Sutra idem ortopedu po doznake za nova kolica malo bolja i kvalitetnija od ovih sada što imam, ali do tamo moram ići javnim prevozom jer ne mogu dobiti mjesto u kombiju za osobe sa invaliditetom, ni onda kada idem do bolnice, a kamoli do grada. Sretna sam što postoji niskopodni klimatizirani tramvaj samo što ću morati nekoliko ulica uzbrdo na svoj pogon (ima da riknem).
Sada mi je potpuno jasno da sam u posljednjih nekoliko mjeseci totalni pehist i da se uzaludno trudim da bude bolje jer za mene bolje ne postoji.