izvorni život

Studeni 2017 (4)
Listopad 2017 (8)
Rujan 2017 (13)
Kolovoz 2017 (19)
Srpanj 2017 (11)
Lipanj 2017 (11)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (15)
Veljača 2017 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (8)
Veljača 2011 (12)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (5)

"Dan bez smijeha je izgubljen dan."
Charlie Chaplin







Ako imate što za reći putem maila, slobodno:
alen1zoric@gmail.com








































alen zorić blog













































Forum Level2






















26.07.2017., srijeda

Zona, to neko stanje


I Justin T. ima minimum (ok, možda i maximum) jednu jako dobru pjesmu, a to je ova o zoni, ekstazi, tom nekom stanju u koje se svakako (i svatko) može ući i iz njega doživljavati i funkcionirati na način neshvatljiv onome tko nema pojma o čemu se radi. Sve ide lako, ko podmazano. Prije svega toga, jasno, potrebno je uložiti dosta truda kako bi se ovladalo nekom vještinom. Potrebno je otkriti i neki svoj talent, mislim hellou, bez toga nejde, to je preduvjet. Potrebno je poraditi na sebi, na talentu, uložiti vrijeme, proliti znoj, svašta. A onda kad se stvari poklope, kad se prilike pojave, tada možda, ali samo možda, ako budete dobri, možda ugledate i štrumpfove, mislim svašta, možda uđete u zonu, to sam htio reći. Što više zone u životu, što ćešće, to bolje.
Kad Messi igra najbolje što može (nije da ga gledam), on je u zoni, doslovno u ekstazi. Isto vrijedi za bilo koga tko u nekom trenutku daje svoj maksimum, okolina plješće, divi se, ostaje bez daha, a on ili ona nemaju pojma ni da okolina postoji, jer su u svom filmu, u samom centru događanja, i akter i svjedok istovremeno. Ni oni sami nemaju pojma što, ni kako se događa, ali nemaju ni sumnje da se događa, nemaju ni trenutak za sumnju, jer su potpuno u tome.
Zona nije predodređena samo za vrhunske u nečemu i poznate, može ju doživjeti i stara nonica na tržnici, kad joj prodaja najednom tako dobro krene, kao nikad u životu, da ne može doći sebi od ekstaze i uzbuđenja. Tada ona postaje Messi tržnice, ne zna više ni gdje se nalazi, samo zna da ljudi stoje u redu pred njenim prodajnim mjestom, a ona jedva stiže sve upakirati, vagati i naplatiti. A ako može i nonica, onda možemo i mi valjda. Samo, ne zaboravimo, i ona je ulagala trud oko svog vrta, sve organsko, sve onako kako većina ne radi, sve kako treba, i onda najednom, istina dosta kasno, ali ipak, stvari se poslože i nonica ne dolazi k sebi od uzbuđenja.



Ooh, it's something magical
It's in the air, it's in my blood, it's rushing on
Don't need no reason, don't need control
I fly so high, no ceiling, when I'm in my zone


- 07:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #