Pjesnici i oni ostali

25.10.2017., srijeda

Susreti s Učiteljom - 15.dio

- U kakvom si odnosu s poezijom? - pitao me.
- A u kakvom odnosu bih trebao biti?
- Čitaš? Možda pišeš? U tom smislu.
- Ni u kakvom odnosu. Nit' čitam, nit' pišem. Zašto pitaš?
- Vrhunska poezija te može odvesti na vrhove svijesti i spoznaje. Zato pitam.
- Ima zapravo jedna zanimljiva stvar u vezi poezije, koja mi je uvijek bila enigma. Zapravo glupost, ništa važno. - rekao sam.
- Svejedno reci, zanima me na što misliš.
- Ne znam kako da ti to objasnim. Nikad nisam pisao pjesme, niti mislim da imam dara za to, ali često mi je palo na pamet kako gledam na stvari pjesnički. I došao sam do zaključka kako postoje ljudi koji jednostavno gledaju pjesnički, ne moraju biti stvarni pjesnici, nego tako gledaju.
- Razumijem što hoćeš reći, to mi ima smisla. Ja sam davno podijelio ljude u dvije grupe, jedna je manja, druga velika. Što se mene tiče, na svijetu postoje samo dvije vrste ljudi, pjesnici i oni ostali. Pri tome pjesnika gledam u širokom smislu. Ima ih puno koji nešto piskaraju, pa sebe smatraju pjesnicima. Ali to veze nema s poezijom. Poezija je, kao što si i sam primijetio, način gledanja na stvari, način doživljavanja. Nikad ne-pjesnik neće moći shvatiti istinskog pjesnika, dok, s druge strane, pjesnik nema ni najmanji problem shvatiti ne-pjesnikovu prozaičnost. Pjesniku je prozaičnost dosadna, on bježi od nje. Za ne-pjesnika, pjesnik je budala koji živi u oblacima. Za pjesnika, ne-pjesnik je budala koje ne živi.

U ovom svijetu magova, vragova

- 09:02 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.