Komentari

alenzoric.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • donin svijet

    Lijepa ti je tema.... i nije ni malo pogrešno vrijeme za ovu temu.
    Možda je baš vrijeme krize pravo vrijeme da se o smislu radu promišlja i razgovara.
    Ja sam od onih koje si nazvao "rijetkim slučajevima"... jer doista uživam u radu... i to ne ponekad... nego gotovo uvijek.
    Ne osjećam se robom poslodavca. Ponekad ne mogu izbjeći osjećaj iskorištenosti... ali tome nikada nije kriv poslodavac, nego suradnici koji radu pristupaju na drugačiji način... pa me znaju zaboljeti leđa, oči i glava od tereta koji vučem za one koji na rad gledaju kao na robovanje.
    Radim dobrovoljno. S poslodavcem sam sklopila ugovor pod određenim uvjetima.
    Uvijek imam mogućnost prekinuti taj ugovor ako nisam zadovoljna i potražiti nešto čime ću biti zadovoljna...
    Radila sam u životu mnoge poslove i u svakom sam pronašla zadovoljstvo.
    Ne trudim se zbog slike koju će o meni imati poslodavac... nego se trudim zbog slike u ogledalu i duboke svjesnosti da o mom radu ovise prava i interesi nekih ljudi... koji su zaslužili moju punu pažnju, koncetraciju i posvećenost radu.
    Nema posla u kojemu ne možemo biti kreativni... u kojemu ne može letjeti... poboljšati ga.
    Nema tog poslodavca na ovom svijetu koji će zanemariti prijedloge za poboljšanja na poslu.
    Dobrog radnika poslodavac osobno može i mrziti... ali će ga svakako poštovati... jer mu je njegova kičma itekako važno. Dobar radnik može glasno iznositi svoje stavove. Oni koji zabušavaju moraju šutjeti i tek oni su roblje koje se sakriva pred poslodavcem... a prije svega se skrivaju pred samim sobom.
    Halil Džubran je i o radu progovorio na svoj prelijep i jednostavan način... :)
    Način na koji pristupamo radu pomaže našem samopouzdanju. Svi mi radimo za novac i materijalnu sigurnost... ali jadni su oni koji rade samo zbog toga. Koliko li samo sati dnevno provodimo radeći i oni koji rade samo zbog materijalnog nesretni su cijelog života... a rad čovjeku daje toliko puno... samo ako to želimo prepoznati.
    Rezultati našeg rada su naša slika... muzika koju stvaramo... :)
    Uspjeh nije ono što ljudima piše na vratima... u nazivu funkcija i titula... pravi uspjeh je u onome što spontano postižemo radeći.... osjećaj koji nam rad pruža...

    avatar

    12.04.2010. (21:32)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @dona

    Tvoj primjer, doživljaj i iskustvo su očito pozitivni i time - rijetki. Dobro je da ima pozitivnih primjera. Ali, ne bih se složio kako "Nema posla u kojemu ne možemo biti kreativni... u kojemu ne može letjeti... poboljšati ga." Takvih poslova ima koliko hoćeš. Mnogi poslovi su puki rad na traci, u ovom ili onom obliku i nema tu prostora za poboljšanje, još manje za kreativnost, a poslodavca boli neka stvar za prijedloge.
    Za uspjeh se slažem, on nema veze ni s titulima ni s eventualnim divljenjem od strane okoline itd.. Pravi istinski uspjeh je unutrašnja stvar samog čovjeka i samo on pouzdano može nešto znati o tome je li uspješan ili ne.

    @bookmarkerica

    Moj se poslić možda čini potpuno nebitnim, ali uživam u nastojanju da stvorim nešto novo, neki novi pristup i način da ga obavim što bolje.

    Pa u tome i je cijela poanta, zar ne. Ako je nama nešto bitno, šta nas briga kako djeluje ostalima.

    avatar

    13.04.2010. (08:11)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Ja ipak mislim da svaki posao možemo obojati svojom osobnošću i rezultate rada učiniti drugačijim od uobičajenog.
    Ako poznaješ nekoliko domaćica u čajnim kuhinjama koje kuhaju kavu... sigurno ti je kod jedne od njih kava najbolja. Neke čistačice odlično odrade svoj posao, a kod onih koje to rade preko volje itekako ostaju tragovi takvog odnosa. Na traci čarobnjaci ili prebacuju normu jer su organizirani i razmišljaju o onom što rade.... obrtnike ne moram ni spominjati jer su pravi mali umjetnici... samo ako to žele. Poslodavac (ako je privatnik) itekako osluškuje ideje jer mu donose korist... a ako se radi o državnim poduzećima, opet osluškuju one koji tegle... jer oni na svojim leđima nose po nekoliko njih.
    Posao se uvijek može odraditi po pravilima i onako kako je predviđeno... ali ako se tome daje malo duše... tada je uvijek ugodnije onome koji rade, kao i onome koji dolazi u bilo kakav dodir s radom takve osobe.

    avatar

    13.04.2010. (20:58)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    dona, ja ipak mislim da to nije tako. Odnosno, za mene to nije tako, za tebe je. Ovaj pristup o kojem ti govoriš fenomenalan je za poslodavce, ne za šljakere. Jer po njemu ispada da je svaki posao potencijalno odličan za nekoga. Ja mislim da puno poslova nema nikakav potencijal ni za koga i da se radi o čistom izrabljivanju. Poslodavca najčešće (čast iznimkama) zanima isključivo njegova guzica, a radnik mu služi samo zato da obavi prljavi dio posla. Zamišljam npr. todorića dok se vozika u svom helikopteru i njegov mentalni sklop, kao i druge magnate, izrabljivače. Uvjeren sam da ga boli neka stvar za sve osim za njega i njegove bližnje. A bezbrojne blagajnice koje radi po njihovim bezbrojnim trgovačkim centrima tretira se kao zadnje smeće i njhova riječ ili eventualni prijedlozi ne dolaze do nikoga (to znam iz iskustva). Imaju neki poslovi potencijal da se čovjek uživi u njih i radi ih sa nekim zadovoljstvom. Kod većine poslova to nije tako, već je u pitanju klasični odnos izrabljivač - roblje.

    avatar

    14.04.2010. (11:18)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ...ja sam na strani zabušanata :)))))... kako su ovdje i citati dio teme, evo jednog meni dragog: "Ono što želim je da rad postane igra. Prvi korak ka tome je da se odbace pojmovi radnog zadatka i posla. Čak i aktivnosti koje sadrže neki ludički potencijal (ludus: lat. igra) največim dijelom ga gube kada se svedu na rad koji su određeni ljudi, i samo ti ljudi, primorani obavljati kao svoju isključivu djelatnost. U sustavu permanentnog nerada, bićemo svjedoci rađanja novog Zlatnog Doba Diletanata pred kojim će se Renesansa moći samo postidjeti. Više neće biti posla, samo raznih stvari koje ljudi rade, jer tako žele." Bob Black

    avatar

    14.04.2010. (21:15)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Kao što su današnje škole zatvori za djecu, tako su i mnoge firme zatvori za nas odrasle. Vikendom dobijemo uvjetno. Nastojim uživati u poslu koji radim za novac, al mi teško uspijeva jer je monoton. Ne možeš ga obojati i shvatiti kao igru. Donosiš rješenja kao na nekoj traci. Radiš da bi postigao normu. Želja mi je i nadam se da ću napokon u tome uspjeti, raditi za novac posao u kojem ću istinski uživati. Rijetki su ljudi koji se mogu podičiti time.
    Hvala ti na kom. kod mene, otuđenje koje smo dobili zauzvrat veliki je paradoks našeg doba.

    avatar

    14.04.2010. (22:40)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @smisao

    esej Boba Blacka "Ukidanje rada" ulazi u ovo problematiku vrhunski. Duboko, ali zaigrano, baš onako kakav bi rad i trebao biti. Preporučujem čitanje tog eseja svima koje zanima ova tema. Link imam i na svom blogu.

    @vidrin smijeh

    Točno tako. Kao što škole (bez daljnjeg i bez rasprave) JESU zatvori za djecu, tako su radna mjesta zatvori za odrasle. S tim da treba reći da bez godina sjedenja u školama-zatvorima ne bi bilo lako ljude uvjeriti da moraju radni vijek prosjediti na radnim mjestima - zatvorima. Škole u tome igraju fantastičnu ulogu pripreme. Rijetki su ljudi, istina, kojima je sam proces posla smislen. To je nešto čemu treba težiti, bez obzira na to što nas ostali uvjeravali.

    avatar

    15.04.2010. (07:40)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    stara šljakerska pjesma......"da nam živi, živi rad".......

    avatar

    15.04.2010. (14:34)    -   -   -   -  

  • jesmoinismo

    nije li bolje provesti vrijeme dok smo na poslu, kakvom god, posvećeno, angažirano, s dušom ga i srcem obavljati, nego bez unošenja sebe.
    pa svaki je posao vrijedan i ima smisla.
    ili bi se bar trebalo truditi sagledavati ga tako da nam ti silni sati koje provedemo na poslu ne budu sati koje želimo biti negdje drugdje, pa u stvari nismo nigdje.

    avatar

    15.04.2010. (21:29)    -   -   -   -  

  • LoveToRead

    Mislim da ćemo u ovom vremenu jada, očaja i recesije, to "robovanje" početi obavljati s malo više elana, i da ćemo zaboraviti na nekulturne šefove, bezobzirne kolege, i nepoštivanje na radu.

    avatar

    15.04.2010. (21:51)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @jesmoinismo
    @lovetoread

    u postu se govori o tome što je posao potencijalno. Posao potencijalno nije natjeravanje sebe da se voli nešto što se ne voli. To je kao da bacačicu kladiva poušamo uvjeriti da se treba baviti skokom u vis s motkom. To jednostavno nije za nju. Svojim prirodnim, urođenim karakteristikama ona je za bacanje kladiva (ili kugle, diska itd).
    U recesiji se, svakako, stvara takva klima u kojoj su radnici prisiljeni pojesti još više govana nego inače. Ali, ni to nema veze s potencijalnom koji taj radnik ima u sebi i koji se može ostvariti kada se on/ona susretnu s poslom/aktivnošću koji su u skladu s onim što oni jesu.

    avatar

    16.04.2010. (07:05)    -   -   -   -  

  • jesmoinismo

    ne polemiziram s onim što piše u postu, već se svojim mišljenje nastavljam na neke komentare. recesija, todorić, nemaju s tim veze. ne piše li e. tolle o našem odnosu na sadašnji trenutak. kad smo na poslu, i tamo imamo sadašnje trenutke.

    avatar

    16.04.2010. (07:42)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @jesmoinismo

    istina, tolle kaže da sam posao nije toliko bitan, nego naš stav u tom poslu. Ja se po tom pitanju ne slažem s njim, odnosno slažem se samo donekle (više ne, nego da, ovisno o konkretnoj situaciji). Ako bi on radio neki dozlaboga dosadni posao i to neki duuugi period, nisam siguran da bi i dalje tvrdio to što tvrdi. On radi posao duhovnog učitelja. Drži predavanja po svijetu i to je ono u čemu se osjeća kao riba u vodi. Da recimo radi u tvornici ribe i slaže sardine u konzerve, bilo bi zgodno vidjeti njegovo mišljenje gledano iz te perspektive. Ja mislim da bi ga drastično promjenio i da bi dao sve od sebe da posao promjeni. Treba li, uostalom, slušati bilo čiji stav o ovome, pa bio to i stav duhovno razvijenih ljudi?
    Meni je puno bliže iskustvo koje je opisao D.Jensen u videu "Selling fingers" (stavio sam link na dnu mog bloga).

    avatar

    16.04.2010. (12:54)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...