....neprestano kukam i da vam je kuknjave dosta, ali moram kukati ovdje jer jedino to još mogu, kada bih mogla vrištati i vrištala bih.
....je svima teško ali moj način života i sve u njemu nikome poželjela ne bih.
....da sam teška i oprostite mi što sa vama dijelim svoju bol

volim vas sve

Duša mi je umorna od boli, od tuge, od samoće. Znam da su mnogi sami isto kao i ja i da trpe svoju bol ali ja trpiti bol više ne mogu. Želim spavati dugo spavati i da mi tako prolaze dani, ali koliko god to želim ne mogu spavati toliko koliko želim. Uvijek sam se nadala boljem, nadala sam se sreći, smijala sam se a sada, sada su mi oči vlažne od suza jer sve što želim me zaobilazi i neda mi da se nadam, ne da mi osmijeh.
Tuga mi je prijatelj.

Obrisala sam post od jutra jer znam da mnogi ne razumiju talijanski i da je to malo pismo napisano meni i tako neka ostane, te riječi su me obradovale, ali ovo ružno jesenje vrijeme samo me baca u bed i vrača tamo mislima gdje znam da nisam i nikada biti neću jer prošlost je završeno poglavlje života, života u kojem sam znala što znači biti voljen, željen, što znači sreća.
Osmijeh i radost mi nedostaje i pitam se kada će ponovno svratiti kod mene. kada ću ponovo pronaći samo mali kamančić sreće jer toliko mi treba, treba mi tuđi zagrljaj, tuđa blizina jer ne mogu podnijeti samoću ni ovu bol koja me guši.

...gledam već nekoliko minuta u bjelinu ekrana, imala sam tekst u glavi a sada mi je mozak pored sina kojem su odbili kolica koja su mu htjeli donirati i onda odbili donaciju a mom djetetu su ta kolica potrebna i ima mišljenje liječnika za ta kolica koja koštaju puno da imam te novce ja bih mu ih kupila zato što znam da mu ta specijalna kolica mogu puno pomoći da bude mobilniji, ali kada nešto ne ide onda ne ide jedinu da dubim na glavi što ne mogu zbog svoje bolesti, a da mogu sigurno bih dubila samo da pomognem sinu koji ništa ne može bez tuđe pomoći.
... kada me socijalna obavijestila da trebam doći potpisati papir kako bi mog sina snimili u tim kolicima a da ja odustajem od novčane naknade za reklamu jer će mu dati ta kolica pristala sam a sada mi je žao jer su moje dijete samo iskoristili.

kada mi netko nešto obeća a zna da to napraviti ne može, kada mi netko daje lažna obećanja i ja čekam a ne znam što čekam jer nadanje i čekanje me uništava. Laži mrzim najviše jer ja ne znam i ne mogu lagati, a danas u današnje vrijeme svi vole laž jer jedino tako mogu opstati u ovom surovom društvu, a ja u to društvo nikako se uklopiti ne mogu.
Mrzim sama sebe jer sam iskrena a sada vidim da iskrenost nitko ne cijeni.

TREBA MI PSIHIJATAR

Znam da samo kukam i jadikujem ali moj život je totalna tragedija o kojem bi se dala napisati dobra debela knjiga u nekoliko nastavaka, jer stvarno samo padam i uporno se uzdižem i idem dalje tražeći mali izlaz gdje me čeka sreća raširenih ruku.
Moj život je u posljednjih nekoliko mjeseci postao tragikomičan jer ništa ali baš ništa mi ne polazi za rukom.
Prije mjesec dana ustanova u kojoj je bio moj mali Josip molila me da pristanem da ga snimaju i poslali su dopis da će dobiti donirana specijalna kolica te da će biti sve ok međutim danas su mi javili da je hzzo odustao od donacije iako ima mišljenje specijaliste da su mu ta kolica nužno potrebna i sada treba uložiti žalbu na njihovo riješenje.
Kada bih imala novaca ja bih ta specijalna kolica platila sama, ali ja tih novaca nemam niti ću ikada imati (kolica koštaju ko polovni bolji auto).
Svi mi govore sreća će doći samo ju trebaš pustiti koliko god se trudim ja sreću ne vidim iako ju puštam da dođe jer za dijete bih dala sve, samo da njemu bude bolje.

Sutra idem ortopedu po doznake za nova kolica malo bolja i kvalitetnija od ovih sada što imam, ali do tamo moram ići javnim prevozom jer ne mogu dobiti mjesto u kombiju za osobe sa invaliditetom, ni onda kada idem do bolnice, a kamoli do grada. Sretna sam što postoji niskopodni klimatizirani tramvaj samo što ću morati nekoliko ulica uzbrdo na svoj pogon (ima da riknem).
Sada mi je potpuno jasno da sam u posljednjih nekoliko mjeseci totalni pehist i da se uzaludno trudim da bude bolje jer za mene bolje ne postoji.

Vi avevo promesso che avrei scritto una lettera nella vostra lingua perché il mio grande italiano.
Ti ho incontrato e sono contento perché posso collegarmi con voi in modo casuale gli angeli mi ha dato un amico speciale di calore pieno. Quanti in poco tempo ti ho conosciuto, sei una romantica e amorevole, ma sei molto, molto lontano, e non ci incontreremo mai perché le nostre strade si dividono e quindi mi piacerebbe avere l'altro vicino.
Sono stato divertente per dire a qualcuno a me caro e lo conoscono solo virtualmente ma tu sei un angelo con cui posso parlare con tutti qualsiasi immagine, qualsiasi parola perché avete apparso quando era difficile, quando ho pensato che era solo.
Grazie a voi il mio amore,
ANDREA

Znam da je ovaj talijanski čudan, da nije gramatički ispravan, ali isto tako znam da će ga osoba kojoj je namijenjen rado pročitati sa svim greškama

prijevod

Obećala sam ti da ću ti napisati pismo na tvom jeziku jer mi je talijanski jezik divan.
Upoznala sam te i drago mi je jer sam se povezala s tobom slučajno anđeli su mi podarili posebnog prijatelja punog topline. Koliko sam u kratko vrijeme upoznala tebe, ti si romantičan pun ljubavi, ali si daleko, jako daleko i nikada se nećemo sresti jer nas putevi razdvajaju a toliko bih voljela da smo jedno drugom blizu.
Znam smiješno je nekome reći drag si mi a poznaješ ga samo virtualno ali ti si anđeo s kojim mogu pričati sve bilo slikom, bilo riječima jer pojavio si se kada mi je bilo teško kada sam pomislila da sam ostala sama.
Hvala ti srećo moja,
ANDREA

Nemam nikoga s kim mogu razgovarati, s kim se mogu smijati, s kim mogu svoju bol zaboraviti jer nitko, baš nitko vremena nema. Svi nekuda žure i na kraju shvate da im je vremena malo.
Sretna sam što ću smršaviti jer ni apetita nemam jer ne mogu jesti sama, jedino mi je net prijatelj ali uskoro ni njega imati neću jer će me zbog toga što nemam s čim platiti račun isključiti i ostati ću sama sa svojim mislima, sa svojom boli, ali i to je dio moje karme koja se promjeniti nikada neće.
Dosta mi je ružnih dana, ružnih sati, bola u duši, dosta mi je čekanja idem van, a ne znam kuda i ne znam zašto jer moram među ljude koje volim a ja nikoga ne vidim jer s nikim razgovarati ne mogu a trebala bih.

Pomozite mi da pronađem snagu, da pomognem sinu jer on je moj život, moja radost, moja sreća, ne ne mogu gledati kako odbija pomoć i misli da je smrt jedino riješenje svih problema, ne mogu gledati i čekati hoće li si nešto napraviti.
Pomozite mi da mu pronađem neki posao jer jedino tako će odvratiti svoje misli jedino tako će biti malo sretan. Da, on je povodljiv, ali je osjećajan iako liječnici govore da nema emocija i da bi rado htjeli i oni saznati što se u njegovoj glavi događa ali on ne razgovara s nikim, samo šuti i crta čudne grafite.
Pomozite mi da mom sinu bude bolje, da zavoli sam sebe jer tada će sve biti lakše.

Ljuta sam danas tako da me glava boli i želi puknuti na polovicu jer ne mogu shvatiti da svakih nekoliko mjeseci mijenjaju klauzule zakona i to njihovo mijenjanje prelama se ljudima koji ne svojom krivnjom traže pomoć koju im je prijašnja klauzla dozvoljavala. Bože dragi nije mi jasno kako dijete sa potvrđenom dijagnozom i komisijskim mišljenjem nema pravo primati naknadu, a ima pravo ne raditi godinu dana zbog bolesti. Tko je tu lud?
Znam da to pitanje nije za tebe nego za ministricu i znam da odgovor neću dobiti ni od tebe ni od nje ali morala sam pitati jer me te promjene iritiraju, s druge strane kada se u par godina na jednom predmetu promjeni pet socijalnih radnika kome se na koncu konca treba obratiti da dobiješ ono što si dobio pravo a tog prava nemaš.
Ja više razmišljati ne mogu, a nemam se kome obratiti osim Tebi.

Živim da živim, ali više neću, više ne mogu jer ništa nemam i neću ni imati ma koliko god se trudim jer sve je uzalud. Tu sam, a nisam jer ne mogu shvatiti sebe, ne mogu gledati kako pojedini imaju sve a netko nema ništa osim sebe i bori se sa svime sve dok ga ta borba ne iscrpi do samoga kraja. Godinama živim u bijedi kao i većina, ovo što imam imam zahvaljujući dobrim ljudima i na svemu im hvala jer to je jedino što im ja mogu uzvratiti jer nemam ništa ako mi oni ne podare nešto.
Kada sam išla u osnovnu školu razmišljala sam da budem medicinska sestra da, budem pored ljudi kojima je potrebna pomoć i lijepa riječ, ne tada nisam ni slutila da ću ja sama većinu života provesti moleći pomoć za sebe.
Ne nemam više ni volje ni snage, ni želje ni upornosti jer sve je uzalud, gadim se sama sebi.

Nekima će ovo vjerojatno biti tekst lude osobe

Bože mili zašto si me toliko kaznio, zašto mi nanosiš toliko tereta kada vidiš da snage nemam, da ludim, da umirem, a umrijeti ne mogu. Trudila sam se ali truditi se više ne mogu jer sve je uzalud.
Nisam ljubomorna što si nekima dao sve, a nekima oduzimaš i ono malo što ima, a to je malo duše, ne, ne ne mogu se više boriti, moliti te da mi sina izvedeš zajedno sa mnom na ispravni put, vjeruj mi da ludo boli kada ti dijete koje voliš više od sebe da je tu ali je mrtav i da ga pustiš na miru a cijeli život koji živi boriš se da bude sretan da ima i da mu daš svaki dio sebe.
Bože mili odgovori mi daj mi barem mali kamenčić sreće jer ne mogu više izdržati bol u duši.

Što da pišem? Kome da pišem?
Svaka moja rečenica napisana nema smisao, moje riječi napisane uzaludno su pisane jer nemaju smisla, jer koliko god pišem ja ne razumijem samu sebe, a isto tako me ne razumiju drugi. Pišem riječi koje nikome ništa ne znače, koje meni znače puno ali ja sama sebi moram pomoći, moram pronaći sebe, biti sretnija a ne mogu jer se ne mogu boriti sama sa sobom. Sve što pišem, pišem uzalud jer sve moje riječi nemaju smisla.

...imam osjećaj da ne znam gdje sam, jer naglo sam se probudila a tako sam lijepo nešto sanjala i sada mi je glava kao balom jer uzaludno se već šezdesetak minuta trudim sjetiti barem jednog segmenta tog lijepog sna ali....gledam kroz prozor i slušam divnu tišinu, morala bih malo izaći ali nemam volje jer osjećam težinu, pokušavam dokučiti što mi je.
Ova samoća će me uništiti do kraja a i ovako sam dovoljno teška sama sebi i drugima, koliko god se trudim volje nemam za ništa osim za spavanje i snove kojih se ne mogu sjetiti.

B-612
Rekli su mi da će mi blog postati čitan ako budem ostavljao komentare na popularnim blogovima... Hmmm... Baš me zanima. ;)
avatar
13.09.2013. (16:30) - - - -
Andrea-Pisma
@B-612
poštovani blogeru bilo bi mi draže da ostaviš svoje mišljenje o mom tekstu, a s druge strane ima popularnijih blogova od mojeg bloga s toga se pokušaj javiti i blogerima s cool liste jer ako ti se oni jave postati ćeš popularan u potpunosti
ugodan ti ostatak dana i lijepi vikend želim
avatar
13.09.2013. (17:45) - - - -

Poštovani blogeru nemoj misliti da mi smeta tvoj komentar na mom blogu naprotiv drago mi je da se javiš ali bilo bi mi još draže a vjerujem i drugim blogerima da im se javiš sa svojim mišljenjem o njihovom blogu jer onda ćeš tako inati puno više blogera koji će te pratiti i postati ćeš popularan kako ti to sam u komentaru pišeš.
Svi smo mi popularni za sebe i svaki od nas ima svoju popularnu listu blogova koje prati i redovno komunicira, tako ćeš biti i ti samo pokušaj komunicirati tako da ostaviš komentar u skladu sa sadržajem bloga kojeg si posjetio jer tvoji tekstovi bloga su tvoja mogućnost da postaneš popularan bloger.
Neka ti se ispuni želja da postaneš popularan bez reklame svog bloga u komentarima blogera pokušaj komentirati tekst blogera kojeg si posjetio tako ćeš prije postati popularan i drag ostalim blogerima.

Čemu se mogu nadati kada mi od početka ove godine do danas ništa nije kako treba, sve ide krivo koliko god se trudim da bude ispravno
trebala sam ići na tečaj informatike i web dizajna ali je profesor umro (pokoj duši) dam prije prvog dana tečaja, trebala sam ići na tečaj salvetne tehnike ali zbog neadekvatnog pristupa kolicima i to je palo u vodu, a što je najinteresantije moj mozak jednostavno samo sanja i želi nešto neostvarivo.
Svake godine na kraju godine sama sebi poželim da mi godina bude bolja no ona prije ali izgleda mi da me netko tamo gore nije dobro čuo pa mi cijela ova godina stoji na klimavim nogama i kada nešto pokušam toliko se noge zaklimaju da sve pada dolje a ja imam samo mrvice koje moram čistiti.
Imam samo volju pisati a ne znam kome pišem, imam samo volju čitati knjige i sanjati ali sve je to uzalud.

kada bih mogla i imala kamo rado bih otišla od ovuda i nikada se više vratila ne bih jer voljela bih živjeti u maloj sredini, u drvenoj kućici ograđenoj šumom, voljela bih se buditi uz pjev ptica, slušati šuštanje lišća kada lagano vjetar puše, uživati u malom vrtu punom žutih ruža... kada bih mogla.
kada bih opet mogla trčala bih po rosnoj travi, plesala bih sa glazbom u mislima, rekla bih davno izgubljenoj ljubavi da ne odlazi... kada bih mogla.
kada bih mogla išla bih ponovo u školu učiti, ali ništa od toga ne mogu osim sanjati.

Jučer sam za poklon od prijatelja dobila anđela kojeg je nacrtao akademski slikar Šarić i taj anđeo je poseban jer je poklonjen sa srcem isto kao što mi je blogerka Valcer prije nekoliko godina poklonila dvije divne knjige po kojima su snimljene serije. Ti pokloni su posebni jer je u tim poklonima dio mojih prijatelja koji će biti pored mene još dugo dugo.
Zahvalna sam svima na divnim čestitkama jer su mi poslane od srca svakog mog virtualnog prijatelja

volim vas ja

Današnje postavljeno sigurnosno pitanje baš je po mom guštu jer toliko mi je zima da ću početi urlati, bila sam malo u gradu kako bih barem malo razgovarala sa dragim ljudima i pljusak me zalio do gole kože da mi je sada zima za poluditi. Htjela sam sama sebe počastiti sa šampitom ali nisam uspjela jer sam jedva čekala da skinem sve mokro sa sebe i da malo razgovaram sa sinom jer mi nedostaje njegovo gunđanje.

zima mi je strašno mi je zima, tople sunčeve zrake mi trebaju

sama sebi u naprijed

Moram prvo reći da su jako interesantna i zanimljiva pitanja, stvarno, ali nije ni jasno zašto ste ih postavili kod postavljanja postova a ne kod postavljanja komentara na blogove a ne kod postavljanja komentara na drugim blogovima.
Interesantno je učiti gramatiku na takav način
trava nije zelena nego je zelene boje, štrumfovi su plavi ali su plave boje, semafor je žuto druga boja i tako dalje da ne nabrajam.
Zar ste tim sigurnosnim pitanjima željeli zaštititi blog od autora bloga ili nas samo testirate?

živim da živim

Od kada sam došla doma u pola četiri grickam smoki koji mi jedino paše u zadnje vrijeme jer za ništa nemam teka a ovo grickam da mi želudac nije prazan. Jupi barem ću nadam se skinuti nekoliko kilograma viška što će mi nadam se pomoći da ponovno barem malo stanem na štake i ne osjetim umor hodajući. Sada bi mi pasala jedna šampita ali u mom kvartu nema slastičarne, uh zašto nisam kupila kod Vinceka a bila sam malo u gradu jer ne mogu više gledati zidove koji šute jer ne znaju pričati.
Teška sam sama sebi, a to mi smeta jer za ništa baš za ništa volje nemam osjećam se staro jako staro iako u utorak navršavam najbolje ženske godine.

za njega

Sada mi treba samo razgovor jer što god radim jednostavno prestajem jer su mi misli usmjerene na sinove, jer kod sebe tražim moje krive postupke. Kada je bio mali i počeo shvaćati stalno sam mu govorila da se nikada s nikim ne smije tući, da mora pomoći onome kome je pomoć potrebna, ali nisam ga nikada učila da se mora obraniti kada ga netko fizički napadne bez razloga. Prije nekoliko godina su ga prijatelji pretukli i od onda je sve krenulo naopako. Vodila sam ga na kontrole kod dobrog psihijatra i psihologa za djecu, a zbog pokušaja suicida je bio u Kukuljevićevoj tri puta po sedam dana.

Sada gledam ove ispisane redove i pitam se ima li smisla javno iznositi svaku ovu riječ ili sve prepustiti glavi i zataškavati sam sebi jer ništa se vratiti ne da samo se mogu nadati da će mu razgovori sa stručnjacima pomoći da prevlada sve svoje strahove, da će shvatiti da nikome nije lako ali da je živjeti divno, te da ga pojedinci samo iskorištavaju jer vide da je osoba koja će za druge preuzeti krivnju i upropastiti sebe slušajući njih.

Pitaju me mnogi kako si sine moj dali je bolje, a ja još uvijek ništa ne znam osim da ti čiste organizam, da svakodnevno s tobom razgovaraju, da te uče prevladati strahove. Žao mi je sine što su traume uzrok svemu ali sada ćeš naučiti kako se izbjegavaju traume, naučiti ćeš normalno spavati, baviti nekim zdravim aktivnostima i biti ćeš sretniji.
Gledam sada tvoj komisijski nalaz i suze mi magle oči jer ti nisam mogla pomoći iako sam s tobom redovno odlazila na kontrole i teško je saznati da nemaš emocija, te da se one još teže mogu vratiti.
Volim te sine, ti si sve što imam.

tvoja mama

Toliko toga bih joj voljela napisati a svjesna sam kada počnem tipkati slova po tipkovnici da to napisano neće ni biti pisano sudbini nego meni samoj ali pokušati ću pisati sudbini svojoj iako sam svijena da svoju sudbinu pišemo sami jer sve što sami napravimo naša je sudbina dobra ili loša sve zavisi o nama samima.
Sudbino moja, ja znam da sam napravila mnogo krivih poteza u svom životu i da povratka nema da se ne možemo vratiti kako bih ponovno živjeli nekoliko godina mlađi, ali znam da ako hoću mogu i moram sada te pogreške ispraviti dok još imam vremena. Ne, nikada se ne pitam dali ću stići ispraviti sve svoje greške jer znam da neću jer neke greške ne mogu ispraviti kao na primjer brak iz inata, ali bar priznajem sebi i drugima da sam se udala iz inata osobi koju i dan danas volim i čije ime svakodnevno izgovaram glasno kada sam sama sa svojim slikama prošlosti koju nitko pa ni ja ne može vratiti.
Molim te samo sudbino moja daj mi snage da pomognem svom sinu da pronađe ispravan put jer ne mogu gledati koliko pati i moli da mu život prestane, to boli.

Za nekoliko dana mi je rođendan i imam samo jednu želju voljela bih taj dan da provedem sa svojim dragim blogerima i prijateljima sa g+ ali znam da mnogi nisu iz Zagreba, te da su pojedini stalno na putu. Bilo bih divno da ih mogu počastiti, da ih zagrlim, ali...
Nadam se da ću jednom susresti zagrebačkog dekamerona, sewena, zvijer, D., brigitu, čuvaricu, seku teutu i njenu ljubav i druge te da će mi se rođendanska želja tada ostvariti.
Za NF da ne moram ni reći jer on je prvi koji mi čestita.

volim vas ja

Ja sam totalno glupa jer ne znam uživati u skladu svojih fizičkih mogućnosti a za tu svoju glupost kriva sam samo ja, za to što sam neprestano sama kriva sam ja jer kada dođem iz grada skrivam se sama od sebe, jer sebe ne mogu gledati.
Majka me naučila heklati ali lijena sam otići kupiti konac ili vunu, jer meni to nije potrebno, ali odlučila sam nešto napraviti kako bih obradovala jednu svoju prijateljicu koja je posebna, koja je draga, koja u sebi nosi ljubav jer ona je zaslužila da ja njoj nešto poklonim za njezinu dobrotu. Jedva čekam da mi se ponovno javi kako bih je mogla tražiti adresu jer ona živi u Americi i nedostaje mi jako, nedostaju mi njezine tople riječi.
Draga moja J javi mi se kada budeš imala vremena i volje, znaj da mislim na tebe i tvoju obitelj.

Andrea

Tražim jednu toplu dušu, sanjivog pogleda, tople duše, praznog novčanika za razgovor i druženje, jer umoran sam od samoga sebe, od razgovora sa predmetima u stanu, umoran sam od snova kojih se ni ne sjećam, ali sjećam se da ti koju tražim ima blagi pogled i ranjenu dušu s toga te molim javi se jer trebamo jedno drugo kao što zemlja treba kišu da bi izrasli plodovi, kao što trebamo sunce da bi uživali u toplini.
Ja trebam tebe, a ti trebaš mene jer nikome sudbina nije namijenila samoću, nego spaja a ja znam da prijatelj prijatelja nikada ne zaboravlja. Dozvoli mi da ti budem prijatelj, da te sretnem jer danas je teško pronaći toplu dušu kojoj razgovorom treba izliječiti boli.

šifra:želim ti biti prijatelj

...promjeniti sebe, biti ona stara, vesela, zaigrana ali kada sam sretna nekoliko dana, ta sreća brzo nestane kao vjetar koji puše pola sata pa naglo stane i zasja sunce...voljela bih pjevati i pjevam ali sve pjesme su tužne iako tražim veselu, a ona ne dopire do mene koliko god se trudim.
...izbrisati prošlost, uporno želim dalje jer svaki dan je novi dan i u svakom danu ima nešto lijepo, nešto divno, ali još uvijek to ne mogu jer moja prošlost je bila veselija i sretnija od sadašnjosti... biti ću uporna tražiti ću sretne dane u sadašnjosti jer moram sretnija biti, znam to i želim to, moram dalje uzdignutog pogleda jer jedino tako mogu izdržati dane koji dolaze.

...što sam bila razmažena kao dijete od mame, od bake, od starijeg brata imala sam osjećaj da sam princeza koja nikada, nikada neće biti tužna, koja nikada neće tražiti da je netko tješi jer imala sam sve... naučili su me poštovati, voljeti, dijeliti, davati i sretna sam zbog toga... kukam ovdje javno, a u stvari kukam sama sebi i od kukanja koristi nemam jer kukanje ne vodi nikuda ono stvara nesnosne glavobolje i mučninu, ali moram jer jedino tako mogu izbaciti iz sebe ono što me guši, što nanosi nesnosnu bol.
...znam da nikome nije lako, ali isto tako znam da smo različiti i da svatko od nas ima svoje boli koje duboko negdje skriva u sebi jer to je samo njegova bol, bol koju mora prebroditi sam, i ja moram prebroditi svoje boli sama ali lakše mi je kada ih ispišem jer ta bol ulazi u ispisane riječi koje svjesna sam mnogima smetaju, žao mi je zbog toga ali koliko god se trudim ja ostajem ista osoba koja svoju bol dijeli sa drugima jer ne mogu ju već godinama dijeliti sama sa sobom i zato molim sve koji čitaju moj blog da mi oproste što pišem o svojim problemima, što ih opterećujem a i sami nose svoju muku i idu dalje uzdignute glave.


vaša ja

Molim vas da pomognete mom sinu jer on uz moju treba i vašu pomoć, svakodnevno mu pričam kako život može biti lijep samo se treba malo potruditi i upoznati sebe, a znam da je teško upoznati sebe jer ni ja sebe ne poznajem potpuno. Dajte mu snage a ja ću mu pokušati dati volju koliko god mogu.
"mama danas je lakše biti takav kakav sam ja jer imaš društvo i nisi sam, ako si normalan nikome nisi potreban." "sine dragi zabavljati se u društvu može i bez konzumiranja droge i alkohola, jer konzumacija toga što sam ti sada rekla nikome nije nikada dobro donijela, tvoje su godine života lijepe a na način kako ti živiš i misliš da je to super život nema smisla. Samo se uništavaš, a ja tvoje uništavanje dozvoliti neću". "znam to majko moja ali što da radim kada to svi koje poznajem rade".
Pomoći ću mu koliko god mogu jer on je dio mene i neću dozvoliti da se uništava ali i vi anđeli moji podarite mu snagu da shvati da je život divan i bez toga, da zavoli sebe jer moje srce kuca samo za njega i njegovog brata, nisam si bitna ja bitan mi je on jer on je sve što imam i moj život neće imati smisla ako se mom sinu nešto dogodi.

vaša ja