17.06.2008., utorak
SPORT I RADOSNA VIJEST
|
KAKO SU I NOGOMETAŠI PROMICATELJI EVANĐEOSKIH VRJEDNOTA I dok cijela nacija ovih dana pomno prati sve događaje vezane oko hrvatske nogometne vrste na Europskom prvenstvu, neki uživo, a većina kroz televizijske emisije i novinske izvještaje, na nogomet ali i sport općenito željeli smo pogledati kroz "naočale" vjere. Najkompetentniji sugovornik za to je svećenik Požeške biskupije Mario Rašić koji je početkom prošle godine na Papinskom sveučilištu "Salesiana" u Rimu magistrirao o temi "Sport - problemi, aspekti i perspektiva pastorala sporta s posebnim osvrtom na situaciju u Hrvatskoj". "Sve je počelo zahvaljujući mom kumu Dariju Šimiću koji me prvi inspirirao za obradu te teme. Nakon toga došao sam u kontakt i s ostalim našim vrhunskim sportašima nogometašima, ali i s ostalim sportašima. Iz tih susreta osjetilo se da oni imaju potrebe za jačom duhovnom dimenzijom. Iako su vjernici i žele prakticirati vjeru, ne mogu ići u crkvu kada žele, pogotovo vikendima, subotama i nedjeljama kada se igraju utakmice ili su pripreme. Jednostavno ne mogu izvršavati redovni ritam svoje vjere. Zato često za vrijeme naših kratkih susreta iskoriste to vrijeme za duhovne razgovore, ispovijed, ali i molitvu. Za našu nogometnu reprezentaciju mogu reći da su, što se tiče duhovne dimenzije, u potpunosti spremni za sve napore koji ih očekuju na ovom prvenstvu. Među njima vlada veliko zajedništvo, poniznost, ali se osjeti da su spremni dati sve od sebe kako bi na najbolji način branili boje svoje nacije. Dosta njih nosi krunice oko vrata, ali i narukvice s likovima svetaca i Majke Božje" - kazao je Rašić o sada najaktualnijoj našoj sportskoj vrsti. U svome magistarskom radu obradio je značenje sporta za današnji moderni svijet s kulturološkog, psihološkog, etičkog i moralnog aspekta, a posebno je razradio društveni fenomen nasilja u sportu. Velik je naglasak stavljan na edukativnu dimenziju sporta gdje su pedagoški razrađeni svi potrebni elementi edukacije onih koji su izravno ili neizravno uključeni u sportski svijet. Analizirao je i sportsku situaciju u Hrvatskoj te dao povijesni pregled razvoja sportskih disciplina kao i jasnu viziju koliko je sport važan za hrvatski narod i koju ulogu ima kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini... Rašić se bazirao na odnos između sporta i vjere te razradio kršćansku viziju sporta kao i načine kako naviještati evanđelje sportskom svijetu. U toj razradi analizirani su govori mnogih papa s obzirom na sport kao kršćansku vrijednost, a nakon te analize doneseni su zaključci s obzirom na konkretni pastoral sporta kao i ulogu svećenika u jednoj sportskoj organizaciji te što bi sve Crkva trebala učiniti u tom sektoru koji se pokazao plodonosnim i otvorenim za Božju riječ. Gledajući na sport s kršćanskog stajališta, Rašić ističe: "Tko se bavi sportom, traži život: zdravo tijelo, okretnost, hitrost, težnju postići ciljeve koji su dosta teški, pošteno suočenje s drugim protagonistima; dakle to je disciplina, životno pravilo kroz koje mladi čovjek sazrijeva, pristupa životu koji nije jednostavna igra nego ozbiljna sistematska konstrukcija koja se sastoji u izravnom suočenju s drugim osobama i događajima koji obogaćuju čovjeka te ga vode uvijek prema višim i težim ciljevima koji bi trebali biti adekvatni za zadovoljavanje temeljnih duhovnih, moralnih i socijalnih potreba. Dakle, sportska aktivnost uvijek se odnosi na čovjeka i na njegovo integralno sazrijevanje, ostvarenje, a u tom kontekstu mi kršćani moramo imati u vidu i temeljni nacrt kršćanske antropologije prema kojoj je čovjek 'Božja slika'. Za nas kršćane jedini čovjek u povijesti koji je u potpunosti ostvaren jest Isus Krist, koji je ujedno i jedini model potpunoga čovjekova ostvarenja. To potvrđuje i II. vatikanski sabor u svojoj pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes kad kaže da 'tko god slijedi Krista, savršenog čovjeka, i sam postaje više čovjekom'. Stoga svaki sportaš koji se doista želi ostvariti pozvan je da slijedi Njega, koji je put, istina i život. Da bi mlada osoba postala čovjekom po kršćanskoj mjeri, sport je itekako od velike važnosti, ali treba reći da je to samo prva stuba u izgradnji osobnosti. S druge pak strane treba također napomenuti da sport, kao i svaka druga ljudska stvarnost, nije 'sve', niti je 'apsolutan' nego sport ulazi u jednu sferu neprekidnog stvaranja i sportska aktivnost nije odvojena od Božjeg spasenjskog projekta i upravo zato Crkva se zanima za sport iz razloga jer se zanima za čovjeka, a čovjek je upravo taj koji tvori sport." U sportu je normalno da se želi pobijediti, biti najbolji, ali porazi su nužnost. O tome kako prihvatiti poraz, mr. Rašić savjetuje: "Poraz je situaciju koja omogućuje shvatiti određene ograničenosti, pa sportaši, premda su svjesni svoje nadarenosti i sposobnosti, uviđaju da su odjednom postali slabi, siromašni. I unatoč tomu što žele pobjedu, često nisu sposobni realizirati taj projekt i tu nadu. Tako zapravo sportski poraz može postati lijepa škola zanemarene kreposti koja se zove poniznost... Proslaviti Boga u svome tijelu - to je zadatak svakoga kršćanina, a sportaši su za taj poziv privilegirani jer ih je Bog posebnim talentima nadario. I sport gledan u ovom svjetlu nije više samo simbol ili metafora kršćanskoga života nego postaje duboko kršćansko iskustvo." No da bi sportaši vjernici upravo tako shvaćali sport, odnosno da bi za sportske susrete bili spremni ne samo fizički, psihički nego i duhovno, nužno je da imaju svoga svećenika koji bi se za njih brinuo i bio im na raspolaganju. "U svijetu to postoji, u nekim državama to se razvilo jako kvalitetno. U gotovo svim talijanskim nogometnim klubovima svećenik redovito dolazi igračima, s njima razgovara, na raspolaganju je za ispovijed, slavi se misa. Često sam bio svjedok kako svećenik a nekada i sam biskup zajedno sa službenim komentatorom komentira prijenos utakmice. U Španjolskoj je to još razvijenije gdje je svećenik non-stop prisutan među igračima, s njima ide i u karantene, igrači mu se povjeravaju i tako na neki način olakšavaju svoju nervozu i strah pred utakmicu, organiziraju se duhovne vježbe, duhovni nagovori, hodočašća, strogo je definiran program rada itd. U Njemačkoj ta praksa također postoji, ali u manjoj mjeri i situacija se razlikuje od regije do regije. I u mnogim drugim zemljama pastoral sportaša postoji negdje u većoj mjeri negdje u manjoj mjeri." Svaki kršćanin ima pravo na duhovno vodstvo, a osobito oni mladići i djevojke koji to posredovanjem svojih sportskih klubova izričito zahtijevaju. Tu nam se zapravo otvara plodno polje rada u koje svakako treba ući, jer Crkva nas uči da ne postoji niti jedno područje društvenog života u kojem kršćanin ne bi bio pozvan biti sol i svjetlo ovoga svijeta. Evanđeoska istina nas poziva i traži od nas da kao vjernici budemo svjedoci onoga u što vjerujemo, i to svjedoci na svim mjestima gdje se ljudi okupljaju, rade, gdje nose svoj križ, svoje tjeskobe, svoje žalosti, ali i svoje radosti i nade... "Sigurno da je san svakoga mladog čovjeka, svakoga sportaša dokazati se, pobijediti, uspjeti, i to je temeljna potreba svake osobe. Ali je pitanje je li spreman na žrtvu i odricanje kako bi san realizirao. Dokazati se treba ne samo u jakoj igri na sportskom terenu nego prije svega treba dokazati jaku igru opredjeljenja za Isusa Krista čije ime nosimo, kojega nastojimo svojim kršćanskim opredjeljenjem slijediti u poštenju, ljubavi, praštanju, prijateljstvu, bratstvu. Žalosno je da se danas u sportu gleda samo postignuti rezultat, a da bi se do toga postignutog dobrog rezultata došlo, prolaze se mučne kalvarije koje su zaista često jako poučne... Volio bih kad bi svi naši sportaši koji mogu postati idealni lideri naše omladine posvijestili sebi ono što su postali na krštenju i na taj način pokazali omladini da je moguće pobijediti tamne strane ovoga svijeta, pobijediti razdijeljenosti među prijateljima, susjedima itd." Upitan za poruku sportašima, Rašić je rekao: "Dragi sportaši koji nas predstavljate i u domovini i u svijetu, ne bojte se sa žarom i zanosom izgrađivati svijet ljubavi, opraštanja, mira, ne bojte se svjedočiti za Krista savršenoga čovjeka koji je svoj život dao kako bi ga mi imali, ne bojte se učiniti znak križa prije natjecanja jer to je znak pod kojim smo rođeni i koji vodi naš život. Svi imamo svoje slabosti i grijehe, ali unatoč njima imajte hrabrosti ući u sve jezgre društva i tom društvu pokazati evanđeosku istinu o čovjeku. Ako tako prihvatite i shvatite svoje poslanje, onda postajete itekako veliki molitelji ovoga svijeta kojima je Bog odredio posebnu misiju." (cjelovit tekst: Glas Koncila, broj 24 (1773), 15.6.2008.) http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=14431 |
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.