Značenje "antifašističke" pobjede nad Turcima... Uz današnji praznik izvrsno pristaje jedna stara vijest. Na blagdan Srca Isusova (petak, 19.06.2009.), koji se slavi kao Dan posvećenja svećenika, svećenici Porečke i Pulske biskupije hodočastili su u crkvu Sv. Pavla u Puli (na Vidikovcu), koja je ove godine hodočasničko mjesto u ovoj Biskupiji. Ovim hodočašćem u "Godini sv. Pavla" svećenici i redovnici predvođeni svojim biskupom Ivanom Milovanom su započeli i Svećeničku godinu. Susret je započeo s razmatranjem koje je imao o. Ljudevit Maračić s posebnim osvrtom na svećeničko poslanje koje izvire iz Kristova poslanja. O. Maračić se osvrnuo na Sv. Arškog župnika, koji je zaštitnik svih župnika, svećenika. Naglasivši da svećeničko poslanje nadilazi svako drugo poslanje, jer on je taj preko koga Bog oprašta grijehe, preko čijih ruku i molitava se slavi euharistija. To je ono po čemu se svećenik razlikuje od svih drugi ljudi, to je ono što čini svećenika Božjim znakom u ovom svijetu. Kada ne bi bilo svećenika, tada ne bi bilo Crkve. Ulogu svećenika u Crkvu nitko ne može nadomjestiti, jer je svećenik drugi Isus Krist na zemlji. Euharistija i praštanje se događa po rukama svećenika, unatoč svim njegovim slabostima, nedostatcima. Pozvao je svećenike da budu svjesni svoga svećeničkog dostojanstva, napose ovoga koje proizlazi iz svetog reda svećeništva. Nakon prigode za osobnu molitvu i ispovijed slijedila je misa koju je predvodio Ivan Milovan, biskup porečki i pulski u zajedništvu s umirovljenim biskupom Antunom Bogetićem ter 60-ak svećenika. Mons. Milovan je u homiliji pozvao svećenike da u Svećeničkoj godini koja započinje više razmišljaju o svome svećeničkom poslanju i da, promatrajući lik Arškog župnika, budu svjesni svoga poslanja ter da još više rade na osobnom posvećenju kako bi mogli druge posvećivati. Biskup je pozvao vjernike da mole za svoje svećenike kao i za nova duhovna zvanja. Na kraju mise predstavljena je knjiga mons. Ivana Graha "Udarit ću pastira" koja donosi popis svećenika i bogoslova koji su žrtve Drugog svjetskog rata i još više poraća te progone, zatvaranja i osude svećenika, kao i nekih vjernika laika od strane bezbožnog komunističkog režima. Knjigu su predstavili mr. Ilija Jakovljević, koji je ujedno i urednik knjige. Mr. Jakovljević je istaknuo da ta knjiga želi pokazati na progone i ubijanja svećenika, redovnika i vjernika laika od strane komunističkog režima ter potaknuti povjesničare na istraživanje žrtava komunističkog režima. Autor knjige mons. Grah istaknuo je da ova knjiga nije znanstveni rad, već popis onih koji su bili ubijeni i progonjeni zato što su svećenici ili vjernici bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Autor je naglasio da su komunisti u Istri pobili nakon Drugog svjetskog rata one prave antifašiste ter su sebe danas prozvali antifašistima. Današnji antifašisti u Istri nemaju ništa s onim izvornim antifašizmom, već imaju veze sa zločinačkim komunizmom. Oni su krivi za progonstva i ubojstva mnogih svećenika, redovnika i laika. Na kraju je biskup Milovan čestitao mons. Grahu na ovoj knjizi kojom pokušava istrgnuti iz zaborava one koji su se našli na udaru bezbožnog režima. Biskup je ujedno objavio da ga je Apostolska nuncijatura RH obavijestila da su vlč. Vilim Grbac, ravnatelj Pazinskog kolegija i preč. Ivan Grah, župnik u Ližnjanu, promaknuti u kapelane njegove Svetosti s pravom naslova monsignora. (IKA) No stjecajem okolnosti danas sam bio uz televizor za vrijeme prijenosa one mračnjačke komemoracije iz šume Brezovica kod Siska pa sam morao slušati sve one bljezgarije o TENKOVINAMA REVOLUCIJE... Sve je to uz kišu koja je lila pljuštalo iz usta onih koji uopće ne vjeruju u ono što su govorili - osim posljednjeg govornika s bradom - ali što je najtužnije i najštetnije iz svih je govorancija šikljala na sve strane tužna okrenutost mraku "blještave prošlosti" (a sve u svjetlu navodnog puta u europsko 21. stoljeće)... Nisam se nikako mogao oteti misli - Jadna naša Hrvatska, koga to imaš na čelu i tko nas to (i kamo?) "vodi"?! Jer svi ti ljudi tamo, te jadne pokisnule spodobe, ni jednog trenutka od 1941. NISU IZIŠLE IZ ŠUME niti je ŠUMA IZIŠLA IZ NJIHOVIH GLAVA. I to su nam ljudi 21. stoljeća, to su, kao, naši veliki vizionari, to su navodni heroji koji se bore protiv utvara endehazije i "žilavih" fašističkih mitova... (Ma dajte konačno zgazite te mrske neprijatelje i onda se konačno zajedno s njima nosite nekamo jako daleko od ovoga naroda da se jednom zauvijek oslobodi i endehazijskih, i yugovinskih, i pavelićevskih, i brozovskih, i ustaških, i partizanskih... mrakova!)...! Zapravo, to je čista HRVATSKA TRAGEDIJA! Stoga, više nego ikada, danas (22. lipnja - na obljetnicu pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod Siska), ali i cijelo ovo stoljeće (dokle god nam se čudovišne mumije koje nas stalno vuku u mrak prošlosti budu predstavljale i nametale kao svjetlonoše i nositelji budućega prosperiteta) - potrebna nam je iskrena molitva iz dubine duše: BOŽE, ČUVAJ HRVATSKU! |