Premda su neki pojedinci i mediji pokušali napuhati skandal nakon jedne obične tribine "u crkvi" u Novom Zagrebu, ispalo je po (prerečenoj) narodnoj: tresla se brda, rodilo se – niš'! Odmah mi je bilo jasno "otkud vjetar puše" i to sam napisao u nekoliko komentara. Uvijek ispadne sporno kad su branitelji ili HDZ u blizini crkve. I uvijek tzv. lijevi jednako reagiraju. Vjerujem da tako ne bi postupili ni najradikalniji tzv. desničari da je kojim slučajem nakon tjedan dana u istoj dvorani SDP održao neku svoju tribinu! Tako se uvijek isti predstavljaju kao nekakva oporba i Crkvi i braniteljima. Na vlastitu štetu. Želeći ipak znati detalje poslao sam mejl župniku crkve Sv. Križa u Sigetu s molbom da mi opiše pojedinosti. Ljubazno mi je odmah odgovorio pa njegovo pismo prenosim u cijelosti: Poštovani don Angelo! Nisam vjerovao da će se oko te tribine potrošiti toliko crnila. Predsjednik nogometnog kluba 'Hrvatski dragovoljac', gosp. Ivica Perković, kojega poznajem više godina (a i sam je invalid Domovinskog rata), upitao me bi li se u našoj Župnoj dvorani mogla održati tribina pod naslovom 'Prava branitelja - jučer, danas, sutra', budući da u Novom Zagrebu nema dvorane veličine naše, koja ima 250 fiksnih sjedala, pristup joj je idealan i za invalide. Dao sam potvrdan odgovor iz najnormalnijeg razmišljanja, da braniteljima, kao i ostalim ugroženim skupinama moramo kao Crkva pomoći na način kako možemo. Ministrica branitelja je najadekvatnija osoba koja može braniteljima dati adekvatne odgovore. Dakle, nije me vodilo nikakvo stranačko, ni političko razmišljanje, nego jednostavno humanitarno-evanđeosko: 'Pomozi čovjeku u nevolji'. U dvorani, koja se nalazi u prizemlju, a služi za razne tribine, koncerte, zaručničke tečajeve i sl. okupilo se te večeri oko 200 (dvijestotine) ljudi raznih stranačkih i nestranačkih opredjeljenja, dakle, nisu bili samo članovi HDZ-a, te to stoga nije bila nikakva predizborna 'HDZ-ovska' tribina, nikakav 'stranački skup J. Kosor u crkvi', te se nije vrbovalo za HDZ, nego je gđa. Kosor nastojala dati odgovore na postavljena pitanja. To je čista istina. Netko je morao biti organizator, a to je u ovom slučaju bila podružnica HDZ-a Novi Zagreb. Dvorana u kojoj se je održala tribina je u sklopu građevnog kompleksa crkve, ali crkva u kojoj se održavaju bogoslužja se nalazi iznad te dvorane na katu, a kapela u kojoj se održavaju bogoslužja radnim danom je pokraj te 'sporne' dvorane. Dakle nije se govorilo u crkvi, niti s oltara ili ambona! Plakat koji je pozivao na tribinu govori da će se tribina održati u 'Crkvi Sv. Križa – Siget', pa je to vjerojatno mnoge novinare, koji i ne znaju raspored naših prostorija zavelo, te su napisali niz neistina i od buhe načinili slona. Mir i dobro želi Vam fra Josip Eto, dakle, to je istina o "spornoj tribini u crkvi" i "još jednom slizavanju crkve i HDZ-a", ali zapravo i odgovor na vječno ponavljanje floskule da se "Crkva stalno petlja u politiku". To mi je također prigoda da odgovorim na pitanja i komentare koji su mi upućeni o toj temi, a svode se zapravo na famozno "bavljenje svećenika politikom". Zakonik kanonskog prava Katoličke crkve (latinska kratica: CIC, ili Kodeks) o tome izričito govori u kanonu 287 - § 2. "Neka (klerici) aktivno ne sudjeluju u političkim strankama niti u upravljanju sindikalnim društvima..." Razlog za takav propis rečen je prije toga u paragrafu 1.: "Neka klerici uvijek nastoje da se među ljudima što više čuvaju mir i sloga utemeljeni na pravdi." Budući da je u kan. 285 rečeno "neka se klerici sasvim uzdrže od svega što ne dolikuje njihovu staležu", to znači da je aktivno sudjelovanje u stranačkoj politici neuskladivo sa zvanjem čovjeka kojemu je "posao" širiti mir, slogu i pravdu među ljudima. Što to znači očito je iz svakodnevnog stranačkog prepucavanja koje među ljude unosi razdor, a u predizborno vrijeme i prave bjesove. Zato § 3. istoga kanona izričito navodi: "Zabranjuje se klericima prihvatiti se javnih služba koje sa sobom nose sudjelovanje u vršenju građanske vlasti." Kako je politička djelatnost izravno naglašeno povezana s medijskom, jasno je da se ona "ne može uskladiti s obvezama vlastitim kleričkom staležu" te da može "ometati brižljivo obavljanje zadaće koju im je povjerila mjerodavna crkvena vlast" (kan. §3). A budući da su svećenici u svojemu življenju "na osobit način obvezni nastojati oko svetosti jer... djelitelji su Božjih otajstava u služenju njegovu narodu", da bi postigli to savršenstvo Kodeks određuje "neka prije svega vjerno i neumorno vrše dužnosti pastoralne službe" te naglašava da su dužni "posvetiti se duhovnoj sabranosti" (v. kan. 276). K tome, valja respektirati i odredbu kan. 282 - §1: "Neka klerici žive jednostavnim životom i neka se uzdržavaju od svega što odiše taštinom." Ali budući da je dopušteno sve što nije zabranjeno, može se zaključiti da je svećeniku dopušteno, dapače kao građaninu dužnost mu je, sudjelovati u političkom životu. Dakle "bavljenje politikom" treba razlikovati od "stranačke politike". Budući da je svećeniku zabranjena "aktivna stranačka politika", on se može dakle njom baviti pasivno. Problem je što to nije precizno definirano, nego je ostavljena širina u kojoj treba postupati po pastoralnoj razboritosti. Svakako, valja podsjetiti na mudru izreku sociologa dr. Esada Ćimića, koja vrijedi za sve: "Ako se ne bavite politikom, politika će se baviti vama!" Naravno, što je najvažnije, sam smisao bavljenja politikom danas, u okolnostima globalnog podvrgavanja cjelokupnog javnog života nadzoru, vlasti i upravljanju nekolicine moćnika - vlasnika transnacionalnih korporacija i banaka te njihovih "duhovnika" (svejedno je li to nekakav "Komitet 300" ili ih je npr. 1.500) - prelazi okvir ove teme i korisno bi bilo time se posebno pozabaviti. Ako je to uopće do kraja moguće, budući da su na to već potrošene nebrojene tone papira, boje, energije, znoja, krvi, nafte... |