Nisu nam dosta svi sveti, karavana se nastavlja, danas je na repertoaru - dan dušni. Da vidimo malo što bi to bilo. Prosječan katolik, po dobrom starom običaju, nema blage veze o značenju većine blagdana koje majka crkva propisuje, a svjetovna (svjetovna?) majka država određuje neradnim, slobodnim danom. To je jedan jako lijep mamac, taj slobodni dan, zbog njega se skoro nitko neće buniti, zbog njega će se deklarirati i hinduistom i budistom, samo nek su dani slobodni i samo nek padnu u dijelu tjedna u kojem se taj dan lako spaja s vikendom, pa da dernek bude potpun, da se uspije otići na kakvo skijanje, ostati doma, štogod, samo da se uspije spojiti, maknuti od posla kojeg se mrzi, da se uspije barem na koji dan pobjeći, kao što se cijeli život bježi, bježi, bježi...
Za razliku od prosječnog kršćanina, koji je dokazana ovca, ja koji nisam kršćanin, a ni bilo što drugo u tom smislu, ponekad na te dane blagdana, koji me grozno nerviraju, jer se teško može okrenuti bilo koji medij, a da me budala s ekrana ili radija ili portala ili novina, ne obavještava o tom kao bitnom danu, a možeš si misliti koliko je bitan, ne samo da nije bitan meni kao onom koji ni u primisli ne vjeruje u te pizdarije na nivou djeteta, nego nije bitan ni prosječnom kršćaninu (o tome koji red kasnije).... dakle mene kojeg se ometa s tim glupostima, zanima o kakvoj se točno gluposti radi, pa si ponekad malo odguglam, da vidimo što majka crkva budalasa na ovaj datum. Po dobrom starom običaju, prosječni kršćanin je totalno neupućen, zapravo živo ga zaboli, najvažnije je da se ne radi. Na dušni dan se, dakle vi što vjerujete, trebate sjećati svojih dragih pokojnika...., a na sve svete se trebate sjećati svih svetih, malo promišljati o njima, uputiti im koju molitvu i općenito se malo udubiti u promišljanja o vječnosti. Evo, tako nekako je to majka zamislila.
Zašto prosječan kršćanin sve to guta, zašto živi kako mu prastara organizacija nalaže? Zašto joj pušta da mu kroji život? Razloga je puno, ali najvažniji je onaj da je - lijen. On je mentalno, psihološki, duhovno lijen. Jednostavno ide linijom manjeg otpora, živi i radi kako i svi drugi žive i rade, ne talasa, ne odskače, nešto ga neprekidno smeta u svemu tome, ali ne obraća puno pažnju na to, sudjeluje u tom cirkusu čak i kad umre. Tada mu se na sprovodu pojavi čovjek maškaran u haljinu, koji ga možda nikad u životu nije vidio, već je s njegovim bližnjima popričao o njemu na 10 minuta, i kaže par suhoparnih rečenica o njegovom životu, pročita nekoliko odlomaka iz stare knjige... Čak i tada, na kraju, on nije autentičan, već je broj. Bogati, stvarno glupo.
Ima i jedan mali, mali postotak takozvanih pravih vjernika, to je nekih 2-3 posto, ne više, ok do 5 posto, da ne griješim dušu. Svi ti blagdani, sve to što je majka osmislila, sav taj show, e to je zapravo namjenjeno njima, koji se toga zaista i drže, kojima to sve skupa nešto i znači, na način kako je to netko zamislio da bi i trebalo značiti. Zbog tih 2- 5 posto, cijela ta halabuka, medijsko preseravanje, bandićevsko preseravanje, sva druga preseravanja. Ma mislim stvarno....
A o danima kao što je Tjelovo da i ne govorimo, to ni sama Kolinda vjerojatno nema pojma o čemu se tu radi, čak ni mnogi svećenici nisu sigurni. A prosječni kršćanin.... njega ionako zabole za sve to skupa, ali on bez greške zna što se jede na taj dan.
u ovoj me školi uče kako navesti ljude da misle i rade
ono što gazda hoće da misle i rade
a da se pritom osjećaju slobodni da izaberu upravo to
jer su teška vremena
i vreba otkaz, neimaština, samoća, skupoća
jad i očaj
zar se stidiš?
zar se čudiš?
samo idi
doć će drugi
