Ugušeni talenti

01.02.2011., utorak

In the morning when the moon is at it's rest,
You will find me at the time I love the best
Watching rainbows play on sunlight,
Pools of water iced from cold night, in the morning.
Tis the morning of my life.

Barry Gibb je ovu pjesmu navodno napisao kad je imao tek 14 godina. Ogromni talent nije mogao pričekati mladića, probio se kroz dječaka, vrlo rano. Magična ritmičnost i harmoničnost nisu željeli ostati sakriveni.

Većina talenata ostaje zakopana. Ne uspiju se probiti. To je tragedija ljudskog života. Čovjek umre, a nije živio. U centru čovjeka, svakog, postoji ta sakrivena mogućnost, potencijal, ono nešto što samo u njemu postoji, što samo on može na svoj jedinstveni način razviti i živjeti. Nikad nije kasno. Šteta je ne zaviriti u sebe, koliko god puta bilo potrebno, u potrazi za tim jedinstvenim, unikatnim, samo našim. Ne, ne, ne mora to biti nešto što će biti zanimljvo široj javnosti, ne treba to biti ništa veliko, ništa drugima bitno. Nego bitno nama. To je naš osobni mali gral, prekriven prašinom, koji čeka svoje rođenje.

In the morning of my life the
Minutes take so long to drift away
Please be patient with your life
It's only morning and you're still to live your day

You will find me waiting by the ocean floor,
Building castles in the shifting sands
In a world that no one understands.

dodatak:

Obavijest - Film o Dylanu "Nema me" na HTV-u, u nedjelju u 23:25 h. Jest da ću si morati naviti sat da me probudi u to za mene "gluho" doba, ali što se mora/želi, mora se.

All I can do is be me.
Whoever that is. bd

"I could've swore you was an older man."
"Well, I used to be. Much older."

- 06:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.