ponedjeljak, 23.10.2017.

Plime i Oseke


On sjedi sam, i svira. I niko ne čuje, a ta muzika ispunjava moje misli. Pjesme ljubavne žive u snovima. Jedna žena koja zna, dan za danom pozdravlja te u samoći.
Ti si zagospodario svijetom i duša te gleda kao jedino oko.

Moje sunce, plimom plavi, tvoj mjesec, sve to odnosi, danu, noću, u vječitom i beskrajnom kruženju. Pa ipak, svakoga dana, mi se srećemo na dalekom horizontu, na zemlji koja je naša najsjajnija zvijezda, među javom i snom, u kratkoj sekundi vječnosti.


11:27 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>