Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/anksioznost123

Marketing

Pismo mami i tati

Draga mama,
Dragi tata,

Molim vas, prestanite ubijati dušu u meni, i ja sam samo čovjek od krvi i mesa a vaše me riječi neizmjerno bole.

Mama, govoriš mi:

1. Hranim te pet godina.
- Ne. Nezaposlena sam od svibnja 2008., ali i danas redovito podmirujem dogovoreni dio troškova kućanstva (od alimentacije). Dogovor je da ja plaćam sve režije a ti i tata nabavljate hranu.

2. Cijelu noć se igraš na kompjuteru a cijeli dan spavaš.
- Ne, mama. Noću radim web stranice i blogove kako bih došla do bilo kakvog novca jer nam treba. Ne igram se. I radim to noću jer me tada nitko ne ometa. Da, danu moram nadoknaditi potrebu za snom, koja je povećana i uslijed uzimanja lijekova, za koje znaš kako djeluju.

3. Nisi završila školu, udala si se...
- Mama, završila sam srednju školu i bila među 10 najboljih u generaciji. Nisam završila fakultet jer nisam željela pobaciti dijete koje sam zanijela. Je li to zaista toliko loše? To dijete mi je sve na svijetu što imam.

Tata, jutros si me opet napao:

1. Pušila si u mojoj sobi dok sam ja bio u podrumu, sad mi sve smrdi.
- Nisam, tata. Pušila sam na balkonu a ti si širom otvorio vrata i s balkona u sobu unosio vrećice koje si potom nosio u podrum - i dobro se toga sjećaš. Da, tako ti je ušao dim u sobu jer ja nikada nisam niti neću pušiti u tvojoj sobi - to ne radim ni u svojoj jer i meni smeta dim u zatvorenom prostoru - i to već znaš.

2. Nikad ti nećemo zaboraviti niti oprostiti što si zvala policiju.
- Ne trebate. Samo sam tražila pomoć i zaštitu od vašeg dugogodišnjeg verbalnog zlostavljanja poput ovoga gore.

Teško mi sve ovo pada, rijetko plačem a sada mi je suza u oku. Pitam se jesam li zaista toliko loša? I da, opet bih pozvala policiju i ponovno sam spremna prijaviti nasilje u obitelji jer ne mogu ovako živjeti. Znam da me radi toga prezirete i mrzite, ali, govorim sebi, to je vjerojatno normalna reakcija svakog zlostavljača koji se boji kazne.

Plačem. Mute mi se slova na ekranu.
Idem dalje, proživjeti ovaj dan, tko zna što mi još može donijeti, možda me život i obraduje nečim, tako to obično i biva.

Post je objavljen 28.10.2009. u 08:42 sati.