Everybody's wearing a disguise
To hide what they've got left behind their eyes.
But me, I can't cover what I am
Wherever the children go I'll follow them.
I've given up the game, I've got to leave,
The pot of gold is only make-believe.
The treasure can't be found by men who search
Whose gods are dead and whose queens are in the church.
b.d.
Kukavičje jaje ilivam silom ubačeni baner za stranicu "igre.hr" na blog, ko šakom u oko (hvala servisu blog.hr)
Nisam puno čitao Chomskog. Naprotiv, vrlo malo, tek poneku stranicu. Negdje u tih nekoliko stranica, u nekoj od svojih poanti Noam je naglasio nešto što svatko od nas tko tek malo zagrebe ispod površine bez problema vidi. Vezano uz medije (novine, časopise, sve medije) rekao je kako oni oglašivačima ne prodaju svoje oglasne prostore već svoje čitatelje, gledatelje, slušatelje..., dakle stado koje su uspjeli primamiti i navesti da se iznova i iznova vraća i kupuje, koristi njihov medij. Chomsky je u pravu. Teško je, ako ne i nemoguće, ne steći dojam kako razni mediji postoje ne zbog sadržaja kojeg nude i žele prezentirati, već su sadržaji tu tek toliko, kao neka vrsta izgovora, alibija, a pravi razlog njihovog postojanja su oglasni prostori koje treba popuniti, a popunit će ih se samo ako dovoljan broj ljudi bulji u neki medij ili čita, sluša. Iz tog razloga postoje razne "lifestyle" emisije, "lifestyle" časopisi, uostalom, iz tog razloga postoji većina medija koji nas okružuju i bombardiraju, pa čak i oni koji se vole prikazivati kao "ozbiljni", kao "informativni". Oni zarađuju na način da na bilo koji način privuku što je veći mogući broj gledatelja, čitatelja, slušatelja, a onda kada potencijalnom oglašivaču podastru dokaze o tome koliko ljudi ih prati, tada svoje slušatelje, gledatelje, čitatelje lijepo prodaju oglašivaču. Vlasnik medija i oglašivač iz te pogobe izlaze bogatiji, a slušatelj, čitatelj, gledatelj - tuplji.
Krajnje trulo, a ta trulež opstaje samo i isključivo iz razloga što ljudi pristaju biti ovce i tako iz dana u dan. Jedan jedini pomak u globalnoj svijesti i cijela ta industrija bi se srušila kao kula od karata, jer više nitko ne bi bio toliko blesav da svoje vrijeme, svoj život baca na tako glup način.
U vezi reklama koje blog.hr fiksira unutar blogova bez ikakve konzultacije s blogerima:
Netko bi mogao reći kako bloger treba biti kuš..., tih, ponizan i zahvalan što uopće imati priliku besplatno koristiti blog servis koji koristi. To je djelomično istina. Istina je, naime, da bloger besplatno koristi prostor blog servisa. Ali kao i obično, istine imaju i druga tumačenja i rijetko su jednoznačne; ovisno iz kojeg kuta ih gledate njihov smisao se mijenja. Ako pogledamo iz drugog kuta, vidjet ćemo npr. ovo: blog servis bez blogera ne može postojati. Ako blogeri taj servis i koriste "besplatno", istina je i to da oni i pišu besplatno (osim ako su neki blogeri plaćeni za svoje pisanje, o tome ne znam ništa). Što je više blogera, što je više čitatelja blogova, to je veća financijska korist blog servisa jer je broj ljudi koji posjećuju blogove, bilo kao blogeri, bilo kao čitatelji i znatiželjnici, vrlo bitan i o tom broju direktno ovisi cijena reklamnog prostora na blog servisu. Blogeru treba blog servis kojeg će koristiti da bi izrazio ono što želi kroz pisanje izraziti. U istoj mjeri, ako ne i većoj, blog servisu trebaju blogeri. Bez blogera blog servis je kao lunapark bez posjetitelja (nema šuške). Ne može se, dakle, jednostrano gledati i reći: budi sretan što koristiš ovaj prostor besplatno, jer stvar je ponešto kompleksnija. Blog servis i blogeri su u jednoj vrsti međuodnosa. Nije ni najmanje fer, to jest krajnje je bezobrazno, ako jedna strana (blog servis) taj odnos ide zloupotrebljavati radeći od blogera idijote i prodajući prostore koje oni koriste najboljem ponuđaču koji će tu staviti svoju reklamu. To može proći jedino pod uvjetom da je većina blogera stoka sitnog zuba koja čeka da ju se podšiša. Je li to tako? Vidjet ćemo. Možda je, možda nije. Postoje i drugi blog servisi. Ako se na jednom ne osjećamo ugodno, možemo ga promjeniti. Primjećujem po blogovima da većini blogera ovakvo ubacivanje fiksnih reklama smeta. Koji će biti potez blog servisa?
Drugi primjer, neovisan o ovome, ali vrlo povezan: kada Todorić (a Todorić je samo primjer, simbol; nije ni najmanje bitan on kao on) kaže da djelatnici koji vuku za njega i umjesto njega mogu biti sretni što im je on uopće dao tu veliku priliku da rade ko majmuni i za to dobiju koricu kruha, druga strana medalje je ta da bez tih djelatnika Todorić ne postoji. On je nitko i ništa bez ljudi koji vuku za njega i umjesto njega, a na čijoj grbači se on nenormano i nemoralno bogati, a oni tek preživljavaju (a i to teško). Magnati su nula bez ljudskog korpusa koji za njih obavlja dosadne ali neophodne poslove. Svaki poslodavac je nula bez svojih djelatnika. Sam ne može ništa. Magnati nemaju istinsku snagu. Njihova snaga je lažna i na klimavim nožicama. U svakom trenutku se mogu slomiti (sjetimo se Peveca).
Još da stavim jednu pjesmu prije nego me izbace s ovog servisa. :))
Vrlo uvjerljivo, originalno, lijepo i autentično. Poezija u svom punom zamahu i punoj svrsi!
