Oblaci su se razišli, mrak je blijedio, a sunce se pomililo prije otkucaja crkvenog zovna. Rodio se još jedan divan dan.
Nedugo potom oblaci su formirali kolonu i legli na treći prst. Dijelila ih je neka čudna izmaglica iznad modrih uzvisine Atosa. Čudne su. A more prija.
Sjaj sunca boji svijet u zlatno. A to blaženo stanje koje osjećam djelićem duše obojeno je ljubavlju.
Dodatak
Oznake: more
|