Šesta postaja BKP-a ISUS: Bi li i ti imao snage da mi priđeš, onako krvavom i popljuvanom, pred svjetinom koja divlja i obrišeš mi lice svojom košuljom (uglednog brenda)? Pitaš me gdje je to moje lice u tvom životu? Kod kuće kad god suze dođu na oči; na poslu kad nervoza i napetost samo što ne provale; na igralištu, u zatvoru, u bolnici... svuda gdje postoje patnje i nepravde... I tu ja tražim tebe da mi obrišeš lice. MOJ ODGOVOR: Gospodine, teško je to što me pitaš! Za to treba hrabrosti, za to je potrebna žrtva, a Ti znaš da sam ja slabić i lijena kukavica. Daj mi snage da u takvim trenutcima ne pobjegnem ili se sakrijem od Tvoga krvavog i popljuvanog svetog lica. Intimo intime moje, živi u meni, djeluj u meni, ljubi kroz mene, i ne samo kroz mene nego kroz sve nas, tako da svi mogu vidjeti tvoje sveto lice među nama, ne više krvavo i popljuvano, nego sjajno i ljubljeno! |