ponedjeljak, 28.08.2017.

Vrijeme I



Da li je vrijeme vječno ili mi nismo?
Postoji li ono da bi dolazilo odnijeti sve ono što je već zrelo? Ne čini li ono da sve što je jednom postojalo nestane i da onaj koji stvara, sve iznova stvori?

Juče, danas i sutra žive u istoj kući - uspomene i nade, a međ' njima sat glasno "izgovara" onaj trenutak. Mi smo ih uramili i zajedno sa početnim slovima naših imena posložili na vidno mjesto.
Sat čujno otkucava da bi naglasio svaki trenutak sadašnjosti. Ona je samo taj jedan tren koji možemo proživjeti samo ako smo ga udahnuli, a uramiti ga u sjećenje možemo samo ako smo ga proživjeli. Tako nastaje kolaž naših sjećanja. U protivnom biće zajedno sa izdisajem i novim otkucajem izgubljen i rasut među mnoštvom takvim. Mi zapravo skupljamo prošlost a sadašnjost rasipamo.
Budućnosti se nadamo dok kazaljke kruže u beskonačnoj vrtnji sata, koji je samo djelić krsta Ankh, arhetipskog simbola božanskog krsta i beskrajnog toka vremena kroz ciklus života i smrt. Simbol milion godina budućeg života od kojih sadašnjosti pripada samo onaj jedan jedini trenutak.

Zato, vrijeme provedeno sa porodicom, prijateljima i ljudima koje volimo vrijedno je svakog tog trenutka, dragocjeno i možemo ga nanizati u sjećanja.
Treba udahnuti i uramiti svaki takav trenutak.
00:30 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>