Postoji samo jedna hrabrost, a to je pustiti prošlosti da umre, ne skupljati ju, ne gomilati ju, ne lijepiti se za nju. Svi se mi lijepimo za prošlost, a zato što se lijepimo za prošlost postajemo nedostupni sadašnjosti. A um ima razloge, valjane razloge da se lijepi za prošlost.
Odbaciti prošlost znači da ćete trebati postajati dijete svaki dan, a vaš ego želi biti odrastao, a ne dijete. Vaš ego želi skupiti prošlost na hrpu i sjesti na nju, tako da izgleda viši nego drugi. Bez prošlosti uvijek ćete ostati dijete, bez znanja, ali puni čuđenja, strahopoštovanja.
To je jedina hrabrost: odbaciti poznato i krenuti u nepoznato. I to se ne treba napraviti samo jednom, to se treba činiti svakog trenutka.
Hrabrost znači biti individua; ne biti ovca, nego biti lav. Hrabrost označava sposobnost dokazivanja: Ja sam ja, i moj život je moj život, i živjet ću ga na svoj način. Nisam ovdje da bih živio po zamislima drugih, i neću nikome dozvoliti da mi diktira kako bih trebao živjeti, što bih trebao činiti. Živjet ću prema svom svjetlu, bez obzira na cijenu, čak i ako skrenem s pravog puta. Bolje je ići u pakao vlastitom odlukom, nego ići u raj po tuđoj naredbi, jer tada bi raj bio samo ropstvo.
Hrabrost znači hrabrost da budeš slobodna. A ako to svedeš na samu srž, to ustvari znači biti mrtva za prošlost. Ako umreš prošlosti, ti ćeš umrijeti tradiciji u kojoj si rođena, umrijet ćeš religiji u kojoj si rođena, umrijet ćeš svemu što je prošlo, umrijet ćeš povijesti i vremenu; i ti si ponovo rođena - novo ljudsko biće koje ne pripada ni jednoj rasi, niti jednoj zemlji, niti jednoj religiji, nego koje pripada Bogu; religiozna osoba, ali ne Kršćanin, ne Hindus, ne Musliman.
Osho, Hodajući u Zenu, sjedeći u Zenu
Koliko ljudi znate koji tako žive, koji su umrli za prošlost i neprestano umiru za prošlost, koji žive od trenutka do trenutka i svaki trenutak im je nov i svjež, koji se ne lijepe ni za prošle ni za buduće događaje, koji su izvan svih uobičajenih tijekova, koji igraju svoju igru i žive svoj život potpuno slušajući one impulse koji dolaze iz njih, odgovarajući na njih, a ne na društvene uvjetovanosti? Ja ne znam ni jednu takvu osobu. Ni jednu jedinu. Ali ne vidim nikakav razlog zašto ne postati takva osoba. Zašto ne biti to novo i zašto ne biti promjena i zašto ne biti drukčiji.
Ne znam šta dalje, pa lijepim i lijepim
i ne znam se izrazit, pa lijepim i lijepim
ni u nečem ostvarit, pa lijepim i lijepim
pa izgradim po' svijeta od lažnih etiketa
