Kako će "vinograd Gospodnji" izdržati udare globalne bure Braćo i sestre, znademo kako je Isus u naviještanju svoje Radosne vijesti često koristio usporedbe, slike iz prirode i zgode iz života, dakle razne prispodobe. Tako je On Kraljevstvo nebesko usporedio sa sjemenom male biljke gorušice, sa kvascem, s biserom i sl. A svojim je učenicima rekao je da moramo biti kao SOL zemlje, SVJETLO svijeta, GRAD na gori, itd. Upravo smo čuli kako je Isus svoj narod usporedio s vinogradom, a vođe naroda s vinogradarima. Međutim, nije to bila obična usporedba. Vjerujem da ste pozorno slušali ovaj evanđeoski izvještaj pa ste dakle uočili kako je Isus izrekao žestoku optužbu i svojim sunarodnjacima i narodnim poglavarima. Najprije ih je prozvao ubojicama prorokâ, a onda ih je šokirao najavom da će i njega samoga ubiti! A zašto je Isus bio tako oštar, bez dlake na jeziku, zašto im nije sve diplomatski objasnio, nego im je na kraju još rekao: "Zato će se oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!"? Isus je, braćo i sestre, bio jasan i otvoren zato što su ti ljudi odbijali njegovu riječ, nisu htjeli prihvatiti njegovu spasonosnu poruku i radosnu vijest! Znademo što se dalje dogodilo. Evanđelist navodi da su narodni glavari i farizeji razumjeli kako Isus govori o njima i odmah su ga htjeli uhvatiti! Ali nisu to učinili jer su se bojali mnoštva koje je Isusa smatralo prorokom. Eto, dragi vjernici, sada moramo promisliti što ova Božja riječ govori nama danas. Jer sve što je Isus rekao svojim učenicima prije 2000 godina, On to danas govori i nama. Dakle, mi se s pravom ponosimo da smo "vinograd Gospodnji" od stoljeća sedmog. Često volimo isticati kako smo uspješno izdržali sve povijesne bitke za krst časni i slobodu zlatnu. Da, ali danas je presudno kako ćemo te vrednote prenijeti za nove naraštaje, kako ih ucijepiti u djecu i mlade da oni nastave tu borbu. Što dakle učiniti da Hrvatska i u 21. stoljeću (i po ovoj djeci koja će danas biti krštena), bude "vinograd Gospodnji", a ne da budemo pometeni novim globalnim vjetrovima "kulture smrti"? A ti vjetrovi pušu jače nego bura pod Velebitom. Ne smijemo zatvarati oči pred pravom invazijom sadržaja "kulture smrti" u zabavnoj glazbi, u filmu, modi, itd. Samo naivac može reći da se to nas ne tiče i da se to naših mladih ne dotiče! Zar dileri droge nisu došli već i u najzabitnija naša sela! A prodaja djevičanstva, kojoj se sada čudimo i kažemo: "A, ludoga li svijeta!", stići će uskoro i k nama. Za ne vidimo da živimo u kulturi "kontracepcije života", mladi pjevači umiru od droge, a mediji to skrivaju, dok se život, vjera i Crkva stalno izruguju! S druge strane, stalno slušamo o raznim krizama, ljude hvata panika, strah pred budućnošću, osjećaj nesigurnosti. Itd. Kako ćemo se mi, braćo i sestre, u svemu tome snaći, kako ćemo naprijed? Evo, jučer smo (4. listopada) čuli sjajan recept nadahnut Evanđeljem. Na otvaranju "Jeseni u Lici" istaknuto je da trebamo njegovati PONOS, ZAJEDNIŠTVO i OPTIMIZAM. Kratica toga "recepta" je PZO – (nije "protuzračna obrana") ali je doista obrana od svih duhovnih i materijalnih ugroza pojedinca i naroda. To je ono što nas je i u prošlosti održalo u teškim vremenima. Potvrda za to je i naša obrana u Domovinskom ratu, pa je to recept i za buduće pobjede. Ali, budući da se nalazimo uoči blagdana Kraljice Sv. Krunice, posvijestimo ovdje važnu posebnost – naši su branitelji u borbu za Domovinu krenuli s KRUNICOM u ruci. A to je bio znak VJERE u Boga i pouzdanja u Majku Božju. Dakle, mi i naš današnji "PZO" - PONOS, ZAJEDNIŠTVO i OPTIMIZAM - temeljimo na vjeri, na Evanđelju. Jer bez toga, bez Isusa Krista, u krizama i nevoljama "PZO" postaje PSOVKA, ZLOBA i OČAJ (vidimo to svakodnevno u svim filmovima i sapunicama). A u vremenu obilja i ugode taj "PZO" postaje PRAZNINA, ZLOČIN i OHOLOST (vidimo to svakoga dana u medijskim izvještajima iz svijeta, ali i iz naših gradova). Također, braćo i sestre, moramo biti svjesni da naša borba nije prestala 1995. Naš "novi domovinski rat" nastavlja se, i vodi se danas u cijelom svijetu, na duhovnoj bojišnici. Kršćani su uvijek bili Kristovi globalni vojnici! Ali gdje su nam i tko su nam danas uzori i orijentiri? Nisu to oni koje naša mladež lijepi po zidovima svojih soba – nisu to ni pjevači, ni glumci, ni nogometaši! Sjetimo se da je prije nekoliko dana Papin izaslanik, na slavlju 10. obljetnice proglašenja kardinala Stepinca blaženim, rekao da je on "baština koja obvezuje". Ali Stepinac je također uzor koji potiče i privlači! Papa Ivan Pavao II je rekao da je Bl. Alojzije našemu narodu kompas da bi se znao orijentirati. Dakle, naš današnji "PZO" (ponos, zajedništvo, optimizam) treba biti po primjeru Bl. Alojzija Stepinca. Jer on je kao svoje biskupsko geslo uzeo biblijsku riječ: "U tebe se, Gospodine, uzdam!" Zato je mogao isticati: "Ljubiti pravdu i mrziti nepravdu, to je moje životno načelo. A u ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se od nikoga natkriliti!" Eto, takav nam velikan svima treba kao uzor. Budemo li živjeli po njegovu primjeru i savjetu bit ćemo - pojedinačno i zajedno, sretni i imat ćemo blagoslovljenu budućnost Gospodnjega vinograda. Nećemo, kako neki žele, biti "Kino Lika", nego – kako Gospodin traži - Evanđelje Lika! Amen. ................................ Po želji brojnih prijatelja objavljujem cjelovitu propovijed koju sam održao prošle nedjelje (5. listopada) na nastupnoj misi u našoj katedrali. |