"For good quouting there must be originality in the quoter." Emerson
Tekst o citiranju, prikladno, počinjemo s citatom. Svi citiraju. Zgodno je citirati. Motivacije su razne. Citiranje može biti kvalitetno, smisleno, duboko, a može biti i banalno, tek da se popuni prostor. Odabir citata govori štošta o onome koji citira. Banalno citiranje stavimo na stranu i posvetimo nekoliko riječi kvalitetnom citiranju: kod kvalitetnog citiranja radi se o tome da smo u nekom tekstu, odlomku, pjesmi, stihu prepoznali određenu istinu ili ljepotu koju i sami prepoznajemo, a autor kod kojega smo to nešto primijetili došao je do onoga što i sami određujemo kao lijepo ili kao istinito (ili oboje). To su vrlo zanimljivi trenuci jer vidimo da su i neki drugi ljudi opisali točno ono što što i nas same fascinira, tj. nismo usamljeni u svojim otkrićima i doživljajima. Neke od tih blistavih odlomaka drugih ljudi toliko volimo i cijenimo da ih želimo podijeliti s drugima, pa ih stoga citiramo, kao da želimo dati do znanja: evo, u ovom odlomku, u ovoj rečenici ili stihu, tu je ono što ja vidim kao istinu, to je nešto što bih i sam potpisao. Kvalitetno citiranje stvara jednu finu interakciju među istomišljenicima, ono poništava i vremenske i prostorne barijere.
I još ponešto
(O radu)
Kada razmišljam o radu i o nivou na koji je rad danas sveden, o prostituciji na koju je sveden, često mi padne na pamet što je Džubran napisao o toj temi, jer ono što je on napisao ja sasvim pouzdano u sebi znam da je tako. Svi mi smo toliko dobro izdresirani, toliko ispranih mozgova da rad gledamo tek kao puko sredstvo ostvarivanja egzistencije. Ili u ponešto "uzvišenijem" smislu, kao puko sredstvo ostvarivanja poveće plaće, materijalnih stvari itd. Rad je uglavnom shvaćen i prihvaćen kao puko sredstvo da se dođe do nečega. Sam proces se zdravo za gotovo uzima kao nešto što je dosadno i što treba odraditi. Gledamo oko sebe kako stvari funkcioniraju po pitanju rada, gledamo kako su mama i tata percipirali rad, gledamo kako prijatelji i svi ostali percipiraju rad i jednostavno ulazimo u žrvanj. Nitko nas ništa ne pita o tome, niti mi išta ikoga pitamo. Stvari su takve kakve jesu i amen.
"Ako ne slušaš, kurvin sine, nećeš ni jesti!" Tako je to pjevao Johnny. Rad je dakle shvaćen kao jedna neminovnost koja je preduvjet da bi se imalo pravo živjeti i disati. Nije svim ljudima isto po pitanju rada, jasno. Postoje brojne razlike među radnicima. Nekima je posao nešto zanimljiviji, nekima krajnje dosadan. Nekima je bolje plaćen, nekima slabije. Neki čak ponekad i uživaju u radu, ali to su rijeđi slučajevi. Mnogi rad shvaćaju čisto vojnički, u smislu: na meni je da odradim što se od mene traži i kad to odradim ja sam vrijedan pojedinac, "dobar radnik".
Znamo, danas je sreća uopće imati posao i redoviti izvor prihoda, pa priče i govorancije o dubljoj svrsi rada zvuče blesavo. Ipak, mene zanima, a i smatram to životno važnom temom, što je rad u svom potencijalu i koja mu je dublja svrha. Nivo na koji je rad sveden, odnosi poslodavac-posloprimac i sve što oni nose sa sobom, to je očito izopačenje onoga što rad može biti. Što je dakle rad u svom potencijalu? I zašto je važno da to znamo? Važno je zato da možemo prepoznati i odabrati pravu priliku onda kad se ona pojavi (ako se pojavi). Ako ne znamo ni što je rad potencijalno, ni što on može predstavljati, tada će prilika da radimo ono za što smo stvoreni proći kraj nas. Ako znamo i u sebi osjećamo što rad je, tada je situacija drukčija.
Sad se vratimo temi citiranje i nadovežimo je na temu rad. Ono što je Halil Džubran napisao o radu ja sasvim pouzdano u sebi znam da je istinito, pa čak ako nikad u stvarnosti i ne dotaknem taj nivo. Rekao je:
"Kad radite, vi ste frula kroz čije se srce šapat sati pretvara u glazbu.
... I držeći se posla istinski ljubite život.
***
I ja kažem da je život mrak, osim kad postoji žar,
A svaki je žar slijep, osim kad postoji znanje.
A svako je znanje uzaludno, osim kad postoji rad,
A svaki je rad prazan, ako nema ljubavi;
A kad s ljubavlju radite, sa sobom se spajate, i s drugim,
i s Bogom."
Lijepo rečeno, zar ne. A onda je još rekao, i s tim dodatno potvrdio svoju poantu: "Rad je ljubav koja biva vidljiva."
|
