F. Sheen: SEDAM BLAŽENSTAVA I KRIŽ - KORIZMENA MEDITACIJA (9) ČETVRTA RIJEČ: "Blaženi siromašni u duhu, jer je njihovo Kraljevstvo Nebesko." "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!" (nastavak od subote) Na početku svoga javnog života propovijedao je Gospodin na brdu blaženstava: "Blaženi siromašni u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!" Na koncu svoga života oživotvoruje to siromaštvo duha svojom četvrtom riječi s Križa: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Svjetski duh ne razumije ni ovog blaženstva, ni ove riječi s Križa. Jedna od najkarakterističnijih oznaka modernog društva jest pohlepa za posjedovanjem, težnja u prvom redu tomu da se privrijedi, posjeduje i ima. Njezina aristokracija nije plemstvo po krvi, ni po plemenitosti duše, nego po novcu. Mjerilo vrijednosti nije tu poštenje, nego posjedovanje. Gospodin je došao na svijet da uništi pohlepu za privređivanjem. Kad siromašni duhom budu slavljeni kao blaženi, neće više morati biti na službu privredi. Želim odmah ovdje naglasiti da se pod siromašnima duhom ne moraju razumijevati samo siromasi, ili ljudi u teškim životnim uvjetima. Biti siromašan duhom znači unutarnje oslobođenje i zato se medu njih mogu ubrojiti i oni koji su bogati zemaljskim dobrima, jer i oni se mogu unutarnje osloboditi, kao što i siromasi mogu biti škrti i pohlepni. Ovo blaženstvo znači dakle: blaženi su svi koji se ne daju zarobiti od svoga imetka, blaženi su svi koji su, bili sada siromašni ili bogati, u dubini svoje duše po svome naziranju siromašni. Gospodin nije samo propovijedao siromaštvo u duhu. On ga je i proživljavao, i time svladao oholost u tri njezina pojavna oblika: oholost glede onog što imamo, tj. privrednu oholost; glede onog što jesmo, tj. socijalnu oholost; i glede onog što znamo, tj. intelektualnu oholost. Budući da se zemaljski posjed podiže na pijedestal, da se lov na bogatstvo smatra najotmjenijim zanimanjem čovjekovim, da se ljudi hvale samo svojim imetkom i posjedom, Krist je bio siromašan i dobar. Njegova Majka potječe iz najsiromašnijeg sloja ljudi, ona je u hramu mogla žrtvovati samo golubice, a njegov poočim bio je seoski obrtnik. On, kome pripada cijela zemlja sa svom svojom puninom, rodio se u zapuštenoj pastirskoj štalici. U svome poslanju posebno je naglasio siromaštvo, kad je u Nazaretu rekao: "Duh Gospodnji je nada mnom; On me je pomazao, da naviještam evanđelje siromašnima." On je bio i u svom javnom životu siromašan: "Lisice imaju jame i duplja i ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje nasloniti glavu." Vlast Ga je također smatrala siromahom, jer kad je trebao platiti porez, nije imao novaca. I u smrti ostao je siromašan, svukli su mu haljine - posljednje što mu je preostalo od zemaljskih dobara; razapeše Ga na križu postavljenom na državni trošak i položiše Ga u grob nekog stranca. Tako je dao zadovoljštinu za one koji su oholi s onog što imaju, jer nije imao ništa i postao je Siromah cijeloga svijeta. On, bogati, ponizio se radi nas do siromaha, da bismo mi postali bogati. Zato je On jedini u povijesti koga i bogati i siromašni mogu uzimati kao svojeg: "On pripada nama, On je jedan od nas." (nastavak slijedi) |