F. Sheen: SEDAM BLAŽENSTAVA I KRIŽ - KORIZMENA MEDITACIJA (5) DRUGA RIJEČ: "Blaženi milosrdni, jer će oni milosrđe postići." "Danas ćeš biti sa mnom u raju." Na početku Svojega javnog života propovijedao je naš Gospodin na brdu blaženstava: "Blaženi milosrdni, jer će oni milosrđe postići." Na kraju Svojega javnog života, na brdu Kalvariji, proveo je u djelo riječi toga blaženstva, kad je razbojniku rekao: "Danas ćeš biti sa mnom u raju." Kako je sasvim drugačije blaženstvo ovoga svijeta, koje otprilike zvuči ovako: "Blaženi koji u prvom redu misle na sebe." Za svijet život znači borbu za opstanak, u kojoj samo egoist pobjeđuje. Samo rijetko nailazimo na darežljivost, velikodušnost, spremnost na pomaganje. Kako se često svijet poziva na "pravo", a kako rijetko naglasuje "dužnost". Kako se često izgovara gramzljiva riječ "moje", a kako rijetko velikodušno "tvoje". Svijet ima mnoštvo sudnica, ali samo malo prijestoljâ milosrđa. Naš je Gospodin došao da tu pretjeranu pravdu, koja ne poznaje ni milosti ni blagosti, svede u pravu kolotečinu. On nam daje da razmišljamo kako je milosrđe više od sentimentalne slabosti. Riječ "milosrđe" značila je prvobitno isto što i žaljenje, i zato je ona u svojoj biti sućutno razumijevanje za nesreću bližnjega. Čovjek je milosrdan kad žalost i brigu svoga bližnjega osjeća kao vlastitu. Ne, on ne ljubi bijedu i nesreću, i zato nastoji pomoći svome bližnjemu, kao da se radi o njemu samom. I zato tamo gdje nisu posrijedi bol i žalost, nego grijeh i nepravda, milosrđe pretvara u oproštenje koje ne samo da oprašta, nego vodi bijednike k pravdi, pokajanju i ljubavi. Milosrđe je jedan od glasova na koje je ugođena nauka našega Gospodina. Njegove parabole govore o smilovanju i sućuti. Treba se samo sjetiti onih o stotini ovaca, o deset zlatnika, o dvojici sinova. Jedna od stotinu ovaca i jedan od deset zlatnika bili su izgubljeni; jedan od dvojice sinova živio je razvratno. Bitno je da je pastir tražio izgubljenu ovcu, i kad ju je našao, podigao ju je na ramena i veselo odnio kući. Evanđelje ne spominje nijednom riječju da je devedesetdevetorim ovcama, koje nisu bile izgubljene, bilo iskazano toliko pažnje i brige. Kad je žena izgubila zlatnik i opet ga našla, pozvala je svoju susjedu, da se s njome veseli. Ali nijednom se riječju ne kaže da bi ona bila pozvala svoje susjede da se s njome vesele što posjeduje onih devet, koje nije bila izgubila. Jedan od sinova otišao je u tuđinu i rasipao je svoju imovinu u divljem, neobuzdanom životu. Kad se povratio kući, poklonio mu je otac tovljeno tele. Brat koji je ostao kod kuće, nije primio takovu plaću. Na sve te primjere nadovezao je Gospodin jednostavnu istinu: "Više će veselja biti na nebu zbog jednoga grješnika, koji čini pokoru, nego zbog devedeset devet pravednika, kojima ne treba pokore." (nastavak slijedi) |