O upornosti

22.06.2017., četvrtak

Daš si za zadatak prepoloviti neku stijenu, ili veliki kamen, kao od stijene odvaljen. Na raspolaganju ti je malj, tako srednje veličine, ništa posebno, nikakav malj kapitalac. I kreneš lupati po stijeni. Ali ona se ne da. Frcne tu i tamo koja iskra, ništa više. Stijena tvrda ko kamen, kakva bi drukčija i bila, pa kamen je. Lupaš tako jedno 500 puta. Ništa. Onda opališ i 500 i prvi put i stijena se prepolovi na dva dijela, točno onako kako si u početku i poželio.

Pitanje: Da li je stijena pukla zbog tog 500 i prvog udarca ili na neki način zbog svih 501 udaraca?

Naravno, zbog svih. Svi su, na ovaj ili onaj način, "uznemirili" stijenu, svaki udarac je napravio ponešto, neki više, neki manje. A taj posljednji je mogao mirne duše biti i jedan od najslabašnijih. Nije uopće poanta u njemu, nego u svima njima. Odnosno, poanta je da se ne odustaje kad se čini da se ništa ne događa.

- 11:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.