izvorni život

Studeni 2017 (4)
Listopad 2017 (8)
Rujan 2017 (13)
Kolovoz 2017 (19)
Srpanj 2017 (11)
Lipanj 2017 (11)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (15)
Veljača 2017 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (8)
Veljača 2011 (12)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (5)

"Dan bez smijeha je izgubljen dan."
Charlie Chaplin







Ako imate što za reći putem maila, slobodno:
alen1zoric@gmail.com








































alen zorić blog













































Forum Level2






















16.08.2010., ponedjeljak


Pitanje identiteta

Ako odemo korak dalje od onih uobičajenih identificiranja (ja sam ovo ili ono, dug niz besmislica, znate već), ako nam je jasno da u dubini (najdubljoj mogućoj dubini) nismo ništa od toga što nam se obično pripisuje da jesmo (ili pripisujemo sami sebi...ili se zanosimo s tim što si pripisujemo...ili štogod). Dakle, ako nam je jasno da je naš identitet nešto sasvim drukčije od uobičajenih odgovora, gdje smo onda? Kuda nas to vodi? Koji je odgovor? Tko smo? Što smo? (Zašto (je)smo?) Da, staro pitanje, ali odgovor... koji je?
Odgovor je neizreciv. Možete ga znati samo vi sami, u sebi, ako imate sreće, tj. ako imate veliku želju da ga saznate, spoznate.
Može se reći kako se cijela poanta življenja vrti oko pitanja identiteta i otkrivanja toga što smo ispod svih naslaga koje imamo omotane oko pravih nas.
Neki dio istočnjačke mudrosti kaže kako se potraga za bogom može usporediti s guljenjem glavice luka. Skida se sloj po sloj luka i ono što ostane (a ne vidimo da nešto ostaje) - to je bog. Kuda nas to vodi? Pa, ne samo do odgovora na pitanje o bogu, već i do odgovora na pitanje o našem vlastitom najdubljem mogućem identitetu. Kad ogulimo sebe skroz, sloj po sloj, i kad više ništa (vidljivo) ne ostane - to smo mi. I sada kao da smo opet na početku, tj. nigdje. Ili?





- 20:18 - Komentari (9) - Isprintaj - #