Billy Joel je u Piano Manu dotakao neka vrlo bitna i duboka pitanja i prostranstva u čovjeku.
...there's an old man sitting next to me
Makin' love to his tonic and gin
He says, "Son, can you play me a memory
I'm not really sure how it goes
But it's sad and it's sweet and I knew it complete
When I wore a younger man's clothes."
Sing us a song, you're the piano man
Sing us a song tonight
Well, we're all in the mood for a melody
And you've got us feelin' alright
Now John at the bar is a friend of mine
He gets me my drinks for free
And he's quick with a joke or to light up your smoke
But there's someplace that he'd rather be
He says, "Bill, I believe this is killing me."
As the smile ran away from his face
"Well I'm sure that I could be a movie star
If I could get out of this place"
Čovjek se pita. Skup svih događaja, spleta okolnosti, sudbine, dobrih i loših odluka doveo me do ove točke u kojoj sam sad. Da je tek neki mali, naoko nevažni detalj bio drukčiji, stvari bi krenule u sasvim drugom smjeru i dovele bi me do neke druge točke. Kako god bilo, nepotrebno je i destruktivno žaliti ili plakati za nekom prošlom odlukom i prošlim, nestalim, mrtvim razvojem događaja. Sve smisleno, sve živo i bitno nalazi se u točki u kojoj jesmo, kakva god ona bila. Svaka akcija dolazi iz te točke, svaki smjer se bira iz nje. Zato je važno da se čovjek pita što je to što zaista želim. Ali ono, ZAISTA ŽELIM. Što je to i koji put vodi to toga? Nadalje, što je to što zaista ne želim. Ali ono, ZAISTA NE ŽELIM. Ako maksimalno duboko zaronim u sebe, nije problem vidjeti što želim, a što ne, što je u skladu s dubinom, a što joj je suprotno, koje kretanje je produktivno i životno, a koje destruktivno i umjetno. Nije teško vidjeti da su vanjska kretanja, vrijednosti i ostalo u potpunom neskladu s prije spomenutim zahtjevima iz čovjekovih dubina. Nije uopće teško primjetiti sav taj nesklad između nametnutih vanjskih očekivanja i prirodnih unutrašnjih impulsa. Čovjek se pita, kako je moguć sav taj nesklad. Ne znam kako je moguć, ali činjenica je da postoji. Onda se pita, ima li drugih alternativa. I shvati da mu nema druge nego tražiti alternative besmislenom načinu života, pa makar one i ne bile toliko uočljive.
