...što sam bila razmažena kao dijete od mame, od bake, od starijeg brata imala sam osjećaj da sam princeza koja nikada, nikada neće biti tužna, koja nikada neće tražiti da je netko tješi jer imala sam sve... naučili su me poštovati, voljeti, dijeliti, davati i sretna sam zbog toga... kukam ovdje javno, a u stvari kukam sama sebi i od kukanja koristi nemam jer kukanje ne vodi nikuda ono stvara nesnosne glavobolje i mučninu, ali moram jer jedino tako mogu izbaciti iz sebe ono što me guši, što nanosi nesnosnu bol.
...znam da nikome nije lako, ali isto tako znam da smo različiti i da svatko od nas ima svoje boli koje duboko negdje skriva u sebi jer to je samo njegova bol, bol koju mora prebroditi sam, i ja moram prebroditi svoje boli sama ali lakše mi je kada ih ispišem jer ta bol ulazi u ispisane riječi koje svjesna sam mnogima smetaju, žao mi je zbog toga ali koliko god se trudim ja ostajem ista osoba koja svoju bol dijeli sa drugima jer ne mogu ju već godinama dijeliti sama sa sobom i zato molim sve koji čitaju moj blog da mi oproste što pišem o svojim problemima, što ih opterećujem a i sami nose svoju muku i idu dalje uzdignute glave.


vaša ja