...imam osjećaj da ne znam gdje sam, jer naglo sam se probudila a tako sam lijepo nešto sanjala i sada mi je glava kao balom jer uzaludno se već šezdesetak minuta trudim sjetiti barem jednog segmenta tog lijepog sna ali....gledam kroz prozor i slušam divnu tišinu, morala bih malo izaći ali nemam volje jer osjećam težinu, pokušavam dokučiti što mi je.
Ova samoća će me uništiti do kraja a i ovako sam dovoljno teška sama sebi i drugima, koliko god se trudim volje nemam za ništa osim za spavanje i snove kojih se ne mogu sjetiti.