Zar tišina govori? Tišina da govori? O da, ona govori, jezikom drukčijim od riječi, i smislenijim od riječi. Govori kad joj damo priliku. Priliku joj dajemo kada uđemo u sebe i bivamo u sebi. Tu, na tom mjestu, tu je njen izvor, s kojega dolazi njen glas.
Pročitao sam "Govor tišine" od Tollea. Za one koji ga nisu čitali, radi se o kratkoj knjižici. Kad se izuzmu prazne stranice između poglavlja ima nekih 70-ak stranica i to pisanih u obliku kratkih odlomaka. "Govor tišine" može se smatrati kratkim podsjetnikom na ono bitno. Kao i sve druge knjige koje se bave čovjekovim duhovnim životom i ova je tek podsjetnik, pokazivač smjera. O tome govori već prvi njen odlomak:
Istinski duhovni učitelj nema što podučavati u uobičajenom smislu riječi, nema ništa što bi vam mogao dati ili dodati, kao što su nove informacije, nova uvjerenja ili pravila ponašanja. Jedina funkcija takvog učitelja jest u tome što vam treba pomoći da otklonite ono što vas razdvaja od istine o tome tko vi već jeste i što već znate u dubini svojeg bića. Uloga duhovnog učitelja je u tome da vam razotkrije i pokaže onu dimenziju unutarnje dubine koja je ujedno i mir.
Nepotrebno je i besmisleno, dakle, uzvisivati pojedine ljude, diviti im se, klanjati im se, željeti biti kao oni. Niti možete biti kao oni, niti je dobro za vas da budete kao oni, kao bilo tko. Ono što je za vas dobro, poticajno, zdravo i prirodno je to da budete kao vi, da otkrijete ono što jeste i da budete točno to. Ne kao netko, nego kao vi. Svi odgovori su u vama, možda duboko zakopani, ali su u vama. Istinski duhovni učitelj može biti tek pomoćnik koji će vam ukazati na ono što već postoji u vama, ni više ni manje od toga.
Evo nekoliko zanimljivih odlomaka iz knjige:
O dogmama:
Dogme - religijske, političke, znanstvene - izrastaju iz pogrešnog uvjerenja da misao može obuhvatiti stvarnost ili istinu. Dogme su kolektivni konceptualni zatvori. Neobično je to što ljudi vole svoje zatvorske ćelije, jer im pružaju osjećaj sigurnosti i lažan osjećaj "ja znam". Čovječanstvu ništa nije nanijelo veću patnju od njegovih dogmi.
O prisutnosti:
Onog trenutka kad pažnju usmjerite na Sadašnji trenutak, spoznajete da je život svet. Kad ste prisutni, sve što zamjećujete postaje sveto. Što više živite u Sadašnjem trenutku, to više osjećate jednostavnu, ali duboku radost Postojanja i svetosti sveukupnog života.
O prirodi
Priroda vas može odvesti u tišinu. To je njezin dar vama. Kad opažate prirodu u polju tišine i združite se s njom, to je polje prožete vašom sviješću. To je vaš dar prirodi.
O patnji
Je li patnja uistinu neophodna? I jest i nije. Da niste patili kao što jeste, ne biste posjedovali dubinu ljudskog bića, kao ni poniznost i suosjećanje. Patnja raskida ljusku ega, i time ispunjava svoju svrhu. Patnja je neophodna sve dok ne spoznate da nije neophodna.
Iako ova vrsta muzike u pravilu nije nešto na što mi srce zaigra, kada čujem ovu izvođačicu ne prebacujem radio stanicu. Vivien Galletta je sasvim nepravedno nepoznata izvan svoje regije. Neka ovaj video bude mali doprinos tome da se ta nepravda promijeni:
Ovo je u najmanju ruku u rangu Josipe Lisac. Kad samo pomislimo kako se u mainstream medije proguravaju razne "šuputice", "magazini" i slične spodobe. Ma recimo slobodno - i "gibonniji". Ni taj lik ne zaslužuje toliku pompu koja ga prati.
