andjel1

srijeda, 30.04.2008.

dobar ili glup

imam poprilično veliku dilemu
godinama me prati

lako mi je prodati socijalu, neku priču na koju se ja slomim, imam potrebu pomoći
na blage riječi sa skrušenim pogledom teško reagiram razumom
ovo me lomi

no u zadnje vrijeme postajem ljuta
na sebe
na tu osobinu
na svoju naivnost
na iskorištavanje
na bezobzirnost

jer ne mogu biti hladna prema nekome tko nije bezobrazan
jer mi je teško reći nekome - odi i živi svoj život, nemoj visiti meni na leđima

upoznah nedavno vrlo dragu djevojku
koja je sustavno i mene i frendicu zivkala svaki dan sa beskonačnim pričama ... ugodno se i lijepo družila s nama
mislim njoj je bilo ugodno ..
a nama..bar meni...podosta naporno...no jel..eto cura ima potrebu za toplom riječi...pa ćemo joj udovoljiti
ta cura je glumila socijalu, divnu djevojku koja nikako da nađe dečka svog života koji bi ju cijenio.... i tak te priče
moja frendica ju upozna sa svojim dugogodišnjim prijateljem
i oni prohodaju
dakle ta djevojka skoro preko noći postaje kuja
vladarica situacije
controlefreak
pri susretu više i ne pozdravlja moju frendicu
hladno čita novine ignorirajući ju potpuno
njemu ne dozvoljava druženje sa mojom frendicom
pokazuje svu svoju narav
jer je dobila što je htjela, ostvarila je svoje ciljeve
sad može pokazati svoje lice

druga "mila" duša je sva srdačna, draga dok se s njom ne stupi u kontakt
napominjem da sve moguće i nemoguće čini ne bi li ostvarila taj kontakt
prisniji...dakle ... frendovski
nakon toga odmah ko iz rukava idu potrebe za nečim
te joj treba prijevoz,te joj treba nešto pomoći, te joj treba pričuvati djete, te pomaknuti ovo ili ono, te nešto izračunati ,te vidjeti što je ondje i ovdje... dakle u stanju je sa "srdačnm" osmjehom na licu dnevno kucati na vrata najmanje deset puta sa 5 poslanih sms-ova "dođi na kavu" ..i uvijek nešto treba....

i tako ....još sličnih dušica jedno brdo oko mene...a ja sve nešto ljubazna, i teško mi je reći ...da ne želim s njima biti prijateljica

jer ja sam vjernica...
jer mislim da to nije lijepo nekoga odbiti,
pokazati mu hladno lice u potrebi,
jer su i meni ljudi pomagali,
jer badava mi priča ako sam hladna prema ljudima oko sebe ...
uvijek sam zazirala od hladnih i nepristupačnih ljudi oko sebe
zar da postanem takva?
i tako milion razloga kojima opravdavam sebe i svoje postupke

no sve više mi se čini da sam glupa, i da si radim probleme gdje ne treba, i da jednostavno nekim ljudima treba reći DOSTA...makni se od mene
i ne osjećati se krivom zbog toga

evo,ako sam uspjela koncizno predočiti svoj problem, molila bih vas da mi što iskrenije odgovorite na to da li je ok nekad nekim ljudima reći da se maknu od nas ....bez grižnje savjesti

30.04.2008. u 09:27 • 53 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 27.04.2008.

ne želim znati

jučer gledam dokumentarac o zločincima, i ljudima koji se zaljublju u osuđenike....ostvaruju s njima brakove
vide svoju misiju u tome da ih izvuku iz problema
pa o njihovim izjavama u kojima traže pomilovanje
čovjek 38 puta siluje, i traži pomilovanje!!!
mislim o pogreškama i oprostima o kojima smo pričali ovih dana
mislim o milosrđu i oholosti
razmišljam o tome da li je potrebno dati šansu tom zatvoreniku na ljubav, brak
silovatelju na oprost
da li se ljudi uopće mogu promijeniti...?
razmišljam o svojim postupcima i o ljudima koji su mi oprostili greške
kojima sam ja oprostila...
mislim gdje je granica...

iskreno vjerujem da se ljudi mogu promijeniti...
svim srcem vjerujem u to da uz dovoljno prihvaćanja, ljubavi i najokorjelije srce može postati toplo

bit će da sam naivna...i glupa..ne znam
no današnji razgovor me totalno šokirao...

jedna od sudionica društva je mlada dama na trećoj godini sociologije, intelektualan tip djevojke, sa izuzetnom bazom podataka u svojoj glavici...
no ...
nekako mi se čini da sveobuhvatno gledanje na život ...negdje šteka
naime...
dotakli smo se njenog ispita koji je položila sa peticom,
a tiče se sexologije - gdje ona predstavlja, po meni, skoro pa prototip razmišljanja većine mladih ljudi danas...

a to je da je dogovorni sex poptuno u red
u i da se niti jedna strana ne bi trebala smatrati zakinutom..jer su obje punoljetne i obje su pristale na to

ne znam trendy izraze za te novovalne "cool" "veze" ...jer to već ima svoje nazive i podnazive...

dakle postoje veze u kojima dvoje ljudi po potrebi imaju intimni odnos, bez ikakvih suvišnih dodataka,sastanaka, bilo čega

pa postoje veze koje su za zamjenu nakon neke druge veze...
to je kao neka veza..ali veza bez obaveza,gde oboje znaju da je trenutačna

onda postoje neke veze koje to i nisu ..i ako imaju sve značajke veze ...samo niti jedna strana ne smije drugu obvezivati na išta

i da ne duljim...još mali milion podvrsta...
koje ona podržava (bit će i taj njeni vrli profesor sexologije rolleyes )
normalno da u to sve ulazi potpuno pravo homosexualaca da odgajaju djecu...
i još tko zna koliko "prava" se toj djevojci vrti po glavi...

pa čitam malo po forumima kako djevojke "iskorištavaju" frajere za sex..
tj i ako on do nje ne drži niti koliko je crno pod noktom...
ima "opravdanje" da je ona njega "potrošila"...
ne vezano što se ona odaziva na njegov mig..poziv ko pas na zvižduk

vidim da je postalo "in" i "cool" voditi ljubav...ma glupo sam rekla...
imati intimni odnos kao životinja...
bez ikakvih emocija .. ljudi zadovoljavaju svoje sexualne potrebe
i to smatraju za svoje pravo !!!!!!!!!!!!

veli mi šesnaestogodišnjak na moj komentar da treba biti pažljiv prema djevojci...da sam konzerva i da one njega doslovce napadaju da ih "potroši" ...i da on to ne želi..nego želi da mu prvi put bude s djevojkom do koje mu je zaista stalo
moj prijatelj ima "vezu" a ženom samo radi sexa...i njemu je opravdanje da je on to njoj jasno dao do znanja...!!!

što se ovo događa sa ženama...ljudima..ja se više uopće ne snalazim

i iskreno rečeno....bez nekog moraliziranja....zgadilo mi se

šta se dogodilo sa leptirićima u želucu,sa maštanjima o njemu/njoj, sa saltkim iščekivanjima da se javi, sa pogledima punim topline...
ma što se dogodilo sa ljubavi ????

na svu sreću otišla sam van, do vode...i tražila nešto lijepo u svemu
mogu li labudovi osjećati više ljubavi nego mi ljudi???

27.04.2008. u 20:39 • 38 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 24.04.2008.

škola života

evo na blogu od sanje nađem link, i na tom siteu vrlo zanimljiv text

"Moramo stvoriti uvjete u kojima se učenici osjećaju sigurnima da mogu riskirati neuspjeh. Strah je glavna prepreka učenju: strah od neuspjeha, strah od kritike, strah da ću ispasti glup. Nastavnik u kvalitetnoj školi omogućava svakom djetetu da griješi bez kazne. Kad se ukloni strah, onda dijete iskušava svoje mogućnosti. Izjaviti dobrodošlicu pogreškama znači ohrabriti učenje. Stvoriti povjerenje znači stvoriti osjećaj da vodim računa: ovdje sam da Ti pomognem, ne da Te povrijedim. Vodim računa o Tvojim interesima. Kada Ti uspijevaš i zadovoljavaš svoje potrebe, tada i ja to isto doživljavam." Dr.William Glsser

u životu sam oduvijek vrlo slobodno odlučivala što ću raditi
svoje pogreške sam sama plaćala
griješila puno
učila još više

nisam se bojala, jer nisam ni znala što mi se može dogoditi
sve što se moglo dogoditi vani, bilo je manje od onog što mi se događa iznutra

izjaviti dobrodošlicu pogreškama .. me dotaklo
jer tko može reći da će se oduševiti greškama svoga djeteta, tko neće opetovane greške doživjeti kao neuspjeh, osobni ili djeteta?
no, da li je bit u tome??
ili u tome, da usprkos greškama dajemo do znanja djetetu (biću), da ga volimo i poštivamo ??
i mislim ....kako to čini Bog??
što nam je poručeno?
što mi mislimo o tome?
koliko puta nam je rekao da oprostimo?
koliko puta On nama oprašta??
da li je opraštanje isto što i nemarnost, ili bezuvjetna ljubav??
da li nam Bog daje granice ili nas samo voli bez obzira na sve??
da li nam ljudi daju primjer u tome??
kakvi mi trebamo biti???

milion pitanja....

i mislim ovako.....
ako sam ja u nekom suodnosu sa nekim bićem ....(roditeljskom,prijateljskom,partnerskom....) onda ta osoba treba poštivati moje granice ...a ja ih kao čovjek moram imati ..te imati obzira prema njenim granicama

čovjek bez granica nas ne uči ničemu
čovjek s previše ograničenja nas sputava
čovjek s umjerenim granicama budi u nama poštovanje..poštovanje prema njemu i njegovoj osobnosti koja je stabilna,u centru

čovjek koji ne poštiva naše granice ... ne poštiva nas
čovjek koji živi po našim ograničenjma ... ne uči nas... poštivanju
čovjek koji poštiva naše granice, nam daje do znanja da poštiva nas,i uči kako da poštujemo druge

no, uvijek postoje izuzetci i događaji van standarda..
ako smo u pravom odnosu, morali bi znati da će nas ta osoba uvijek prihvatiti, bez obzira što mi učinili
također mi moramo znati, da ćemo tu osobu prihvatiti, bez obzira što ona učinila

dakle bez obzira što samo svjesni da nismo i nećemo biti odbačeni
greška nam se ne smije računati kao odbacivanje nas samih...
a opet, moramo biti svjesni težine pogreške

i to nam se mora reći...
kad pogriješimo...mi moramo znati da smo pogriješili
neispravno je šutjeti na tuđe greške
isto kao što je neispravno skakati u oči nad tuđim greškama

i vjerujem da nas i Bog zove tako k sebi...
nema tog grešnika i tog lošeg stava u sebi koji možemo imati, a da bi nas Bog odbacio, da nam ne bi oprostio..
a u isto vrijeme nam daje do znanja kroz život da postoje granice koje se ne prelaze, koje se ne bi trebale prelaziti

i vidim tu i čvrstinu,
i ljubav,
i pažnju,
i slobodu,
i vidim tu savršenstvo...
po kojem je divno hodati, u kojem je divno biti...
to je sklad....

24.04.2008. u 17:39 • 56 Komentara • Print • # • ^

utorak, 22.04.2008.

blog ko blog...

da li bi uopće imao smisla ako bi ostavljanje promišljanja na njemu bilo lažno

licemjeri,farizeji ..imaju u mom srcu jedno posebno mjesto
kako su kruti,tvrdi...žuljaju me ..ne mogu ih prihvatiti samo tako
pa pokušavam u svim smjerovima dotaknuti njihove duše, ne bi li postali malo topliji, s malo više razumjevanja
i manje žuljali moju dušu

naime ovo sad pišem posebno potaknuta jednom osobom koja vrijedno čita naše blogove
od sebe ne daje ništa doli svojih komentara

ok...neka bude..

no svaki i jedan komentar je prožet nekom prikrivenom osudom svega što napišem, tj mojih namjera zbog koji pišem
dakle da se ta dušica više ne bi mučila sa mojom osobnošću, pa i po o tuđim blogovima (ne znam samo kako joj to uspije ,)) )
u komentarima o tko zna čemu ....provuče svoju žaoku ne bi li ubola mene i omalovažila moje namjere pisanja
ja ću sada rećii svoje namjere i ono što jest istina...
od prvog mog bloga pa sve do danas....svaka i jedna riječ koju sam napisala je imala čvrstu podlogu u mojim promišljanjima
dakle dok sam osjećala zahvalu Isusu na darovanim milostima..to sam i napisala
kad sam osjećala tugu zbog toga što Ga ne osjećam..to sam također napisala
kad me u životu zaokupiralo nešto drugo (kao naprimjer ovaj sad period) onda pišem o tome..
dakle moja duša je na pladnju ... može je svatko isčitati
uz tu moju dušu postoji i doza mudrosti,emaptije,milosrđa i savjeta,iskustva,misli i zabluda
ja sam osoba koja vrlo teško uči iz tuđih iskustava, i moram sve proći sama
ali jako dobro osjećam svoje pogreške, sjećam se svih promišljanja koja sam proživljavala tijekom učenja
sjećam se osjećaja koji su pratili neki moj postupak
i volim komunicirati s ljudima
dakle..ne vidim razloga zašto to svoje iskustvo ne bih podijelila s drugima
nekome će pomoći, a netko će odmahnuti rukom
i ok....sve 5
kako vjerujem u Boga i do mnogih stavova,promišljanja sam došla upućujući svoje vapaje Njemu,
vjerujem da me i On vodi kud treba
igranje Boga je teška osuda...
a pitanje je zašto bi netko doživio mene kao da se igram Boga...zbog toga što iznosim svoje mišljenje
NIKAD,baš nikad nisam upotrijebila izjavu da znam što Bog želi od nas...
uvijek sam rekla da je to moje promišljanje
Ako nekome smeta moje promišljanje,
neka se zapita...zašto u tom intezitetu !!!!

jer iskreno rečeno...
bilo bi mi strašno teško trošiti toliko svog vremena, resursa...
na opterećivanje s nekom blogericom....
bit će da se osjeća naša gorespomentuta duša nečim ugoržena ....
njušim li zavist???

ili se osjeća pozvanom da umjesto Boga dijeli packe po svijetu
kao recimo neki apostol...
da nama zabludjelim ovcama daje smjerokaz i da naša srca dotakne svojim žaokicama

mila moja dušo...ne ide to tako....
apostoli su pozvani širiti ljubav...a ti ljubav držiš iza svojih bedema moraliziranja
jer da li sam ja bila na plesu ili ne...Boga ni na koji način ne ugrožava a ni tebe, niti bilo koga drugoga
što sam to podijelila s drugima ima svoj razlog
možda da ga poslušaš??
pa i ti odeš taj grč u sebi ...odplesati ?? ;))

potpuno sam slobodna..pogotovo sam potpuno slobodna od promišljanja što će neki blogeri misliti o meni kao osobi...
izuzetno mi je drago kad vidim da ljudi promišljaju o svom životu,kad vidim da ljudi usklađuju svoje živote sa tuđima, kad se nadopunjuju,
kad se na paleti života miješaju u neponovljive skladne odnose... gdje jedino tada i tako mogu iskazati svoj dio osobnosti
koji već sutra može dobiti drugu notu, i ta druga može biti jednako lijepa ako ne i ljepša od prve

iako sam smatrala nepotrebnim jednoj osobi posvetiti čitav blog...
i to u destruktivnom smislu....
odlučila sam biti konstruktivna... pa u cijeloj toj priči,
apelirati na sve nas ...
pogotovo one koji se deklariraju kao vjernici...

da vrijeme koje troše u svom životu ..
koriste na to da rade na sebi,
mjenjanju sebe,
da se prepoznaju u skladnim odnosima s okolinom,
da vide radosne oči u susretu s ljudima koji su im dati na putu,
da tu potrebu prosuđivanja svega i svih, vikanja s trgova, bacanja kamenja na grešne...
iskoriste na ravanjanje svojih puteva...
i neka pokušaju shvatiti da Isus nije bezveze rekao ženama koje su plakale nad Njegovom sudbinom....neka plaču nad svojom
nije tad bio oholica...
nego je On jako dobro znao što mora proći i to kao takvo je bilo neizostavno potrebno..
a bilo bi potpuno besmisleno da je polučilo samo plakanje nad Njegovom sudbinom...
dakle mili moji...svi koji imate tako grčevitu potrebu reći drugima da su loši...pogledajte u svoja srca
i prije nego što netko kaže "oprosti im Bože jer ne znaju što čine" ..tražite svoje nedostatke
vadite brvno iz svog oka..jer danas je i dan ove planete...pa ju poštedite bar malo grčeva mržnje prema svojim bližnjima

22.04.2008. u 13:27 • 50 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 20.04.2008.

odmakla sam ;))

dakle potpuno sam u uvjerenju da se čovjek s vremena na vrijeme treba istutnjati ;))
imam dovoljno vremena da mislim, promišljam, oblikujem, stvaram ..što god mi padne na pamet
no nekad zaista treba sve to izbaciti iz sebe i ostati na ničemu...prazne glave..
subota mi je bila malo zguranog rasporeda, i navečer sjedeći u tkalči sa frendom, koji mi je tko zna šta pričao ;)) (tek sada kužim muškarce kad zaspu nad našim "dubokoumnim" teorijama ;)) )
sam skoro doslovce zaspala...

bilo je divno veče, sjedili smo vani...promatram ljude kako lijeno prolaze ispred nas...slušam (ili bolje rečeno ne slušam) što mi priča...
beskrajno umorna...
savršeno za odlutati i nestati ;)

napokon dolazim kući, sretna što ću se moći prepustiti ljenčarenju ...
kad zvoni mob... frendica...
ajd se spremi za pol sata..idemo van..
mislim poznavajući nju...nije bilo uopće nikakvog smisla,objašnjavati da mi se ne ide, da klasično nemam što za obući, i da se ne mogu spremiti za pol sata ....
samo sam rekla..ajoj..ok...ubit ćeš me

došle smo u već pun klub...atmosfera mi je bila vrlo zanimljiva...;)
napravile đir..malo popričale s voditeljem...i odlučile bacit se na podij ...plesati...
e dakle...nismo stale skoro 4 sata ;))
ona u štiklama koje imaju visinu štula...
a ja van forme...
ali je "dj" bio toliko dobar...puštao tako dobre stvari...
da jednostavno nije bilo mjesta za stajanje...
uživala sam u svakom trenutku
uopće nije postojalo ništa osim odlične muzike, ritma, i atmosfere
umor je tko zna kad nestao...
smjeh, zezancija, dobro društvo ...i njene štikle ;))
nije više mogla izdržati u njima...a sjest nije imalo smisla ;))
morale smo doma...

danas...se osjećam fenomenalno...
danas mi je mogao reći bilo tko,bilo šta...ja bih se samo smješkala...
i osjećaj ispucanosti svih mudrovanja, kombinacija, planova je odličan

ne na silu, ne s planom, ne s mukom...nego sve ono što je bilo suvišno ..otišlo je sa zvukovima, ritmom i atmosferom koja tome i služi...

iz takve isrpljenosti i umora...kroz dobar ritam i ples...u stanje puno poletne energije...
odlično...odličan odmak ;))

eto preporučam svima...

20.04.2008. u 22:41 • 18 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 17.04.2008.

prestrašno

ovo nije moj stil, ali sam bila doslovce šokirana sa video clipom o gđi.pukanić

hapšenje žene zato što priča s novinarima KLIKNI

više o tome ovdje

http://peratovic.blog.hr/

17.04.2008. u 16:26 • 17 Komentara • Print • # • ^

utorak, 15.04.2008.

ljudi

još od svojih teen dana, sam uvijek uživala promatrati ljude...
sjećam se svojih putovanja u školu (nekad mi je tramvajem trebalo i po pol sata)
skoro nikad nisam blejala po izlozima, ili frajerima...nego me stalno zanimalo samo što je iza lica ljudi koje vidim (mislim jel...i izlozi su imali svoje vrijeme ;)) a i dečki ;)) , ali govorim o većini vremena provedeno u razmišljanju)

prvo su mi bili skoro pa nepoznanice, onda sam ih sve više i više osjećala...oni ljudi koji su ulazili u moj život i s kojma sam mogla komunicirati...su bili obasuti bujicom pitanja kako žive, što misle, što osjećaju

sve dublje sam mogla osjećati ljude, njihove strahove, nadanja, očekivanja, planove..sve više znala kako će postupiti u određenoj situaciji...

pa to recimo ide kao i učenje vožnje auta ...prvo je svaka radnja osvješćena i brižno analizirana...da i na kraju postala automatizam

tako da se s vremenom, nisam više niti trebala truditi oko promišljanja...jednostavno su stvari sjedale...

i mogu vam reći da je dobar dio ljudi vrlo zanimljiv...no na žalost postoje i oni koji su tako isprazni i blijedi...ali sad ne bih o njima
htjela bih o onim zanimljivima...

što je kod zanimljivih ljudi karakteristično???
nepredvidivost i inovativnost...
dakle nikad nas neće oduševiti nešto što je klasično, ustaljeno, već viđeno....
pomalo zazirem od kopija...
tj ljudi koji se kopiranjem nekoga trude svidjeti...
biti posebni...
biti netko...

činjenica jest, da ljudi koji furaju svoj film znaju biti suviše otkačeni, van normi ponašanja, graničiti sa ludošću, ili čak i biti ludi
no i njih ćemo zanemariti...jer kad tad pokažu svoju ludost...

dakle želim pričati o ljudima koji čvrsto stoje s nogama na zemlji, koji misle sa svojom glavom, koji stvaraju svoje ideje i oblikuju svoj svijet
takvi ljudi bude neko poštovanje kad ih vidite...
osjećate da njihov svijet buja, da je živa voda, da nema mulja niti stajanja..
takve ljude ni ne možete pratiti...možete im se samo diviti, ili biti zavidni
ovisno već o nivou na kojem je vaša duša

uvijek cvatem kad prepoznam da neka duša raste, da je svoja, da diše...pogotovo kad znam da je prije koju godinu bila očajna, u mulju, bez nade, nesigurna i zaljepljena svim mogućim nedaćama

u tom rastu duša često poželi biti kao netko drugi, promatra slobodne ljude i poželi hraniti se njihovim životima, poželi imati njihov život....
i to je logično...
jer kad netko nema svoj život...želi imati bilo čiji ..samo da ga ima...
no baš i da dobije taj život, pitanje je da li bi ga znala i mogla živjeti ...ili bi ga uništila jer nije spremna na te spoznaje, jer ne vlada tim spoznajama koje su potrebne za življenje takvog života...
netko bi to nazvao zavišću, ili duhovnim vampirima ili šta god već ....
ja bih to nazvala tugom ...
jer zaista duša mora da je jako tužna kad želi tuđe
tuđi život, tuđu ženu, tuđeg muža, tuđi auto, posao, napredak, status, radost ...bilo šta tuđe...
i mora biti jako daleko od života, kad joj nije jasno da može imati svoje.... samo ako se odupre toj potrebi da ima tuđe...

kopija je uvijek kopija....nikad savršena kao original...
ljudi koji kopiraju druge, kradu ideje, živote, zavide na sreći, hoće tuđe...
bez obzira koliko grabili i "napredovali" ...uvijek u duši znaju i osjećaju tko su zaista
i ne mogu se odhrvati toj muci i očaju koji ih proziva na taj način....
pate, a ne znaju zašto...
ne znaju da posjeduju diamante u duši, a žude možda za tuđim plastičnim imitacijama ....

svaka duša...baš svaka...posjeduje nebrušene diamante...koji me uvijek i iznova oduševe kad ih prepoznam i koji me čine toliko sretnom kad vidim da ih je duša pronašla...da ih brusi, uređuje, dotjeruje svjesna da su njeni, neponovljivi originali

15.04.2008. u 09:48 • 27 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 14.04.2008.

par pitanja

prvo pitanje....skužila sam jučer da mi je zbrisan dio arhive od desetog pa na dole ..
i pitam vas da li netko zna zbog čega se to dogodilo, i da li je imao/la slična iskustva

mislim nisam nešto vezana za blog,ali svejedno mi je žao da je to samo nestalo bez upozorenja
dakle ovaj blog ću ugasiti, zbog bezobrazluka ljudi koji ga vode i prebaciti se na blogger a tu ću ostaviti samo link

drugo pitanje... u realnom životu bi teško poklonili povjerenje nekoj osobi samo tako...i vjerojatno da vidite neku mentalno poremećenu osobu (vidi se na licu, ili po ponašanju) ne bi željeli s takvom osobom razgovarati
međutim na netu je to nevidljivo...i vrlo lako možemo stupiti u kontakt sa potencijalno opasnim ljudima
kako ih prepoznati ako smo po defaultu iskreni i nemamo neke skrivene namjere

treće pitanje ....kako vi uopće doživljavate ljude preko interenta...
vežete li se uz njih isto kao i u životu, nedostaju li vam isto kao i u životu, doživljavate njihovo pisanje isto kao i riječi u životu...ili ima tu nekih odstupanja

četvrto pitanje...da li vam zaista znače nešto riječi koje čitate na netu?
glas ima svoje titraje,ton,boju i osoba koja vam govori zrači nečim (pozitivnim ili negativnim) dakle...puno informacija dobijete na taj način
(mislim da je oko 60-70% ) neverbalne komunikacije
a mi na netu dobijemo samo onaj verbalni dio, a i njega dobivamo sa vremenskom zadrškom, jer se komunikacija ne odvija domah...uvijek imamo vremena promilsiti i zastati prije nego odgovorimo a da to ona druga strana neće primjetiti...
koliko uopće može biti "jaka" riječ pročitana na netu...
osjećate li osobu sa druge strane?
mislim osjećate li ju zaista....

sinoć pročitam jedan blog o brzini življenja i o nevjerojatnom protoku informacija kroz naš mozak u zadnje vrijeme...
i pitanje kud to vodi??
činjenica je da sve brže i jednostavnije dolazimo do informacija, usmena predaja je postala skoro pa nepostojeća, sve brže i brže se izmjenjuju pravila, norme, čitavi sustavi razmišljanja postaju zastarjeli kroz godinu dvije
generacije koje dolaze jednostavno u svojoj "borbi" za opstankom nemaju vremena za "trivijalnosti"
amplitude starog i novog svijeta su sve kraće...
sirova snaga postaje degutanatna
a konstruktivan način razmišljanja opće prihvaćen
svijet se mijenja....meni pred očima....
da li i vama ??

14.04.2008. u 12:06 • 8 Komentara • Print • # • ^

subota, 12.04.2008.

razni svijetovi

neugodno sam osviješćena jednom situacijom...
i još ne mogu jasno definirati misli...
ali jedno što znam...da osjećam neizmjernu zahvalnost Bogu na poklonjenom miru

ja sam odrasla u nemiru, svakodnevne svađe.... vrlo ružne svađe su mi bile doručak, ručak i večera...
svi su se sa svima svađali...
ne dan, ne tjedan i mjesec...nego godinama ...

ostavi to trag...
trag nečega što ne želim...
trag neke skoro pa iskonske potrebe, da se maknem što dalje od nepravde, svađe, podmetanja, kajli, trača, intriga
smatram se hipersenzibilnom osobom...možda baš zbog takvog života
možda sam samo takva...

sjećam se svog konstantnog osjećaja nemira u duši...
nemoguće je to opisati...
sve u meni je bilo nemirno, neugodno nemirno, mučno nemirno

nisam znala što bih htjela i kako...
jer nisam znala za mir...
samo sam znala da ne mogu više to trpjeti
da ću poludjeti ako to tako nastavi...
očaj je bio prevelik...
koncentracija loših riječi, misli, događanja..... bila je preko svake granice

molila sam Boga da mi pomogne...
nisam znala kako...
samo sam znala da ne mogu više izdržati...
molila sam se dugo, godinama
probala sve moguće molitve, poze, mjesta, pročitala skoro svaku moguću knjigu koja bi mi mogla pomoći...
i ništa...

ne znam ni kad ni kako...tj mogla bih recimo reći da se to događalo u nekom periodu od skoro dvije godine....ali ne znam kad točno

ovako...svim svojim bićem stojim iza toga da moja duša prije, i nakon tog perioda nije ista...
u njoj je Mir...

naljutim se i dalje, i plačem, i teško mi je, i žao, i sve to što sam i prije osjećala...
ali onaj nemir je nestao

ja ga nisam mogla otkloniti..jer nisam ni mogla znati za postojanje ičeg drugog...
poklonjen mi je od Boga

i sad sam slučajno, u dobroj volji, zagrebla u nečiji život ...koji me tako živo podsjetio da to nije moj svijet...
da više ne živim u tom svijetu...
da se ni ne snalazim u tom svijetu...

i da sam beskrajno zahvalna Bogu na svom miru

svakoj duši koja na bilo koji način širi mir...osobno se svom svojom dušom zahvaljujem ...jer i najmanji znak mira od bilo koga je i moj mir

12.04.2008. u 21:32 • 21 Komentara • Print • # • ^

malo o zagrebu

zagreb je grad u kojem se možeš osjećati slobodno

zagreb je grad u kojem možeš hodati u poderanim hlačama ako te volja

zagreb je grad gdje će ti ponuditi ruku ako ti je loše

zagreb je grad koji voli ljude...

a meni je teško ...kad vidim ljude koji ne vole zagreb
sramim se takvih ljudi

gdje god sam živjela...našla sam neke dijelove grada koji su me činili sretnom, i niti za jedan grad ne mogu reći da je odvratan,da su ljudi odvratni

pa tako opet ona priča;

sjedi guuru pred gradom, sa svojim unukom...
nailazi putnik i pita gurua kakvi su ljudi u gradu...
veli mu guru...a kakvi su ti bili u onome iz kojeg si izašao...
loši,grozni,lopovi,ljenčine

sinko ovjde su ti isto takvi ,još i gori

on tužan ode...
naiđe kroz neko vrijeme drugi i pita isto...
guru mu postavi isto pitanju...kakvi su ljudi od kud dolaziš
veli on...pa dobri su,ljubazni,srdačni,milosrdni,prijatelji..ali nisam mogao zaraditi

uđi u grad...ovdje su ti isti ljudi,tako dobri
i čovjek ode....

pita unuk...pa što si jednom rekao jedno a drugom drugo..ne bi li ti trebao govoriti istinu

rekao sam istinu....
u srcu prvoga stanuje jal i mržnj ai mrzit će svakoga
a u srcu drugog stanuje toplina i voljeti će svakoga

unuk se nasmiješi jer je shvatio

ps. slike su moji prvi radovi..tak da imate razumijevanja ;)))
što će reć...nemojte previše pljuvati po njima

12.04.2008. u 02:05 • 17 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 09.04.2008.

gorjeti ili tinjati ?

svi znamo ljude koji izgraju ...koji kad uđu u prostoriju..nekako sva postane puna ...njima..
kad govore afektiraju, glasniji su, gestikuliraju, svaka njihova emocija...
upisana na licu, hodu, držanju
takvi ljudi su ko buldozeri...trgaju i lome sve pred sobom...
energije imaju za mijenjati svijet

i one koji tinjaju...sjede obično u kutu, neprimjetni, lice ne odaje trzaj, oči mirne, smješkaju se, malo pričaju, treba im vremena da se pokrenu i uvijek rado slijede ono gore navedene, nemaju neko svoje određeno mišljenje, rijetko kad se žale, svijet prihvaćaju kakav jest ...

obje vrste ljudi su krajnosti...a između njih ...još milion varijacija i kombinacija jedne i druge osobnosti...

prvi su obično pioniri...oni koji ruše dogme, stereotipe, norme...
drugi ih održavaju

prvi imaju svoj stav i mišljenje o svemu, rijetko kad se slažu sa većinom, naučeni su izboriti se za svoje pravo glasa
drugi bez grča prihvaćaju tuđe ideje, klimaju glavom, i ako nekad zauste nešto...ubrzo odustaju nakon bilo kojeg "jačeg" argumenta

prvi strše...
drugi se ne vide...

potrebni su i jedni i drugi...potrebne su nam razlike među ljudima...jer da smo isti...ne bi mogli nositi svijet...
takvi različiti ...činimo savršenstvo...
i evo nam proljeća ..gledam lipu pred kućom...lišće je tek izlistalo...mlado, veselo, svježe....
i mislim kako je ta lipa predivna...doslovce savršena...
pa gledam grane...listove...koru...
i nema niti jedne iste grane, niti jednog lista da je isti..kora je svaki milimetar drugačija....a sve zajedno čini savršen sklad...

i nije li divno što smo svi mi toliko različiti...ne činimo li time savršenstvo...
i kad bi samo malo mogli izaći iz tih svojih malenih svijetova...i pogledati šire...
kad bi se prestali diviti sami sebi kao neponovljivoj savršenosti ...
kad bi se prihvatili onakvima kakvi jesmo...
kad bi se prestali okrivljavati da nismo kao drugi
da smo loši...
izdigli pogled...
da uvidimo svu tu ljepotu iz neke druge perspektive...
kad bi mogli maknuti pogled sa svog svijeta...
i vidjeti sebe u svijetu ...

09.04.2008. u 22:32 • 31 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 06.04.2008.

ovisnosti

ovako...i suviše često se oko mene događaju situacije u kojima mi ljudi govore o svojim velikim problemima, ili ja sama sudjelujem u tome,a u korjenu svega je ovisnost

netko je ovisan o drogi, netko o alkoholu, netko o "ljubavi", vezama,
netko o prijateljima, netko o kockanju, netko o sexu, tm-u, guruu, shopingu, radu, pravilima, religiji, novcu, kompjuteru, netu .......

i uvijek se ponavlja jedan te isti obrazac....zadovoljenje potrebe za prihvaćanjem, u konačnici za ljubavi (pri tome mislim na pravu ljubav, sveopćenitu, a ne ljubav dvije osobe jedne prema drugoj)

spomene jedan bloger ibogain (to je jedna biljka koju (za sad) u sloveniji "prodaju" u nekoj vjerskoj zajednici, pod krinkom inicijacije...a korištenje iste navodno narkomane oslobađa ovisnosti...u dan dva...
kao pod djelovanjem tog ibogaina se dožive prosvjetljenja... rofl (šta god to značilo)

i podsjeti me na moja razmišljanja o tome kako u svakom čovjeku, u njegovom bitku, (ili duši ako ćemo se maknuti sa psihologije) postoji jedna neugasiva težnja ka jedinstvu u skladu sa svime...
ja ću to nazvati težnja za Bogom...
oni koji ne vjeruju (ili misle da ne vjeruju) u Boga..to mogu nazvati kako hoće ....
no sam naziv nije bitan...jer u konačnici Bog nikad nije ni rekao svoje Ime...nego je rekao JA JESAM
meni to JA JESAM govori sve...

netko će u toj svojoj potrebi (koja se kao djetetu izražavala u potrebi za prihvaćanjem od roditelja...da bi se kasnije to širilo na sve druge vidove postojanja) se odlučiti na destrukciju i razmišljati na ovakav način;

ok...imam potrebu biti voljen/a i prihvaćen/a ....
nisam to dobio/la...odlučujem da mi je svejedno,
i da ću koristiti sve što će me odvući u zaborav,
da ne mislim na to

taj zaborav je obično vrlo sličan osjećaju kojem težimo .... dakle kad se netko drogira, napije, sexualno zadovoljava, dokazuje, troši....
dolazi u stanje u kojem svijet oko nas gubi na značenju, a osjećaj u nama je sličan Božanstvenom ...pomalo izgubljenom u ljepoti Radosti
ja to zovem surogatom Boga

da ne uzburkam strasti ljudi kojima će sada prolaziti glavom misli ..tipa; daj ne trkeljaj...pa sve to postoji radi nas, i sex i novac, i alkohol i moć...

jest..točno....
no...ako se fokusiramo na opetovano vršenje određene radnje, jer nam ona pruža zadovoljstvo... i time umanjujemo život kojim trebamo živjeti i učiti...onda imamo problem...
problem neumjerenosti....
koji nije problem sam po sebi...nego jest zbog toga što nas odvaja od života...

a život je nepredvidiv, nepoznanica, non stop nešto novo..

kad pomislimo da smo riješili jedan nivo..evo već pet drugih novih...
u biti kad sam to shvatila...i pomislila kako bi bilo da je drugačije...
svatih savršenstvo Boga...(bar u tom dijelu) ...jer nas ne stavlja u baru života...nego trenira za sposobnost razumijevanja sveukupnog života..
koji jedino spoznat u svoj svojoj veličini (a to podrazumijeva i bol, i ljubav, i patnju i osamljenost, i radost, i pelud na nosu, i smjeh u kinu, i suzu na licu...sve odjednom)
može dušu uzdignuti do skladnog jedinstva

bilo kakva tehnika, navika, radnja, supstanca koja dovodi na brzinu do "željenih" rezultata...dovodi do toga da se lažemo i varamo u kratkotrajnom zadovoljenju .... ne "treniramo" dušu na velika djela...
i ostajemo zakržljali u svom malom svijetu

hodati je lako...nama koji smo naučili i padali
i nismo mislili hoćemo li pasti...
samo smo znali da se želimo pokrenuti..osloboditi za nova djela...
pa trčali, penjali, komunicirali, stvarali...
rasli i rasli...

hodajmo...i ako ćemo najvjerojatnije pasti...nije bitno...
hodajmo sa sjajem u oku, radosni što savladavamo prepreke

06.04.2008. u 20:34 • 32 Komentara • Print • # • ^

petak, 04.04.2008.

ljubaznost ili pravo

neki dan pričam sa prijateljicom i ode nam 5-6 sati...;))
dakle...ja ne volim direktno ljudima u facu reći kad mi se nešto ne sviđa kod njih...to činim na neki uvijeni način, da ne povrijedim tuđe osjećaje

kad sam primorana reći nešto takvo, obično me to jako frustrira
u biti očekujem da će ljudi s vremenom shvatiti ili promijeniti način ponašanja

ona tvrdi da to nije u redu...
misli da se odmah trebamo izjasniti što nam se ne sviđa..jer tako se ne nakupljaju frustracije

na to sam rekla da mi kod nekih ljudi recimo paše 80% (ako možemo tako pričati) a onih 20% ...mislim .. moram i ja "prežvakati"
ona tvrdi da to nije potrebno, jer ili nismo kompatibilni s ljudima, ili oni moraju znati svoju granicu

u glavnom se razgovor produbio....i na kraju se iskristalizirao pojam ljubaznosti, kao mogućeg licemjerja,
te hitrog izjašnjavanja o stavovima, kao moguće istine

zbunjena sam...bez obzira što su mi njeni argumenti logični,čak pošteni

muči me kako nekome reći, da se recimo ne želiš družiti s njim/njom, da ne želiš satima pričati na telefonu, da ne želiš na kavu toliko često koliko toj osobi paše, da želiš svoju privatnost, da ne želim odgovoriti na neka pitanja, da previše ili preglasno priča, da me sramoti, da treba ići kući jer mi se spava, da..itd,itd.....

kako to reći nekome u lice, a biti svjesna da ću time najvjerojatnije nekoga povrijediti..a sve drugo mi je u biti potpuno ok..

(mislim zanemarimo slučajeve kad možemo jednostavno izbjeći takve ljude i ne družiti se s njima...nego govorim o slučajevima kad baš ne možemo nestati iz života tih ljudi)

da li je licemjerje biti na silu ljubazan ... da nekoga ne povrijedimo???

hvala svima na odgovorima ...pokušajte si prije nego odgovorite predočiti situaciju,ili se sjetiti kad ste bili vi u sličnoj, kad su vas povrijedili tako, kad ste vi morali tako nešto reći ili trpjeti...
pokušajte sagledati iz svih kuteva

kiss

04.04.2008. u 16:43 • 20 Komentara • Print • # • ^

utorak, 01.04.2008.

učini bilo što

smatram se relativno stabilnom osobom, tj osobom koja ima svoj stav
pa i ako želim prolaziti kroz krize ... molim da me se ostavi na miru rofl
imam pravo na njih, i samo ja znam zašto ih prolazim

no eto neki ljudi ne cvile sa mnom, ne jadikuju kako mi je teško,ne tješe me i ne podilaze mojim stanjima...ali nude ono što znaju

poruka sinoć od prijateljice i nije baš bila u stilu na koji sam ja slaba ..ali se doslovce osjećalo da me želi veselu
danas druga prijateljica pokaže vidnu radost što sam odlučila prihvatiti njen savjet, i otići frizeru na remont zubo , te ostavi svoje obaveze i potroši sa mnom 3 sata

nisu učinile ništa krupno,nisu uopće riješile moj problem, nisu činile velika djela...samo su htjele da se "vratim" u svoje dobro raspoloženje

i uspjele su... kiss

zaista me smeta kad su ljudi dosadni a meni je teško..kad se silom trude naći rješenje za moj problem

no one nisu...nisu uopće rješavale moj problem...nego su ponudile ono najbolje što su mogle..i najjednostavnije
svoje srce
samo to....
zaista su htjele da se osjećam bolje, i pri tom ni na koji način nisu nametale rješenje

i želim reći da nikad ne znate koliko možete nekome pomoći samo toplim srcem...
one će vjerojatno ovo pročitati, i bit će im jasno o kome se radi, pa tako i saznati za sve..
no da to nisam htjela podijeliti s vama...ne bi saznale...
dakle...nikad ne bi znale što su učinile..
i možda bi u nekim lošim trenutcima mislile..."ma što se uopće trudim, i onako nitko ne cijeni moju dobrotu, biti dobar je nekorisno"...itd..

a ja vidim da nije...
i vidim da uopće nije bitna "veličina" djela
samo je dovoljno pokloniti malo topline svog srca...da se tuđe ugrije, da se probudi, zamiriše

ne sudimo o svojim djelima da li su velika ili mala...to Bog zna...
samo iskreno volimo svoje bližnje, i sve će biti na svom mjestu

hvala Bogu na ovako divnim ljudima što mi ih daje, na toplini njihovih srca

01.04.2008. u 21:32 • 25 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>