četvrtak, 12.10.2017.

Jutro


Neobična ljetna izmaglica prati ovu odmaklu jesen, tanka i turobna, lebdi kao kolona duhova koju predvodi istanjeni mjesečev srp, kao obješen kapak, na odlasku noći. Tanke misli pomaljaju se iz sivocrne magle koja se prostire pred očima kao bačene čini.
Tišinom je završila ujdurma prsten, provukla se kroz pukotine u kamenom zidu i klimave prozore i brzo ispunila prostor. Tišina izaziva osjet nekog unutrašnjeg kretanja. To je nečujna muzika u nama i ona želi da ostane takva. Ona kao mistična duhovnost i kao najdublji izraz osjećaja u nepotrebnosti riječi kretnjom daje izraz svemu.
09:48 | Komentari (23) | Print | ^ |

<< Arhiva >>