12.07.2008., subota
CRKVA U BORBI ZA DOBRO ČOVJEKA
|
Homilija kardinala Josipa Bozanića u prigodi 5. obljetnice beatifikacije Bl. Marije Propetog Isusa Petković, Blato, 9. srpnja 2008. Draga braćo i sestre! U evanđelju smo čuli Isusove riječi: "Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." (Mk 10,21). Isus je stavio težak zahtjev kako pred čovjeka onoga vremena tako i pred današnjeg čovjeka: ostati danas bez svega materijalnog, ostaviti sve one lijepe stvari, predmete koji bude uspomene, odreći se navezanosti na dom, imanje, bogatstvo... a sve kako bismo se rodili na novi život; na život po Kristu, s Kristom i u Kristu. Ljudsko srce teško prihvaća te Isusove riječi, često misleći da Isus time nasilno osiromašuje čovjeka, da mu uzima ono najvrjednije što je životom stekao. No, tim riječima Isus zapravo daje čovjeku ponudu kakvu mu još nitko na svijetu nije pružio: baštiniti život vječni, biti dionikom kraljevstva Božjega, a da pritom ne treba ništa platiti, ništa donijeti, ništa materijalno dati. Kraljevstvo Božje je besplatno. Isusu, koji nosi dah božanskoga domaćina, dovoljni su milosrdno srce i duša čovjekova zadjenuti u dobrostivost, poniznost, blagost i strpljivost (usp. Kol 3,12). Isusov je zahtjev protivan logici ovoga svijeta koji se ponajviše uzda u materijalne vrijednosti. Tko se još danas istinski raduje čovjeku koji mu dolazi bez ičega? Komu se danas bez primjese straha može doći praznih ruku? Tko neće zamjeriti ako dođemo opterećeni brigama i tjeskobna srca? Ali postoji odnos na ovome svijetu koji može, barem u malome, objasniti logiku Isusove radosti i nagrade koja slijedi ako čovjek dođe bez ičega, odnosno ako čovjek dođe u svojoj jednostavnosti. Postoji ona kojoj možemo doći u svojoj jednostavnosti; ona kojoj je ljubav iz koristi nepoznanica. To je majka. Njoj je dovoljno da se pojavimo na vratima takvi kakvi jesmo, bez obzira na moć, status, bogatstvo i ugled. Ogoljeni od svega što "svijet daje", uvijek sigurni u njezinu ljubav, možemo doći – majci. Bl. Mariju Propetoga Isusa Petković utemeljiteljicu izvorne hrvatske Družbe Kćeri Milosrđa trećega samostanskog reda sv. Franje, njezine su redovnice s pravom nazivale majkom. No, ne samo one. Kao da i danas Blatom i mnogo šire odzvanjaju mili glasovi djece koju je s ljubavlju primala u sirotište. Nju, koja zbog ostvarenja redovničkog poziva svoje djece nikad nije imala, ta su djeca zvala majkom, ma još nježnije, govorila su joj "mama" zahvalna njoj i vjernim Kćerima Milosrđa za ljubav koju su im pružale. I ja, kao pastir Crkve zagrebačke i hodočasnik, danas dolazim k Majci redovnici donoseći sa sobom radosti i tjeskobe Crkve i hrvatskoga naroda tražeći da nas Ona danas zagovara kod Isusa Krista kojega je cijeloga svoga života svetačkim žarom ljubila. Devet je desetljeća prošlo otkako je Marija Petković dala obećanje biskupu u Blatu i time javno potvrdila svoju vjernost i predanost Crkvi Katoličkoj. Za nas je danas ključno to njezino javno izrečeno "hoću", jer nakon njega uslijedile su godine koje su jedna za drugom vukle Mariju Petković prema društvu blaženika Božjih... Danas je već prošlo više od pet godina otkad ju je sluga Božji papa Ivan Pavao II. u Dubrovniku, na radost čitave Crkve, proglasio blaženom ističući njezinu posvemašnju predanost duhovnom i materijalnom dobru najpotrebnijih. Danas, stojeći u miloj sjeni Blaženičinih moći, ovdje gdje povijest njezine svete duše šutke korača među nama, ne mogu ne zapitati koliko smo kao vjernici i kao članovi hrvatskoga naroda upoznali njezin lik? Jesmo li u ovih pet godina, otkako je s punim pravom smijemo javno častiti i utjecati se njezinu nebeskom zagovoru, shvatili veličinu djela što ga je naša Blaženica već do 60-ih godina prošlog stoljeća učinila za najpotrebnije u Blatu, Subotici, Zagrebu, Zadru, Vodnjanu, Puli, Smokvici, Kragujevcu, Opuzenu, Velesu, Preku, Šestinama, Zemuniku, Ugljanu, Splitu, Odri, Vinagori, Tabor Gradu, Ivanić Gradu, Lopudu, Cavtatu, Valpovu i brojnim drugim mjestima? Jesmo li dovoljno ponosni s njezina djelovanja u 12 europskih i prekooceanskih zemalja sve do Latinske Amerike, u kojima je zajedno s Družbom Kćeri Milosrđa činila brojna djela ljubavi te tako bila uzorna veleposlanica Crkve i hrvatskoga naroda? Skrivamo li nju i danas negdje straga, ostavljajući je po strani da stoji u svojoj ozbiljnoj zamišljenosti? A njezine su poruke toliko aktualne i za nas. Božja Providnost htjela je da su i papi Ivanu Pavlu II. koji je našu Mariju Propetoga Isusa proglasio blaženom, danas vrata zajedništva blaženih i svetih već odškrinuta. Tada, u Dubrovniku, kao i tijekom čitavog trećeg pastirskog pohoda Hrvatskoj, Ivana Pavla II. smo opet doživjeli kao "papu hrvatske nade". Danas, kad je prošlo tek nešto više od pet godina nakon velebnoga slavlja u luci Gružu, u luci Blaženičina proglašenja, odjekuju riječi dragoga nam glasnika nade, izrečene 6. lipnja 2003.: "Mislim na tebe, ženo, jer svojom osjetljivošću velikodušnošću i jakošću 'obogaćuješ poimanje svijeta i pridonosiš punini istine o međuljudskim odnosima' (Pismo ženama, 2). Tebi je Bog povjerio na poseban način stvorenja te si pozvana postati nezamjenjiva potpora postojanju svake osobe, posebno pak u krugu obitelji". Potom je zavapio: "Možda je našemu dobu kao ni jednom drugom razdoblju u povijesti potrebna "ona 'umnost' žene, koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi" (Mulieris dignitatem, 30)". Draga braćo i sestre, večeras stojimo pred likom bl. Marije Propetoga Isusa koja je svojim poslanjem i "umnošću" neprijeporno potvrdila svoju osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi. Ona je upravo time mnogo doprinijela promicanju i učvršćivanju dostojanstva žene u Crkvi i društvu. U Hrvatskoj i zemljama Latinske Amerike naša je blaženica okupljala žene, osobito siromašne, školovala ih, učila raznim vještinama te kamo god bi došla na službu poticala osnivanje katoličkih ženskih udruga. Jasno je davala do znanja da žena ima važno mjesto u društvu i da može utjecati na velike i složene procese. Slika o ženi kakvu su je u ljepoti njezina poziva i dostojanstva u Crkvi i društvu promicali sluga Božji papa Ivan Pavao II. i bl. Marija Propetoga Isusa Petković danas kao da stoji usamljena u Hrvatskoj. Naša predraga Blaženica kamo god bi došla obnavljala je svijet oko sebe. Blato, Korčula, Hrvatska i zemlje Latinske Amerike danas zasigurno ne bi bile takve da ih svojim poslanjem nije oplemenila bl. Marija Petković. Ona je istinska obnoviteljica. O njezinu djelovanju svjedoče stotine imena djece što ih je njezina Družba zaštitila od siromaštva i koje je školovala. O tragu bl. Marije Propetoga Isusa svjedoče brojne žene koje je s ljubavlju odgajala za uzorne kršćanske supruge i majke, ali i redovnice. Brojna svjedočanstva i zapisi, pisma i bilješke, i nakon 42 godine od njezine smrti otkrivaju nam Mariju Petković – uzor ženu, divnu redovnicu. Kad bi za 42 godine kakav istraživač htio otkriti sliku današnjih najeksponiranijih žena u Hrvatskoj na temelju medija – kakvu li bi sliku mogao otkriti? Tko su današnje žene uzori, žene ideali, žene heroji? Ne promiče li često suvremeno društvo u ideološkoj sprezi interesnih skupina i medija takvu sliku žene koja svojim životom i djelovanjem ruši trajne vrijednosti i negira Božju prisutnost? Ne nagrađuju li se bogatom medijskom promidžbom, prvenstveno žene koje "eksperimentiraju" ne samo s vlastitim životom nego i s ljudima oko sebe? Nije li i u predstavljanju žene ponovno riječ o ideološkom forsiranju i urezivanju u hrvatsku nacionalnu svijest poruke preglasne manjine nasuprot šutljive većine? Znam da vas, poštovane hrvatske žene, takvo postupanje vrijeđa kao Božju djecu, supruge, sestre, majke, bake, redovnice, radnice i intelektualke. Iako vas ne promiču mediji, iako ste ignorirane, u vama dostojanstvene i ponosne hrvatske žene, Crkva vidi golemu snagu hrvatskoga društva. Znam da vas je danas u našoj Domovini tisuće i tisuće koje svojom umnošću, plemenitošću, inteligencijom, kreativnošću, nježnošću, pobožnošću i dobrotom, pouzdajući se u Božju pomoć, obnavljate svijet oko sebe. Ovdje posebno mislim i na hrabre majke naši pokojnih branitelja. Zato vama, hrvatske žene, danas odajem priznanje i molim za vas zagovor i nebesku pomoć bl. Marije Propetoga Isusa Petković koja je znala u zgodno i nezgodno vrijeme uz Božju pomoć otkriti put istine i izboriti se za mjesto žene u društvu koje vama po istini pripada... Mnogi danas Crkvi zamjeraju što se njezin glas u javnosti čuje, što glasno reagira na nepravde koje šibaju malog čovjeka a ožiljci kojih imaju trajne posljedice na opće dobro naroda. Kao da Crkvi ne bi bilo lakše zatvoriti se u sebe, zaglušiti svoj glas u društvu i zažmiriti na društvene nepravde. Tada bi se pomirila sa svijetom koji želi zatomiti njezin glas, osigurala bi se od napada i progona koji su bili prisutni u svim vremenima te si uskratila brojne patnje i žrtve koje su ljudi Crkve stoljećima podnosili. Takva Crkva prestala bi slijediti Krista koji je u svijetu znak osporavan... Danas se toj Crkvi u Hrvatskoj zamjera što glasno govori da društvo treba biti utemeljeno na istini o čovjeku, oslanjajući se pritom na načelo prava svakog čovjeka na život od začeća do naravne smrti; na priznavanje duhovne dimenzije čovjeka u kojoj je ukorijenjeno njegovo neotuđivo dostojanstvo; na poštivanje vjerskoga izbora svakoga pojedinca, u kojemu se očituje neprijeporna ljudska otvorenost transcendentnome, na poštivanje i promicanje braka i obitelji kao stabilne zajednice muškarca i žene koja je otvorena djeci. Crkva smatra da je o tim, i drugim otvorenim pitanjima našega društva, moguće postići konsenzus i s onima koji, makar ne pristaju uz Katoličku Crkvu, prihvaćaju glas razuma koji je osjetljiv za norme naravnoga zakona. Bl. Marija Propetoga znala je da kad su Božje stvari u pitanju nema kompromisa. Ona, opredijelivši se za javno djelovanje svagdje je dolazila kao vjernica, kao kršćanka, kao Kristova zaručnica. Kršćansko svjedočenje nije stvar nekog drugog tko živi negdje drugdje. Zato ovdje, pred likom i moćnikom predrage nam Blaženice još jedanput svjedočim: Glas ove Crkve i moj glas u njoj ni za kakvu cijenu neće utihnuti kad god se u ovome društvu, u ovoj našoj Hrvatskoj, radi protiv čovjeka, kad se ugrožava opće dobro, kad se ide protiv Boga... Zagledani u svijetle likove našeg naroda koji su svoju vjeru i njezin poklad držali neprocjenjivima, pitam što su i koliko danas dobili oni koji su zanijekali i koji niječu kršćanske vrjednote? Što je toliko vrijedno, što ima tako neodoljiv sjaj da se pojedini lako deklariraju kršćanima, ali kada treba štititi kršćanske vrjednote koje su univerzalne, kad treba djelovati iz pravednosti, solidarnosti i ljubavi prema bližnjem opravdavaju se globalnim trendovima "kojima se moramo prilagođavati, a u kojima eto nažalost ne prolaze kršćanske vrjednote". Ako se tko odriče kršćanskih vrjednote zbog moći, novca ili vlasti onda je jasno da svjesno pristaje biti pijunom u jednoj od najstarijih igara čija pravila određuju oni kojima niti je stalo do Boga, niti do čovjeka. Kršćanin, istinski vjernik, ne sudjeluje u toj igri laži i obmana u kojoj je sve tako namješteno da posljednju riječ ima - beznađe. Našem narodu, posebno danas kad se čini da zbog globalnih kretanja prijete velike svjetske krize, napose siromaštvo, više nego ikad potreban je uzor bl. Marije Propetoga Isusa. Potrebno mu je stvarne nade u ovaj i u vječni život. Ona je djelovala prema čovjeku ovdje u Blatu, ovdje na Korčuli, u Dalmaciji, u čitavoj Hrvatskoj, Europi i u prekooceanskim zemljama uvijek imajući pred očima propetoga Isusa koji joj je u viđenju s križa govorio "Ljubi me Ćerce, žrtvuj se za mene" i koji ju je na njezinim putovima pratio i obilno nagrađivao. Ova je blaženica Božja dokazala da se Velika nada po svakome od nas može roditi mimo središta bezbožnih moći. Pristupam Ti danas, blažena Marijo Propetoga Isusa Petković, usred ovoga slavlja s jednakim poštovanjem i divljenjem kao što Ti je u ovome drevnom Blatu na Korčuli prije mnogo godina prišao i ruku pružio predragi Ti biskup Marčelić. On Te zvao kćeri, ja Te Majkom redovnicom zovem. "Majko blažena Marijo Propetog Isusa, da utješen i miran odem iz mjesta ovoga molim Te u ovom svečanom Slavlju blagdana tvoga da ostaneš uz hrvatski narod i zagovaraš ga u svim njegovim teškoćama kod svoga premiloga Isusa Krista. Sve nas svojim zagovorom prati i štiti zajedno s blaženim Alojzijem Stepincem i Presvetom Bogorodicom Marijom, najvjernijom odvjetnicom Hrvatske, Zvijezdom mora i Kraljicom anđela". Amen. (cjelovita propovijed na: http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=104316) |
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.