Jednom sam tako uletio kod njega u ured. Razgovarao je na telefon i kad me vidio pokazao mi rukom da sjednem. Umjesto toga ja sam odšetao do poveće police s knjigama. Jedan cijeli odjeljak zauzela je religijska tematika. Kad je završio razgovor, sjeo sam preko puta njega i usputno upitao:
- Religiozan si?
- Naravno da nisam. - odgovorio je.
- A sva ona literatura? Zbog znatiželje?
- Istraživanje. Kao i većinu ljudi, zanimalo me da li religije daju odgovore na bitna životna pitanja. Ali za razliku od mnogih, ja sam uložio puno truda da dođem do tog odgovora. Ljudi u pravilu tek progutaju religijsku pilulicu, na temelju najosnovnije religijske priče, koja je na nivou petogodišnjaka i onda se veselo smatraju religioznom osobom. I ne samo to, već na temelju svojih smiješno šturih informacija, ne dozvoljavaju da se išta prigovori tome što su odlučili vjerovati.
- A do čega si ti došao?
- Religiji je mjesto u povijesnim knjigama i knjigama koje se bave narodnim običajima. Nemaju veze sa stvarnošću. Ako pogledaš najpriprostijeg vjernika, kao i onog najučenijeg, koji sebe smatra izuzetno naprednim, među njima nema bitne razlike, i jedan i drugi su obične neznalice i o pravim pitanjima nemaju veze. Ovaj priprosti tek slijepo vjeruje, a ovaj učeni se razbacuje učenim i kompliciranim odgovorima o postojanju boga, o duši, o životu nakon smrti, o raju i paklu. To su glupa i beskorisna pitanja. Mnoge religije se svojski trude da zaplaše ljude do kosti, a onda im daju nekakvu nadu da će biti bolje nakon što umru, samo ako se drže pravila koja su neki ljudi izmislili.
- A koje pitanje je smisleno i pametno? - upitao sam.
- Pametno pitanje je da li postoji život prije smrti. S tim se moramo pozabaviti i tome se isplati posvetiti. Treba živjeti punim plućima i što ispunjenije. Treba ispuniti prazninu koja postoji sada, a ne gubiti vrijeme na fantazije i apstrakcije. Jer, na neki čudan način, sve, ali baš sve, i postoji u jednom velikom Sada. I prošlost, i sadašnjost, i budućnost. Pa tako i prošli i budući životi. Sada je ono na što se trebamo koncentrirati, a ne na to što bi se moglo događati u životu nakon smrti.
|
