USKRSNUĆE & BOŽJI GOVOR

12.04.2009., nedjelja

Uvod u djelo kojim znanstvenik iznosi dokaze u prilog postojanju Boga

Objasnit ću kako je znanstvenik, genetičar, počeo vjerovati u Boga koji je neograničen vremenom i prostorom i kojem je stalo do ljudskog bića. Mnogi će pretpostaviti da je bila nužna posljedica strogog vjerskog odgoja, kulturne ili obiteljske tradicije te kako takvo neizbježno pred završetak života. No, to nije bio moj slučaj.

Tog toplog sunčanog dana, samo šest mjeseci nakon početka novog tisućljeća, čovječanstvo je zakoračilo u novu vrlo važnu eru. Vijest se brzo proširila svijetom, isticale su je gotovo sve važne novine, svečano objavljujući da je sastavljen prvi nacrt ljudskoga genoma, knjige ljudskog života.

Ljudski genom sačinjen je od cjelokupne DNK naše vrste, nasljednog životnog kôda. Taj novootkriveni tekst sastojao se od tri milijarde slova i bio je ispisan neobičnim kôdom od četiri kriptografska slova. Složenost informacija koje prenosi svaka stanica ljudskog tijela toliko je nevjerojatna da bi glasno čitanje toga kôda brzinom od jednog slova u sekundi zahtijevalo 31 godinu, čak i kada bi to čitanje bilo danonoćno. A uvezivanjem papira na kojima bismo ispisali ta slova u normalnoj veličini dobili bismo kulu koja bi dosegla visinu Washingtonova spomenika (= 169 metara; m.op.).

Taj nevjerojatan tekst koji objedinjuje sve upute za stvaranje ljudskog bića postao je toga ljetnog dana dostupan čitavom svijetu. Kao voditelj međunarodnog "Projekta ljudskog genoma" (Human genom project), na kojem se više od desetljeća mukotrpno radilo kako bi se otkrio taj slijed DNK, stajao sam uz predsjednika Billa Clintona u Istočnoj sobi Bijele kuće zajedno s Craigom Venterom, voditeljem konkurentskog poduzeća iz privatnog sektora. U tom je događaju posredstvom satelitske veze sudjelovao i britanski premijer Tony Blair, a proslave su se istodobno održavale u mnogim dijelovima svijeta.

Predsjednik Clinton započeo je svoj govor usporedbom ove karte ljudskoga genoma s kartom koju je Meriwether Lewis raširio pred predsjednikom Thomasom Jeffersonom u toj isto sobi gotovo dva stoljeća prije. Clinton je rekao: "Nesumnjivo, ovo je najvažnija, najčudesnija karta koju je čovječanstvo ikada iscrtalo." No dio njegova govora koji je privukao najviše pažnje iskoračio je sa znanstvenog stajališta prema onom duhovnom. "Danas", rekao je, "mi učimo jezik kojim je Bog stvorio život. Sada s još većim strahopoštovanjem shvaćamo složenost, ljepotu i čudesnost tog najuzvišenijeg i najsvetijeg Božjeg dara."

Jesam li ja, rigorozni znanstvenik, u tom trenutku bio osupnut tim izravnim pozivanjem na vjeru vođe slobodnog svijeta? Jesam li se našao u iskušenju da zakolutam očima ili da u nelagodi spustim pogled? Ne, nimalo. Zapravo, u frenetičnim danima koji su prethodili tog objavi, blisko sam surađivao s piscem predsjednikova govora i snažno sam podržao uključivanje tog dijela teksta. Kada je došao čas da i sam dodam nekoliko riječi, nadovezao sam se upravo na taj dio: "Ovo je sretan dan za svijet. Svijest o tome da smo prvi put zavirili u knjigu ljudskog života, koja je dotad bila poznata samo Bogu, lišava čovjeka svake oholosti i izaziva strahopoštovanje."

Što se tu zapravo događalo? Zašto bi se predsjednik i znanstvenik, zaduženi da objave prekretnicu u biologiji i medicini, pozivali na poveznicu s Bogom? Nisu li znanstveni i duhovni svjetonazori međusobno oprečni i ne bi li trebali izbjegavati zajedničko pojavljivanje u Bijeloj kući? Koji su bili pravi razlozi za pozivanje na Boga u tim dvama govorima? Je li to bila samo pjesnička figura? Licemjerje? Ili cinični pokušaj podilaženja vjernicima i obeshrabrivanja onih koji bi mogli kritizirati istraživanje ljudskoga genoma kao svođenje ljudske vrste na obične strojeve? Ne, nije, barem ne za mene. Naprotiv, za mene je iskustvo sekvenciranja ljudskoga genoma i otkrivanje tog najčudesnijeg od svih pisama, bilo ujedno i nevjerojatno znanstveno otkriće i prigoda za štovanjem Boga.

Mnogi će biti zbunjeni takvim osjećajima, pretpostavljajući kako pravi znanstvenik ne može istodobno ozbiljno vjerovati u nedokučivog Boga. Ova knjiga nastoji odagnati takve predodžbe tvrdnjom da vjera u Boga može biti potpuno racionalan izbor te da su načela vjere zapravo komplementarna načelima znanosti.

Tu potencijalnu sintezu znanstvenog i duhovnog svjetonazora mnogi danas smatraju nemogućom, sličnom pokušaju da se dva suprotna magnetska pola dodirnu u jednoj točki. Unatoč tome, mnogi bi ljudi u svom svakodnevnom životu rado povezali vrijednosti obaju svjetonazora. Nedavna istraživanju potvrđuju da 93% Amerikanaca na neki način vjeruje u Boga. Istovremeno većina njih vozi automobile, koristi se električnom energijom te prati vremenska izvješća, očigledno pretpostavljajući da je znanost općenito pouzdana.

No što je s vjerskim uvjerenjima znanstvenika? Broj vjernika među znanstvenicima mnogo je veći nego što se misli. Istraživači su 1916. godine upitali biologe, fizičare i matematičare vjeruju li u Boga koji djelatno komunicira s ljudskom vrstom i kojemu se možemo moliti očekujući odgovor. Oko 40% ispitanika odgovorilo je potvrdno. Isto istraživanje ponovljeno je 1997. godine i, na iznenađenje istraživača, postotak potvrdnih odgovora ostao je manje-više nepromijenjen.

Prema tome, "sukob" između znanosti i vjere možda nije toliko velik kao što se čini. Nažalost, dokaze o mogućem skladu često zasjenjuju glasne izjave suprotstavljenih strana. Dakako, za to su jednako odgovorne obje strane. Na primjer, diskreditirajući duhovna uvjerenja 40% svojih kolega kao sentimentalnu besmislicu, istaknuti evolucionist Richard Dawkins postao je najvažniji glasnogovornik stajališta da vjerovanje u evoluciju zahtijeva ateizam. Ovo je jedna od njegovih brojnih iznenađujućih izjava: "Vjera je veliko opravdanje, veliki izgovor za izbjegavanje promišljanja i procjenjivanja dokaza. Biti vjernikom znači vjerovati unatoč nedostatku dokaza, a možda upravo i zbog nedostatka dokaza... Vjerovanje koje se ne temelji na dokazu, osnovni je nedostatak svake religije."

S druge pak strane, određeni vjerski fundamentalisti napadaju znanost kao opasnu i nepouzdanu te upućuju na doslovnu interpretaciju svetih tekstova kao jedino pouzdano sredstvo pronalaženja znanstvenih istina. Među takvim stavovima, ističu se komentari pokojnog Henryja Morrisa, vođe kreacionističkog pokreta: "Evolucionistička laž dominira suvremenom mišlju na svim područjima. Iz toga jasno proizlazi da je evolucijska misao u osnovi odgovorna za zloslutan razvoj političkih zbivanja i uznapredovalo posvemašnje moralno i društveno propadanje... Tamo gdje se znanost i Biblija razilaze, znanost je očito pogrešno protumačila svoje dokaze."

Ta sve snažnija kakofonija antagonističkih glasova zbunjuje i obeshrabruje mnoge iskrene promatrače. Razumni ljudi zaključuju da su prisiljeni izabrati između dviju neprivlačnih i podjednako zbunjujućih krajnosti. Razočarani nesmiljenošću obaju stajališta, mnogi odbacuju i pouzdanost znanstvenog zaključivanja i vrijednosti sustavnog vjerovanja, upadajući u različite oblike protuznanstvenog razmišljanja, duševnu prazninu ili apatiju. Ostali prihvaćaju i znanstvene i vjerske vrijednosti, ali strogo odvajaju vlastitu materijalnu i duhovnu egzistenciju kako bi izbjegli nedoumice zbog očitog sukoba tih dviju stvarnosti.

U skladu s tim razmišljanjima, pokojni biolog Stephen Jay Gould zastupao je stav da znanost i vjera trebaju zauzeti odvojena, "međusobno neisprepletena područja učenja". No, čini se da ni to nije zadovoljavajuće rješenje. Takvo razmišljanje potiče unutarnji konflikt i uskraćuje ljudima mogućnost potpunog prihvaćanja bilo znanosti, bilo duhovnosti.

Upravo je to središnje pitanje ove knjige. Postoji li, u ovo moderno doba kozmologije, evolucije i ljudskog genoma, mogućnost uspješnog usklađivanja znanstvenog i duhovnog svjetonazora. Moj je odgovor, dakako, potvrdan. Smatram da nema proturječja između bavljenja znanošću i vjerovanja u Boga koji vodi brigu o svakom od nas. Domena znanosti je istraživanje prirode. Domena Boga je u spiritualnom svijetu, području koje nije moguće istražiti sredstvima i jezikom znanosti. Ono se treba ispitati srcem, umom i dušom, a um mora pronaći način da prihvati oba područja.

Dokazat ću da je supostojanje tih perspektiva u jednoj osobi moguće i da ono može uvelike obogatiti ljudsko iskustvo. Znanost je jedini pouzdani način za razumijevanje prirodnog svijeta i pravilna uporaba njezinih sredstava može dovesti do dalekosežnih spoznaja o materijalnom postojanju.

No znanost nam ne ože odgovoriti zašto je stvoren svemir, koja je svrha ljudskog postojanja ili što se zbiva nakon naše smrti. Jedan od najsnažnijih pokretača čovječanstva jest traženje odgovora na složena pitanja, a kako bismo shvatili i ono vidljivi i ono nevidljivo, moramo ujediniti snage znanstvenih i duhovnih stajališta. Zadatak je ove knjige istražiti put prema trijeznoj i intelektualno poštenoj integraciji tih shvaćanja.

Razmatranje tako složenih pitanja katkada je uznemirujuće. Bez obzira na to kako ga nazivali, svi smo mi došli do određenog svjetonazora. A on nam olakšava shvaćanje svijeta koji nas okružuje, osigurava nam etički okvir i usmjerava naše odluke o budućnosti. Svjetonazor ne smijemo olako shvaćati. Knjiga koja poziva na preispitivanje temeljnih vrijednosti mogla bi biti više uznemirujuća nego utješna. No, čini mi se da mi ljudi posjedujemo duboko ukorijenjenu težnju za pronalaženjem istine, premda je ona često potisnuta materijalnim pojedinostima svakodnevice. Svakodnevnim se problemima pridružuje i nerado razmišljanje o vlastitoj smrtnosti te tako mogu proći i dani, tjedni, mjeseci, pa i godine, a da ozbiljno ne pomislimo na vječna pitanja ljudskog postojanja. Ova knjiga tek je dio odgovora na takvo stanje, ali možda će potaknuti na samoispitivanje i želju da se dublje zamislimo.

Ponajprije, objasnit ću kako je znanstvenik, genetičar, počeo vjerovati u Boga koji je neograničen vremenom i prostorom i kojem je stalo do ljudskog bića. Mnogi će pretpostaviti da je bila nužna posljedica strogog vjerskog odgoja, kulturne ili obiteljske tradicije te kako takvo neizbježno pred završetak života. No, to nije bio moj slučaj.

Francis S. Collins, BOŽJI JEZIK (uvod), Profil, Zagreb 2008.

NB: Objavljujem ovaj tekst iako još nisam dobio dopuštenje od izdavača (premda sam ga mailom zatražio), zato što smatram da je upravo takvo djelo izvrstan putokaz svim mislećim ljudima prema Uskrsnulom!
Autor je jedan od najvažnijih istraživača na području ljudske genetike, voditelj Američkog nacionalnog instituta za istraživanje ljudskog genoma, koji je 2000. g. u nazočnosti tadašnjem američkog predsjednika Billa Clintona imao čast objaviti da je otkrivena tajna ljudskog genetskog koda; otkriće koje ga je, kao sam tvrdi, ispunilo strahopoštovanjem jer je otkrio "najčudesniji od svih jezika", jezik koji je dotad znao samo Bog - Božji jezik!

Ova knjiga ne izuzetno zanimljiv način objedinjuje Collinsovo osobno intimno životno iskustvo (put od ateista do vjernika), njegova znanstvena otkrića i istraživanja na području genetike. U njoj Collins ne samo da pokušava odgovoriti na neka konkretna pitanja koja muče današnjeg čovjek, kao što su: Kako Bog može dopustiti toliko patnje na svijetu?, Kako racionalna osoba može vjerovati u čuda? nego daje i svoje viđenje nastanka svemira, darvinizma i ljudske evolucije, ali i svoj prilog raspravi oko nekih važnih bioetičkih pitanja. Zaista, tko je Bog? I o čemu govorimo kada govorimo o Bogu?

Da vas ne gnjavim previše, evo samo dio naslova iz sadržaja ove fantastične knjige:
PRVI DIO - Raskol između znanosti i vjere
1. Od ateizma do vjere
2. Rat svjetonazora
DRUGI DIO - Velika pitanja ljudskog postojanja
3. Postanak svemira
4. Život na Zemlji - o mikrobima i ljudima
5. Dešifriranje Božje knjige uputa - saznanja o ljudskom genomu
TREĆI DIO - Vjera u znanost, vjera u Boga
6. Postanak, Galileo i Darwin
7. Prva mogućnost - ateizam i agnosticizam: kada znanost nadjača vjeru
8. Druga mogućnost - kreacionizam: kada vjera nadjača znanost
9. Treća mogućnost - inteligentni dizajn: kada znanost treba božansku pomoć
10. Četvrta mogućnost - Bilogos: sklad znanosti i vjere
11. U potrazi za istinom
DODATAK - moralna praksa znanosti i medicine - bioetika
Dakle, odmah poslije blagdana - trk u knjižaru & tolle et lege!

Svima želim blagoslovljen Uskrs ter mnogo milosti, mira i duhovne radosti!

- 00:00 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	travanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!

DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!

Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko

Free Counters

RADOSNA VIJEST

Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)

Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)

Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)

Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)

Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)

A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)

Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!

(F. S. Collins, Božji jezik)

PSALAM 37

Sudbina pravednika i bezbožnika

Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.

Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.

Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.

Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.

Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.

Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.

Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.

Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.