Napuštanje ograničenja vlastitog iskustva

28.05.2010., petak

Goodbye my love, it's hard to die...

Preveliko značenje dajemo onome što nam se događa u životu. Često ne vidimo dalje od nosa. Utapamo se i grcamo u osobnim problemima, dopuštamo da oni postaju žarište naše pažnje i tako gubimo iz vida i iz iskustva širu sliku svijeta i života. Često preozbiljno shvaćamo ono što nam se događa.
Dobro je napraviti odmak od problema, sagledati ih sa distance, dobro je gledati stvari iz središta sebe, jer središte iako se čini da je tamo-negdje-duboko-u-nama, ono je zapravo sveprisutno i doticaj s njim je kao pogled s najviše planine za vrijeme sunčanog, bistrog dana. Gledano s te točke i dalje imamo svoje osobne probleme koje treba riješavati, neće oni nigdje pobjeći, tu su s nama, čekaju svoj red. Ali naši problemi tada postaju tek jedan djelić cjelovite slike svega onoga što se događa u nama i oko nas. A događa se štošta. Većine toga nismo ni svjesni. Dok razmišljam o tome kako naći posao, ne moram se toliko zadubiti u to razmišljanje da potpuno zanemarim pjev ptice ispod prozora.

Više smo nego što mislimo da jesmo. Potencijali su nam veći od onoga što trenutno koristimo. Prilike su negdje okolo, u zraku. Čekaju one koji su ih spremni prepoznati.

The way of life is wonderful; it is by abandonment. Emerson

Potpuna otvorenost prema životu, potpuna prisutnost u svakom trenutku i potpuno napuštanje svakog trenutka kako bi se ušlo u novi trenutak - šire vrata percepcije i omogućavaju sagledavanje šire slike. Skoncentrirati se samo na usku zraku vlastitog iskustva, besmisleno je. Ključ je u pažnji, ključ je u tišini.

Goodbye, Papa, it's hard to die
When all the birds are singing in the sky,
Now that the spring is in the air.
Little children everywhere.
When you see them I'll be there.

- 11:35 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.