do dva posto ljudi.

Svjetski psihijatri su ustvrdili da je depresija poremeæaj raspoloženja, koji je od 1915. prošlog stoljeæa u stalnom porastu. Otkrili su da je depresija postojala oduvijek, èak je dijagnosticirana kod primitivnih društava. Tijekom povijesti javljala se pod drugim imenima kao što su histerija ili melankolija. U 17. stoljeæu velièao se kult melankolije, no veæ u 18. stoljeæu s promjenom mode tretirala se kao velika slabost. Veæ je tada jedan engleski lijeènik zapisao: “Ako želite pronaæi pakao na zemlji, zavirite u srce depresivnog èovjeka.” Moderna teorija o depresiji poèinje s velikim austrijskim psihijatrom Sigmundom Freudom koji je depresiju nazvao “rupom” i “unutrašnjim krvarenjem”, usporedivim s tjelesnom ranom.

Na pitanje kako se prepoznaje depresivni bolesnik, Vera Šmalc-Folnegoviæ, predstojnica Psihijatrijske bolnice Vrapèe, odgovara da je depresija vrlo ozbiljna bolest ljudske duše. Od svih bolesnika sa psihièkim poremeæajima najviše pate upravo oni s depresijom, dok kod shizofrenièara ili alkoholièara mnogo više pati okolina. Olakotna je okolnost što bolesnik ne pati puna 24 sata, nego ima u tijeku dana intervale patnje razlièitog intenziteta, èak i posve zdrava razdoblja.

“Zbog toga je depresija èesto i smrtonosna bolest, jer nije na vrijeme prepoznata, a katkad nije primjereno i dovoljno dugo lijeèena. Naime, depresija je bolest s tisuæu lica. Kod velikog depresivnog poremeæaja pojavljuju se vrlo razlièite psihosomatske tegobe poput probadanja, gušenja ili strahova, koje se ne prepoznaju kao posljedice depresije, nego se pacijent upuæuje na razne dijagnostièke pretrage. U meðuvremenu, tegobe rastu i na kraju pacijent može završiti fatalno”, istièe psihijatar Veljko Ðorðeviæ. “Problem je u tome što mnogi s depresijom izbjegavaju psihijatra kojem odlaze tek na kraju puta, a rijetko odlaze i na bolnièko lijeèenje. U Hrvatskoj ljudi još uvijek izbjegavaju prihvatiti psihološki problem kao temelj depresije i libe se otiæi k psihijatru, èak lijeènik opæe prakse pacijente upuæuje neurologu kako bi to lakše prihvatili. Ljudi èesto sami pokušavaju riješiti svoju depresiju uzimanjem anksiolitika, analgetika ili alkoholnih piæa. Kad ne bi postojala ta stigma od duševnog poremeæaja i zaziranje od psihijatrije, vjerojatno bi se barem dio problema lakše riješio.”

Depresija je heterogeno uzrokovana – biološki, genetski i socijalno. Èešæe se javlja u obiteljima u kojima je veæ postojao neki depresivni poremeæaj, na primjer, kada jedan roditelj pati od depresije, djeca obolijevaju od te bolesti u 30 posto sluèajeva, a kada su oba roditelja depresivna, taj se postotak penje i do 60 posto. Depresija je èešæa u socijalnim situacijama koje su optereæene stresogenim momentima kao što su žalovanje, gubitak osobe ili imovine, stres, razoèaranost, gubljenje ideala, osjeæaj suvišnosti, strahovi ili neimaština, koji mogu otkoèiti depresivni poremeæaj. Može biti povezana s anksioznošæu, napetošæu, panikom ili opsesivno-kompulzivnim poremeæajima poput prisilnih misli i radnji, ali i alkoholizmom i pretjeranim pušenjem.

Na pitanje je li rat utjecao na porast depresije u Osijeku i slavonskoj regiji, Nikola Mandiæ, predstojnik Klinike za psihijatriju Opæe bolnice Osijek, koji se 30 godina bavi istraživanjem suicida, odgovorio je potvrdno, dodavši da su tome najviše pridonijeli gubici najbližih, imanja i posla. “Ako se gubitak ne savlada za šest mjeseci, tada se sumnja na depresiju”, istièe. “Kod nas je rat donekle pridonio skidanju stigme s psihijatara. Naime, u Slavoniji su u vrijeme rata radili preko nevladinih udruga mnogi psiholozi i psihijatri, koji su psihijatriju približili ljudima. No i dalje se puno više depresivnih bolesnika lijeèi na tjelesnim odjelima zbog somatskih simptoma. Oko 23 posto pacijenata na tjelesnim odjelima u bolnicama zapravo boluje od depresije. Procjenjuje se da je od 27 tisuæa bolesnika u 2001. godini u osjeèkoj bolnici izmeðu 20 i 30 posto bolovalo od depresije, ali se na psihijatriji lijeèilo samo 300 pacijenata”, zakljuèuje dr. Mandiæ. Inaèe, dijelovi Slavonije kao što su Kopaèki rit ili Baranja, desetljeæima su poznati po visokoj stopi suicida: od 100 suicida 70 posto je bilo depresivnih, a 15 posto alkoholièara, dok se samo u Osijeku u prosjeku ubije 25 ljudi godišnje. U Zadru se pak reaktivna depresija, koja se definira kao odgovor na nagomilane probleme, u više od 50 posto sluèajeva navodi kao uzrok suicida.

Do prije godinu dana djeèja depresija bila je gotovo tabu tema i nitko o njoj nije govorio. Rijeè je o tzv. larviranoj (skrivenoj) depresiji kod koje nema plaèa, suza, ni tuge, nego se manifestira drastiènom promjenom prijašnjeg ponašanja, interesa i hobija. Takoðer, prepoznaje se po agresivnim ispadima, npr. djeca poèinju razbijati igraèke ili kidati ruke lutkama, a katkad i po mokrenju u krevet. Ako je dijete i dalje dobar ðak, što se èesto dogaða, roditelji previde promjenu u njegovu ponašanju. U posljednje vrijeme porast depresivnih poremeæaja vidi se i kod mladih ljudi: to su uglavnom hipersenzibilne osobe ili perfekcionisti, koji dožive neuspjeh jer oèekivanja sredine nadilaze njihove moguænosti pa se u sudaru sa stvarnošæu osjeæaju bespomoæni.

Poznato je da žene pate od depresije dva do tri puta više od muškaraca. Po mišljenju Vere Folnegoviæ-Šmalc, žene reagiraju depresijom, a muškarci èešæe obolijevaju od alkoholizma, koji proistjeèe iz depresije. Omjer žena alkoholièarki prema muškarcima je 1:4. Drugo, model plaèljivosti, tuge, kukanja i beznaða smatra se primjerenijim za žene negoli muškarce. Muškarci igraju svoju macho ulogu i nezamislivo im je da kod psihijatra kukaju da su potišteni i bezvoljni, nego odlaze u gostionicu i uz pomoæ alkohola nastoje se osloboditi tjeskobe i tuge. Kod muškaraca je depresija prikrivena, a simptomi su agresivnost i anksioznost, što su samo društveno prihvatljivi obrambeni mehanizmi. Treæe, pretpostavlja se da su žene podložnije razvoju depresija zbog stalnih hormonskih oscilacija, na primjer, poremeæaj štitnjaèe jedan je od visoko riziènih faktora.

Kanadski znanstvenici s montrealskog sveuèilišta McGill, gdje radi i ugledni hrvatski znanstvenik Krešimir Krnjeviæ, otkrili su da bi neurotransmiter serotonin, koji je nužan za normalno funkcioniranje mozga u vrijeme stresa i teških situacija, mogao biti glavni krivac za èešæe depresivne poremeæaje kod žena. Naime, žene sintetiziraju serotonin 50 posto sporije od muškaraca, što dovodi do manjka tog neurotransmitera. Pretpostavlja se da se taj gubitak ne može nadoknaditi i da to uzrokuje èešæe depresije kod žene.

Znanstvenici s Instituta Max Planck iz Munchena otkrili su da je kod depresivaca ošteæen sustav koji kontrolira luèenje stresnih hormona. Naime, ljudski organizam odgovara na stres luèenjem peptida, poznatog CRH hormona, koji potièe luèenje kortikotropina. CRH se luèi i u limbièkom dijelu mozga koji je odgovoran za psihièko raspoloženje, pa tako i tjeskobu. CRH stimulira luèenje stresnog hormona kortizola koji pomaže da se prebrodi stresno stanje. Razina kortizola povisuje se kod infekcijskih bolesti, akutne psihièke traume i kroniènog stresa. Znanstvenici su ustanovili da povišeni CRH hormon u mozgu može izazvati tjeskobu, otežano shvaæanje, smanjivanje apetita i libida, a to su važni simptomi depresije. Depresivni uèinak CRH hormona može se blokirati lijekovima – antidepresivima, koji spreèavaju njegovo djelovanje na tzv. moždanim receptorima za CRH. Znaèi, antidepresivi djeluju na transmiterske sustave, pa reguliranjem serotonina medikamentima ispravljamo neravnotežu i uspostavljamo ravnotežu, i tako poboljšavamo klinièku sliku. Sva ta saznanja, kao i Nobelova nagrada koja je 2000. dodijeljena Arvidu Carlssonu za istraživanje uloge neurotransmitera u terapiji depresivnih poremeæaja, bude nadu u otkrivanje još bolje terapije.

Ljubomir Hotujac naglašava da je terapija antidepresivima temelj u lijeèenju depresivnih poremeæaja, kada se izljeèenje postiže u 70 posto sluèajeva. Èesto se medikametozna terapija kombinira sa psihoterapijom, ali ne klasiènom psihoanalitièkom nego s modernom kognitivno-bihejvioralnom metodom. Blaži sluèajevi mogu se izlijeèiti samo primjenom psihoterapije, kojom se rješava aktualni problem. Pacijent nastoji promijeniti depresivni doživljaj samoga sebe u odnosu na okolinu, uvidjeti situaciju i vratiti nadu u buduænost.

“Kada izostane uspjeh u lijeèenju antidepresivima, koristi se vrlo djelotvorna metoda transkranijalne magnetske stimulacije gdje se pomoæu posebnog aparata formira magnetsko polje koje stimulira mozak”, objašnjava dr. Hotujac. “Djeluje slièno kao metoda elektrostimulacije, poznatija kao elektrošokovi, što ljudima zbog predrasuda zvuèi zastrašujuæe pa je odbijaju, jer misle da ošteæuje mozak. Zato se mi borimo da na tržištu bude što više antidepresiva jer to budi nadu za ozdravljenje onih 30 posto farmakoterapijski otpornih depresija. Ogranièavati njihov broj znaèi onemoguæavati odreðenom broju bolesnika izljeèenje,” zakljuèuje dr. Hotujac.

Na pitanje koliko dugo traje terapija antidepresivima i kako psihijatar bira odgovarajuæi lijek, dr. Ðorðeviæ odgovara da ne postoji idealni antidepresiv koji djeluje kao èarobna pilula sreæe pa terapija u nekim sluèajevima traje doživotno kao kod dijabetesa ili povišenog krvnog pritiska. Najnovija saznanja pokazuju da je depresija kronièna bolest iz èega proizlazi dugotrajno lijeèenje. Svakom se pacijentu propisuje lijek koji mu najviše odgovara, odnosno koji je najmanje toksièan i izaziva najmanje nuspojava.

“Nakon prve depresivne epizode nužno je uzimati antidepresive oko šest mjeseci, katkad i godinu dana”, kaže Ðorðeviæ. U prošlosti su se lijekovi odbacivali èim bi došlo do poboljšanja stanja, što je izazivalo èeste recidive bolesti. No buduæi da antidepresivi ne izazivaju ovisnost, danas se zna da se terapija lijekovima ne smije prekinuti èim se dosegne poboljšanje i da ih treba kontinuirano uzimati dulje vrijeme. Naime, antidepresiv ne djeluje odmah, kod nekih djelovanje poèinje tek nakon tri ili èak više tjedana. Dok ne prebrodi poèetnu fazu, pokatkad se pacijentu pomaže s anksioliticima ili sliènim lijekovima.

Što uèiniti kada se depresivna epizoda ponovi? Mišljenja su podijeljena: neki struènjaci smatraju da se kod 50 posto bolesnika depresivna epizoda javi samo jednom i nikad više, a kod ostalih 50 posto javlja se cijeli život. Drugi misle da se samo kod 20 posto bolesnika depresivni napad neæe ponoviti. Kad se nakon godinu, dvije ipak ponovi depresivna epizoda, ponovno se propisuje inicijalna i zaštitna terapija lijekovima, koja bi sada trebala trajati barem tri godine. Amerièki struènjaci preporuèuju doživotnu medikametoznu terapiju, dok austrijski psihijatri više vjeruju u kombinaciju s psihoterapijom. Naime, oni smatraju da su depresije uvjetovane psihièkim traumama i kroniènim stresom. Dr. Hotujac tvrdi da su bolesnici koji dožive tri depresivna napada, te oni koji su lijeèeni elektrostimulativnom metodom, kandidati za doživotnu zaštitnu terapiju. A oni sa suicidalnim primislima trebaju se hospitalizirati do poboljšanja.

U zadnjih 20-ak godina dogodila se velika revolucija u farmaceutskoj industriji, osobito na podruèju psihofarmaka, koja je poèela s Prozakom. Danas na svjetskom tržištu postoji mnogo razlièitih antidepresiva, koji povoljno utjeèu na simptome depresije, odnosno na prefrontalni korteks u mozgu gdje se pretpostavlja da je nastao depresivni poremeæaj. Vrlo su uèinkoviti, nemaju nuspojava poput suhoæe u ustima, aritmije, otežanog mokrenja, nesanice, glavobolje ili muènine.

Ministarstvo zdravstva napravilo je prvi put u skladu sa svjetskom praksom prijedlog Dijagnostièke i terapijske smjernice za lijeèenje depresije, koji bi trebao pomoæi lijeènicima u dijagnosticiranju i lijeèenju depresije. Dr. Ðorðeviæ istièe kako su psihijatri veæ više od 200 godina produžena ruka sustava i da ga zapravo štite od duševno poremeæenih bolesnika, ali da se uloga psihijatra u 21. stoljeæu mora promijeniti kako ne bi postali produžena ruka pogrebnih poduzeæa. Stoga je od ove godine pokrenut nacionalni interdisciplinarni program za unapreðenje mentalnog zdravlja, koji ukljuèuje probleme depresivaca, debelih, pušaèa… Program poèinje u travnju, a cilj mu je maksimalno educiranje lijeènika primarne zdravstvene zaštite kako bi se što prije dijagnosticirala i lijeèila depresija. Program ukljuèuje i tzv. komunalnu psihijatriju, koja podrazumijeva osnivanje specifiènih klubova u kojima bi psihijatri i terapeuti po novom programu pružali bolesnicima prikladnu pomoæ. Naime, poznata studija Gotland pokazala je da se ranim otkrivanjem depresije stopa suicida smanjila za 60 posto, pokušaji suicida za 75 posto, a bolovanja za 50 posto, no poveæala se potrošnja antidepresiva.

Simptomi depresije:

Pacijent je neraspoložen cijeli dan, osjeæa se tužno, prazno i beznadno, bez buduænosti, a katkad je i razdražljiv. Osjeæa se bezvrijedno i krivo, sklon je samooptuživanju, ima smanjenu koncentraciju i sposobnost mišljenja i jako je neodluèan. Depresivni bolesnici su ili izrazito psihomotorno zakoèeni, odnosno usporeni i nepokretni, ili jako nemirni i egzaltirani. Èesto gube tjelesnu težinu ili se naglo debljaju, pate od nesanice ili stalno bježe u san, nemaju energije i osjeæaju se loše kao da su preboljeli neku bolest pa uzimaju brda vitamina. Imaju strahoviti gubitak seksualnog nagona, što se kod muškaraca manifestira u poremeæaju funkcija, a kod žena u suhoæi vagine, što je preduvjet za uspješan spolni odnos. Depresija je i socijalni problem zato što je takvim bolesnicima smanjena radna sposobnost, ne vole više svoj posao i misle da su neuspješni, pa se povlaèe i mogu satima sjediti, jer nemaju snage niti vitalnosti za rad. Mogu biti teški i drugima kao u sluèaju kada depresivna majka prenosi depresivni obrazac mišljenja i rješavanja problema svojoj djeci èime ona ne dobivaju uzor ljubavi i radosti. Nadalje, poèinju se i fizièki zapuštati. Gube vitalne nagone, pa èesto razmišljaju o smrti ili èak planiraju suicid, što je za psihijatre najurgentniji i najjaèi simptom depresije.

Politièari, glumci, redatelji, pisci i pjevaèi koji boluju od depresije

Svjetski struènjaci tvrde da lijeèenju depresije pridonose javne osobe i slavne zvijezde, koje time prosvjeæuju obiène ljude. Prototip te “medijalizirane kulture boli” bila je britanska princeza Diana koja je preko intervjua na BBC-ju i svog biografa Andrewa Mortona omoguæila masama da prodru u njezin unutrašnji život optereæen depresijama.
Slavni kanadski kantautor Leonard Cohen takoðer se godinama borio protiv depresije pokušavajuæi je utopiti, kako je nedavno priznao, u vinu, ženama i religiji, pa je èak zadnjih desetak godina proveo u budistièkom samostanu. No nije uspio, što je bilo oèito u tekstovima njegovih tugaljivih pjesama. Kad je prevalio šezdesetu, duhovito je izjavio da mu je napokon bolje, jer je starost oduzela snagu depresiji.

Andrew Solomon (37), savjetnik u Clintonovoj vladi za Rusiju te autor knjige “Sjene Saturna – Mraèni svjetovi depresije”, takoðer je javno priznao da osam godina pati od depresije. “Vjerojatno æe me pratiti do kraja života”, zakljuèio je i dodao da se depresija zasad ne može posve izlijeèiti, ali se može držati pod kontrolom pomoæu antidepresiva. No opasno je osloniti se samo na kemiju, tvrdi, lijeèenje mora biti u kombinaciji s psihoterapijom. Tipper Gore, supruga bivšeg amerièkog potpredsjednika, dugo je oklijevala dok nije u javnosti otkrila da užasno pati od depresije, jer je mislila da æe time nanijeti nepopravljivu štetu svome mužu. Naime, poznato je da politièki krugovi i državne vlade ne opraštaju slabosti politièarima. No danas joj je drago što je to uèinila. Na to se odvažio i Kjell Bouderik, norveški premijer, koji je nedavno priznao da je pao u duboku depresiju i potom se povukao na dulji odmor.
Muzièar A. J. McLean iz grupe Backstreet Boys Postpone takoðer je javno priznao na MTV-ju da boluje od depresije i da uzima antidepresive. Poznata talijanska pjevaèica Milva svoju depresiju godinama lijeèi antidepresivom Prozac, a najviše je pomogla ljudima još poznatijom izjavom: “Važno je o svojim depresijama govoriti javno, jer depresije nisu spolne bolesti kojih bi se èovjek trebao stidjeti!” Veliki glumci i redatelji poput Miloša Formana, Woodyja Allena, Jean-Clauda Van Dammea i Dennisa Hoppera nisu ostali imuni na depresiju, ali javnim ispovijedanjem olakšavaju si problem. Od depresije su patili i neki od najslavnijih pisaca 20. stoljeæa: Virginia Woolf, Edgar Alan Poe, Samuel Beckett, Herman Hesse i Ernest Hemingway, koji se tijekom depresivne krize upucao u svojoj kuæi na otoku Key West kraj Floride. Beckett je svoju depresivnu komu opisao u djelu “Malone umire”, ne znajuæi na kraju tko je, što je i kamo ide.

Izvor: Nacional br. 324, 2002-01-29; Autor:Nina Ožegoviæ