Uz blagdan Sv. Benedikta – zaštitnika Europe (ne EU!) Kad započneš raditi neko dobro djelo, najprije najusrdnijom molitvom išti da Bog dovrši, da se on koji se već udostojao uvrstiti nas u broj svojih sinova ne bi jednom morao žalostiti zbog naših zlih djela. Njemu naime valja sve vrijeme biti tako poslušan glede njegovih dobara u nama ne samo da ne bi jednom rasrđeni otac razbaštinio svoje sinove, već i da ne bi gospodar koga se valja bojati, razljućen zbog naših zala, predao vječnoj kazni one što ga nisu htjeli slijediti u slavu. USTANIMO dakle konačno kako nas potiče Pismo kad kaže: "Čas je već da ustanemo od sna!" Zato očiju otvorenih za božansko svjetlo i naćulivši uši čujmo božanski glas koji danomice viče i govori potičući nas: "Ako danas čujete njegov glas, nemojte da otvrdnu vaša srca." I opet: "Tko ima uši za slušanje, neka čuje što Duh veli Crkvama." A što kaže? "Dođite, sinci, slušajte me; učit ću vas strahu Gospodnjem. Trčite dok imate svjetlo života, da vas ne bi obuzele tmine smrti." (...) Evo, Gospodin nam svojom blagonaklonošću pokazuje stazu života. Opasavši dakle svoje bokove vjerom ili vršenjem dobrih djela, idimo pod vodstvom evanđelja njegovim putovima, da bismo zaslužili vidjeti onoga "koji nas pozva u svoje kraljevstvo". Ako želimo prebivati u šatoru njegova kraljevstva, tamo nećemo prispjeti ne trčimo li pomoću dobrih djela. Zlo je kad revnuje gorčina, koja odjeljuje od Boga i vodi u pakao, a dobra je revnost koja odjeljuje od opačina, ter vodi k Bogu i u vječni život. Takvo dakle revnovanje neka s najvećim žarom ljubavi izvršuju redovnici (i svi kršćani; m.op.), to jest "da se uzajamno pretječu u poštivanju". Neka najstrpljivije podnose svoje tjelesne i ćudoredne slabosti; neka natječući se iskazuju uzajamnu poslušnost, i neka nitko ne ide za onim što drži da je njemu od koristi, već radije za onim što koristi drugome. Neka čisto služe bratskoj ljubavi; neka se iz ljubavi boje Boga; svog opata neka ljube iskrenom i poniznom ljubavi. Neka ništa ne pretpostave Kristu. A on neka nas dovede u vječni život. (iz PRAVILA Svetoga Benedikta, opata) ................................ SVETI BENEDIKT rođen je u Nursiji u Umbriji (Italija) oko godine 480. Odgojen je u Rimu. Pustinjački život započeo je u Subiacu, gdje je sabrao učenike, zatim se sklonio u (Monte) Cassino. Ondje je osnovao poznat samostan i napisao pravilo koje se proširilo u sve krajeve. Nazvan je praocem redovništva na Zapadu. Umro je 21. ožujka 547. No već od 8. stoljeća u mnogim se krajevima njegov spomen slavio 11. srpnja. Poznatim pravilom ORA ET LABORA (Moli i radi) Sv. Benedikt i njegovi redovnici postali su narodima Europe, dakle i hrvatskom narodu, učitelji kršćanskog života, rada i kulture. |