Kako ćemo "ispratiti" upravo proteklu godinu i "ući" u novu… Posljednji dan kalendarske godine, može nam biti podsjetnik i na posljednji dan našega života - na koji treba uvijek biti pripravan da nas susret s Gospodinom ne zatekne nespremne! Ali također ovaj nam dan mora biti poticaj da se ozbiljno pripremimo za ulazak (premda virtualni, jer ništa se spektakularno u ponoć ne mijenja!) u novo vremensko razdoblje od 365 dana. Jer, prema jednoj uzrečici, ako se po jutru dan poznaje, a nova godina po prvom danu - jao mnogima! Zato - pamet u glavu, a u srce kajanje i zahvalnost! Ako ikome u životu dugujemo zahvalnost - a ona je divna ljudska i kršćanska vrlina - onda je Bog svakako na prvom mjestu. Njemu dugujemo prvu i najveću zahvalnost jer od Njega dolazi svaki dobar dar, kako kaže Sv. Jakov apostol u svojoj poslanici: "Ne varajte se, braćo moja ljubljena! Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlil u kome nema promjene ni sjene od mijene. Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova" (Jak 1,16-18). Stoga barem kršćanin treba biti svjestan kako je red da, umjesto ludovanja i kojekakvih budalastih tulumarenja na koja nas potiču mediji da "ispratimo staru godinu i uđemo u novu", na svršetku ove građanske godine zahvalimo Bogu za sva primljena dobročinstva. Zato se danas u svim župnim crkvama upriličuje i tzv. Zahvalnica - u katedralama obično sa svetom Misom koju predvodi biskup (kod nas u Gospiću je u 17 sati), pobožnost u kojoj se pjeva himan "Tebe Boga hvalimo!" i iznosi statistički pregled protekle godine. Da bismo izrazili svoju zahvalnost Bogu možemo se poslužiti bilo kojom prikladnom zahvalnom molitvom, ali to može biti i ova (koju je uobličio p. Josip Antolović): Predobri Bože! Na svršetku ove godine dolazim k Tebi da Ti zahvalim na svemu što si mi udijelio protekle godine. Zahvaljujem ti ponajprije za nebrojene milosti i duhovne darove od kojih sam ja tek neznatan dio primijetio i osjetio. Zahvaljujem Ti da si mi tolike molbe dobrostivo uslišao, da si tolike moje zablude popravio i tolikim me rasvjetljenjima, spasonosnim opomenama i duhovnim utjehama obasuo. Zahvaljujem Ti, nadalje, i na milostima vremenitog života, osobito da si me i ove godine očuvao na životu, iako sam svojim grijesima toliko puta zaslužio da mi ga oduzmeš, kad sam ga tako često zlorabio. Hvala Ti na tolikim drugim dobročinstvima: za zdravlje, za sreću i slogu u obitelji, za uspjeh u pothvatima i blagoslov u vremenitim stvarima! Zahvaljujem Ti, napokon, Bože moj, i na darovima koji su me bolno pogodili. U duhu žive vjere i djetinjeg predanja gledam u njima Tvoju očinsku ruku jer znam da ih je Tvoja dobrota poslala za moj popravak i duhovno dobro. Daj mi samo predanje u Tvoju svetu volju i strpljivost da u svemu i po svemu, što me zadesi, Tebe proslavim i dušu svoju spasim! Ti si me, eto, Gospodine, protekle godine tako divno vodio: znao si dobrostivo sputavati moje strasti, obuzdavati neuredne težnje, raspršivati strah, olakšavati žalosti, tješiti me u potištenosti, jačati u slabosti. Budi i sljedeće godine moja snaga da Ti vjernije služim i što savršenije ispunim Tvoju svetu volju, pa došlo što mu drago! Ti si uza me, pa čega da se bojim? U Te se, Gospodine, uzdam, neću se postidjeti dovijeka! Druga misao koju želimo dozvati u pamet na kraju godine odnosno zadaća koju treba obaviti jest - inventura: kako smo "duhovno poslovali" u 2008. godini! Dakle naša je kršćanska dužnost da dobro ispitamo vlastitu savjest i uvidimo kako smo se služili darovima i dobročinstvima koja smo primili od Boga. Pa ako pronađemo nevjernosti, propuste, zloporabe... bit će dobro i korisno da se od srca pokajemo i zamolimo Boga da nam oprosti. Takve redovite "inventure" pomažu čovjeku da poslije kad zatreba lakše obavi i veliku "životnu inventuru"! I upravo bi nam ZAHVALNOST i KAJANJE - a ne bučno pjevanje, pijano urlikanje i vatromet! - trebale biti najvažnije i najsvetije dužnosti. Jer ima mnogo toga u protekloj godini na čemu moramo Bogu zahvaljivati, ali isto tako mnogo toga zbog čega se moramo kajati! Stara godina (napominje p. Antolović) doziva nam također u pamet veliku istinu o prolaznosti vremena - i života. Sve prolazi i nestaje na tom svijetu. Zato nije dobro da tugu zbog toga utapamo u opijatima, ali ni da na tome nesigurnom terenu - kao na pijesku! - gradimo svoju sreću, tj. životnu kuću. Odnosno, nitko nije lud da gradi kuću na mostu jer se tu ne stanuje, nego samo preko njega prelazi. Ovaj je život kratak i prolazan i stoga se ne smijemo ovdje ugnijezditi kao da ćemo tu vječno ostati. Na to nas opominje Božja riječ kroz usta Sv. Pavla: "Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta" (1Kor 7,29-31). To nije nikakav defetizam, nego kršćanski realizam, koji nas potiče da stalno imamo na umu "tri posljednje stvari svakog čovjek" (kako ih je definirao stari katekizam): 1. Smrt; 2. Sud; 3. Raj ili pakao. A kao djeca također smo učili pametnu i pobožnu misao: Spomeni se, čovječe, posljednjih stvari - pa nikad nećeš sagriješiti! Dakle, kao koristan zaključak, Silvestrovo (po papi Silvestru iz IV. st. u vrijeme Konstantinova mira nakon 314. god.) kao posljednji dan kalendarske godine, može nam biti podsjetnik i na posljednji dan našega života - na koji treba uvijek biti spreman da nas susret s Gospodinom ne zatekne nespremne! Ali također ovaj nam dan mora biti poticaj da se ozbiljno pripremimo za ulazak (premda virtualni, jer ništa se spektakularno u ponoć ne mijenja!) u novo vremensko razdoblje od 365 dana. Jer, prema jednoj uzrečici, ako se po jutru dan poznaje, a nova godina po prvom danu - jao mnogima! Zato - pamet u glavu, a u srce kajanje i zahvalnost! Svima želim trijezan i blagoslovljen "prijelaz"! |