Hoće li neka korporacija "hrvatski Jordan" preliti u svoje skupe flašice? Mnogo puta smo već mogli negdje pročitati ili čuti da će se u 21. stoljeću voditi ratovi za - VODU, a ne više za naftu. Valjda se misli na NOVE ratove (u "novom dobu")? A kako je Hrvatska u Europi treća (po nekima peta) po vodnim resursima, to samo po sebi znači da je u samom središtu geostraTEŠKIH planova i prepucavanja ne samo na našoj zerp-obalnoj već i na GLOBALNOJ razini. To nas potiče na ozbiljno razmišljanje i trebalo bi nam trajno dozivati u svijest i um (ne NEUM) činjenicu kolikim nas je bogatstvom Bog obdario već davno i zašto već odavno traju razne igre oko cro-čigre (a danas "kifle" ili "ptice"). Želeći posvetiti pozornost tom vod(e)nom fenomenu, Slobodna je Dalmacija upravo uz svjetski Dan voda u nedjelju 22. ožujka objavila lijepu reportažu o "hrvatskom Jordanu". Vrsni novinar Damir Šarac i izvrsni snimatelj Duje Klarić učinili su "đir niz najslavniju dalmatinsku rijeku" i napravili prilog pod naslovom DAN VODA: JADRO NAŠE JADNO. Ne moraju nam se dopasti te riječi, ali crna sugestija ne treba nas odbiti od čitanja velikog teksta, iz kojega smatram najvažnijim ovo što slijedi. Nekoj velikoj rijeci ne bi bilo dovoljno mjesta ni da poteče, izvije se, opere od utrobe zemlje matere, a u malo više od četiri kilometra Jadra prošiktala je jedna naša povijest. To malo jureće bistre vode pojilo je, krstilo, mljelo i gradilo priču o jednom od najljepših mediteranskih zaljeva u zadnje barem tri tisuće godina. Kad je ilirski Salon postao hrvatski Jadro nije sasvim jasno, ali očito je tko je ime nadio antičkoj dalmatinskoj metropoli. U Jadru je veliki Cezar oprao ruke, mali Dioklecijan naučio plivati, biskup Duje umakao glave prvih kršćana, njegov pomoćnik Staš završio na dnu s mlinskim kamenom oko vrata. Onda su se niz Klis sjurili Hrvati, u Jadru su vidjeli Jordan, tu su primili krst, okrunili Zvonimira za kralja u Šupljoj crkvi. Puno kasnije, opet niz Klis, zaletjeli su se Turci i zadugo je krvavili. Slijede mirniji dani slavne Rike, a tragični epilog dalo je naše doba: fabrička manija zasula je maleno čudo cementom, mazutom, azbestom, kemijom, zagadila je kraške bazene po Mosoru, svakoga vraga otrovnoga ulilo se u krašku bistricu… Rika i njezin morski zaljev postali su savršeno strašna slika lude more, pretvaranja rajske uvale u pakleno grotlo ružnoće. Konačno smo se zasramili, pokušavamo oprati izvor iz kojeg srčemo život, a s njim i veliku avanturu. Samo da ne bude kasno. (…) Slijedi razgovor sa šefom ekoudruge koja se bori protiv azbesta, vražje prašine koja ubija Vranjic i okolicu. Mrsiš kroz prste fini salbun, jasno je da si na bogomdanom mjestu i vrtiš: rijeka, pješčane plaže, polutočić Vranjic, splitske Stinice, brdo Marjan, otok Čiovo, bijela Kaštela, čupavi Barbarinac, onda Kozjak, Klis, opet Rika, šaš, tišina, zalaz u milijun boja. Carevi, kraljevi, palače, teatri, vojske, slikari, kvadrige, pivači, bazilike, težaci, biskupi, akvedukti, mornari… Pa studeni vonj ferate. Lovre šapće o sutra: - Prije nekoliko dana, sa Svjetskog foruma za vodu u Istanbulu generalni zaključak je kako postoji prevelika ponuda vode, te je treba ograničiti. Drugim riječima, vodu žele kontrolirano prodavati po mnogostruko višim cijenama. Ali forum nije organizirao UN, nego privatne multinacionalne korporacije. Kad su već sad izašli otvorenih karata u javnost s time, znači da su planovi zacrtani. Oko skupa su prosvjednici, tjera ih se suzavcem, vodenim topovima, hapsi. Ne treba nas tješiti činjenica da u Hrvatskoj imamo velike rezerve vode. Moguća zarada od vode sigurno neće biti utrošena u infrastrukturu, školstvo, zdravstvo, mirovinske fondove, za budućnost. Dosad nismo znali zaštiti nacionalne interese, pa nema sumnje da će sitniš završiti u proračunu, dosta love na tajnim računima i superprofit na računima multinacionalnih korporacija… - A narod? Šta će narod? Rike su narodne. - Gledat iz daljine, kroz ogradu. Kraj (teksta). Stoga sada nije uopće blesavo pitanje (koje evo postavljam više nego drugi put u posljednjih nekoliko godina): Je li slučajno da je Xoca-Xola (ONI ne vole da ih se spominje i odmah lako pokrenu tužbu!) već davno svoj pogon u Solinu sagradila ma upravo baš nedaleko od IZVORA JADRA?! Treba li nam umjesto naše Bogom dane zdrave i pitke, prirodne i čiste izvor-vode - neka skupa tuđa "boca-bola"?! ------------------- Cijeli tekst iz SD: http://www.slobodnadalmacija.hr/Nedjeljna/tabid/95/articleType/ArticleView/articleId/47106/Default.aspx |