11.12.2008., četvrtak
TUĐMAN ZASLUŽUJE POŠTOVANJE I ZAHVALNOST
|
Propovijed biskupa dr. Mile Bogovića na misi povodom devete obljetnice smrti predsjednika Tuđmana, 10. prosinca 2008. u Gospiću Draga braćo svećenici i ostali vjernici! 1. Svaki čovjek ima svoj životopis s osobinama koje se vežu uz njegovo ime. Ono što će ostati neraskidivo vezano uz ime Franje Tuđmana, što nijedan životopisac neće smjeti ispustiti, to je stvaranje hrvatske samostalne države. Budući da je hrvatska država naša zajednička kuća, osjećamo da je i on sudbinski vezan uz svakoga od nas. To je hrvatski narod jasno očitovao prije devet godina kada je dr. Franjo Tuđman umro, to naš narod i danas očituje kada posjećuje njegov grob, izražava mu svoju zahvalnost i moli se za njega. To čini i ovaj narod koji se večeras okupio u gospićkoj katedrali. 2. Deveta obljetnica njegove smrti bit će obilježena na raznim mjestima, ali i u crkvama. U crkva će biti obilježena ne samo zato jer je bio prvi predsjednik postojeće naše države, nego u prvom redu zato što je pod njegovim vodstvom ostvareno ono što je Crkva u Hrvata odavna osjetila kao opravdanu želju hrvatskog naroda: samostalnu državu. Crkva ne pravi programe kako voditi narod prema državnoj samostalnosti. To nije njezin zadatak. No, ona ne može a da ne podrži opravdane želje naroda. U tom smislu je i Crkva zahvalna Franji Tuđmanu što je osjetio bilo svoga naroda i u danim okolnostima vodio ga odvažno i razborito prema ostvarenju njegovih vjekovnih težnji da bude svoj na svome. Imao je naš narod i prije ljudi koji su se borili za te ciljeve, ali ih nisu izborili, bilo zato što nisu bile povoljne prilike, bilo zato što nije bilo dovoljno mudrosti i razboritosti da se ti ciljevi ostvare. 3. U svom djelovanju za samostalnu Hrvatsku Franjo Tuđman je i te kako znao vrednovati ulogu Crkve u prošlosti i sadašnjosti. Posebno je cijenio ulogu Svete Stolice. Umro je nakon puta u Rim. Liječnici su ga s razlogom odvraćali od tog puta jer mu je zdravlje bilo već dobrano narušeno. No on nije želio nikako propustiti još jedan susret s velikim prijateljem Hrvatske Ivanom Pavlom II. i njegovim suradnicima, da im još jednom izrazi zahvalnost za pomoć koju su pružili u teškim trenucima stvaranje samostalne hrvatske države. Osim toga, u Rimu je želio otvoriti izložbu koja je cijelom svijetu pokazivala domete hrvatske kulture, koja je Hrvatsku predstavljala u boljem svijetlu od onoga kako su je drugi predstavljali. 4. Za nas je dodatna motivacija da se molimo za Franju Tuđmana i da mu izrazimo zahvalnost jer je život posvetio plemenitim idealima stavljajući dobro naroda ispred svojih osobnih interesa. Možemo reći da je imao veoma razvijen sluh za osjećaje glavnine hrvatskoga naroda. Taj narod je sa svoje strane osjetio da je u njemu dobio onoga koji ne samo da poznaje njegove želje i stremljenja, nego je spreman do kraja založiti se za njihovo ostvarenje. To je bilo tako očito prigodom njegova pogreba. To su primijetili i oni koji bi željeli vidjeti ovdje neki drukčiji narod. Mirno, dostojanstveno – ali svima shvatljivo – bilo je tada svjedočenje zahvalnosti i odanosti njegova naroda. Prisjetimo se i danas prizora prije devet godina na Trgu Sv. Marka. Narod u sabranosti i molitvenoj tišini saginje se i stavlja svaki svoju svijeću do nebrojenih drugih svjetiljki, a na licu se svih njih odražavala nečujna molitva u duši. Nije tu trebalo nikakva tumača ni vodiča. Zatim one povorke uz odar Predsjednika, redovi uz ulice kojima se kretala pogrebna povorka prema Mirogoju – veličanstven sprovod. Tko nije mogao na Mirogoj pratio je sprovod preko ekrana. Na misu zadušnicu u zagrebačku katedralu mnogi koji su željeli nisu se ni uputili jer je pribivanje toj misi bila svojevrsna povlastica. 5. Progovorila je, dakle, opet ona hrvatska duša koja je odlučno stala uz dr. Tuđmana već na početku borbe za samostalnu hrvatsku državu. Crkva u Hrvata pokazala je da razumije i podržava taj govor. Među ostalim to potvrđuje i činjenica da su svi hrvatski biskupi, osim jednoga koji se tada našao s druge strane oceana, došli da isprate svoga predsjednika države. U prigodnim govorima nadbiskupa Bozanića i kardinala Kuharića jasno je bilo rečeno, i hrvatskom narodu i cijelom svijetu, da Crkva u Hrvata stoji čvrsto uz taj narod koji ne želi da mu drugi gospodare, nego da bude svoj na svome, kako je često isticao Predsjednik. 6. Predsjednik Tuđman je dobro osjetio nevolje svoga naroda i nije štedio ni svoje vrijeme ni svoje snage da mu pomogne. Nisu ga u tome zaustavile ni slabosti toga naroda, ni otvorena neprijateljstva na koja je naišao kod tadašnjih vlasti. Bio je svjestan da se treba znati nositi s velikim teškoćama na putu koji je izabrao. Malim narodima moguće je napredovati samo ako uspiju prevladati velike otpore većih naroda, ma kako se velikim idejama ovi posljednji kitili. Vlastodršci u komunističkoj državi sve su činili kako bi spriječili da Tuđmanova poruka dođe do naroda. A kada je nastupilo vrijeme koje je otvorilo priliku da se s narodom uspostavi izravna veza, nije se više moglo sprječavati razgovor Tuđmana s narodom. Odjednom se pokazalo koga narod podržava, kakvo društvo i državu želi. Nisu Tuđmana lako prepoznali naši "pismoznanci i farizeji" - uvijek je takvih bilo - nego ga je prvi prepoznao onaj narod koji je, uza sve to što je nakon 1945. guran na rubove društva, sačuvao vjeru u Boga i nadu u ostvarenje svojih nacionalnih težnji. To su oni koji nisu mogli napredovati zbog svojih "zaostalih" vjerskih i nacionalnih uvjerenja, oni koji se nisu okaljali političkim i ideološkim karijerizmom, nego su svednevice u znoju lica svoga zarađivali kruh svoj svagdanji. Ti su prepoznali Tuđmanov poziv. No, Tuđman ih nije poticao da protivnicima zbog nanesenih nepravdi uzvrate jednakom mjerom, nego da se bore za stvaranje društva u kojem neće biti "jednakijih", odnosno povlaštenih. Nikoga nije želio otpisati. Pače, pokrenuo je pokret pomirenja sviju. Jer je iskreno volio svoj narod, bio je spreman oprostiti i onima koji su ga kao udbaši zlostavljali, ako su pokazali samo malo dobre volje. Bilo je zbog toga mrmljanja; ono se čuje i danas. No, bez tako širokih vrata za uključenje u pokret za Hrvatsku ne bismo u vrijeme Domovinskog rata bili svjedoci tolikih neviđenih i čudesnih događaja. Kardinal Kuharić je često znao govoriti kako nas je samo čudo Božje dobrote spasilo. Kako drukčije tumačiti krunicu oko vrata naših branitelja nego kroz njihovu oslonjenost na Nebo. Da iza cijele te akcije nije stajala čista želja i nakana, jer ona nije imala ni prizvuk "zločinačkog pothvata", zacijelo ne bi ni Predsjednik ni hrvatski narod na tom pothvatu ohrabrivao i sveti otac Ivan Pavao II. – i svojim posjetima i svojim porukama. 8. Devet je godina od Predsjednikove smrti. Devet je godina kako se u medijima objavljuju – uveličane a često i izmišljene - njegove slabosti i njegovi nedostatci. Katkada i ljudi s visokih položaja ne mogu izustiti jednu pozitivnu njegovu osobinu, a da odmah ne prilijepe bar četiri negativne. Nije to zbog ljubavi koju imaju prema narodu ni prema državi kojoj je Tuđman bio prvi predsjednik. Nije on bio bez mane, ali i ovdje valja primijeniti onu svetopisamsku: "Tko mnogo ljubi, mnogo mu se prašta" (usp. Lk 7,47). A pokojni predsjednik je doista mnogo ljubio Hrvatsku. Njegovo geslo: "Sve za Hrvatsku – Hrvatsku nizašto!", nije bila tek politička fraza, nego njegovo životno opredjeljenje. Zato je zaslužio da ga se s poštovanjem i s ljubavlju sjećamo, da mu budemo zahvalni i da se za nj molimo. To želimo činiti i ovim večerašnjim misnim slavljem u povodu devete obljetnice njegove smrti. Amen. |
| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.