Svijet koji smo stvorili. Lažni svijet. Čudovište. Nebrojeni blještavi premazi, nasmijane tete i glupavi stričeki iz reklama koji slabo prekrivaju trulež. Svijet koji smo stvorili. Blato. Iluzija u kojoj sudjelujemo i tupo je podržavamo.
Je li to naša neminovna stvarnost? Nije. Izvorni život neprestano titra u nama. Ljepota života je u nama kao Svijet prije velikog praska. Čeka se prasak. U svakom ponaosob. Privatni, mali prasak. Koji otvara vrata iz iluzije i pokazuje nam novu Stvarnost, novu Ljepotu, novi Život, nove mogućnosti, nove opcije, izlazak iz kaveza. Po malo.
Just look at all those hungry mouths we have to feed
Take a look at all the suffering we breed.
So many lonely faces scattered all around,
searching for what they need.
Is this the world we created?
What did we do it for?
Is this the world we invaded,
against the law?
So it seems in the end
is this what we're living for today?
The world that we've created?
You know that every day a hopeless child is born,
who needs some loving care inside a happy home.
Somewhere a wealthy man is sitting on his throne,
waiting for life to go by.
Is this the world we created?
We made it all our own.
Is this the world we devastated,
right to the bone?
If there's a god in the sky
looking down what will he think of
what we've done,
to the world that he created?
Ralph Waldo Emerson. Ime koje u meni izaziva duboko poštovanje. Veliki Učitelj s vanserijski dubokim spoznajama.
Živio je od 1803-1882. Ovo nije post o Emersonu, jer o njemu nema smisla ni potrebe pisati postove. Podatke o njegovom životu i djelu lako je naći na netu. Njegove riječi su britke, oštrije od mača. Spoznaje i uvidi duboki kao rijetko čiji. Sa svojim tekstovima (najviše esejima) utjecao je i utječe na mnoge. Istine o kojima govori su vječne, vanvremenske, uvijek primjenjive. Čitajući riječi jednog takvog vrhunskog majstora možemo doslovno osjetiti snagu istine u njima. Riječi tada postaju snaga koja (pre)nosi istinu. Istinu iz koje zrači ljepota. Istina i ljepota se počinju preklapati i postaje nam jasno da one idu zajedno. Istina je ljepota, a ljepota istina. I korak dalje, istina koju otkrivamo u takvim tekstovima tek je odraz ljepote istine koja prebiva u nama. Čitajući o njoj, otkrivamo je u sebi. Krug se zatvara.
We but half express ourselves, and are ashamed of that divine idea which each of us represents...but God will not have his work manifest by cowards. A man is relieved and gay when he has put his heart into his work and done his best; but what he has said or done otherwise, shall give him no peace. It is a deliverance which does not deliver.
Whoso would be a man must be a nonconformist. He who would gather immortal palms must not be hindered by the name of goodness, but must explore if it be goodness. Nothing is at last sacred but the integrity of your own mind. Absolve you to yourself, and you shall have the suffrage of the world.
No law can be sacred to me but that of my nature. Good and bad are but names very readily transferable to that or this; the only right is what is after my constitution, the only wrong what is against it. A man is to carry himself in the presense of all oposition, as if everything were titular and ephemeral but he. I am ashamed to think how easily we capitulate to badges and names, to large societies and dead institutions. I ought to go upright and vital, and speak the rude truth in all ways. If malice and vanity wear the coat of philanthropy, shall that pass?
My life is for itself, not for the spectatle. What I must do is all that concerns me, not what the people think.
It is easy in the world to live after the world's opinion; it is easy in solitude to live after our own; but the great man is he who in the midst of the crowd keeps with perfect sweetness the independence of solitude.
If you maintain a dead church, contribute to a dead Bible society, vote with a great party, either for the government or against it, - under all these screens I have difficulty to detect the precise man you are. And, of course, so much force is withdrawn from your proper life. But do your work, and I shall know you. Do your work, and you shall reenforce yourself.
Your genuine action will explain itself, and will explain your other genuine actions. Your conformity explains nothing.
A true man belongs to no other time or place, but is the centre of things.Where he is, there is nature. He measures you, and all men, and all events.
When we discern justice, when we discern truth, we do nothing of ourselves, but allow a passage to its beams.
Whenever a mind is simple, and receives a divine wisdom, old things pass away, - means, teachers, texts, temples fall; it lives now and absorbs past and future into the present hour.
If, therefore, a man claims to know and speak of God, and carries you backward to the phraseology of some old mouldered nation in another country, in another world, believe him not. We shall not always set so great a price on a few texts, on a few lives.
If we live truly, we shall see truly.
When good is near you, when you have life in yourself, it is not by any known or accustomed way; you shall not discern the footprints of any other; you shall not see the face of man; you shall not hear any name; the way, the thought, the good, shall be wholly strange and new. It shall exclude example and experience. You take the way from man, not to man.
Insist on yourself; never imitate. Abide in the simple and noble regions of thy life, obey thy heart. Trust thyself!, every heart vibrates to that iron string.
(svi navedeni citati izvađeni su iz jednog jedinog eseja - Self-reliance)
Napomena:
Kako čitati Emersona (bilo kroz nekoliko citata, bilo kroz cijele eseje) i slične, dubokospoznajne autore?
Riječi takvih autora u sebi sadrže potencijal preobrazbe čitatelja i u tome je njihova ljepota i neprocjenjiva vrijednost. Do takvih tekstova se danas dolazi praktički besplatno, jer mnogi se nalaze na netu, pogotovo od autora iz prošlih stoljeća. Ipak, to ne znači kako za njima postoji neki stalni, veliki interes i kako ti tekstovi zaista odrađuju svoju svrhu - pozitivnu preobrazbu koju stvaraju u čitatelju. To se jednostavno ne događa, odnosno događa se vrlo rijetko. Šteta da je tako. Moglo bi i drukčije. I može drukčije. Za svakog tko to želi.
Mogu bez problema zamisliti Emersona kako piše svoje tekstove, u trenutku visoke inspiracije, nakon što su se ideje i spoznaje duže vrijeme kuhale u njemu. Mogu ga zamisliti kako sjedi za radnim stolom, sam, u tihoj sobi i pretače ono što je spoznao na listove papira. Mogu zamisliti njegovo ushićenje. Riječi koje ispisuje na papiru djelići su istina spoznatih u najskrivenijim dijelovima njegove duše, koja je povezana sa svim drugim dušama, koje su povezane sa Jednim Jedinim Izvorom iz kojega su sve skupa nastale. Te riječi su nam dostupne u obliku tekstova. Da bi uspjeli primiti njihovo značenje moramo, dok ih čitamo, biti u vrlo sličnoj atmosferi kao onaj koji ih je pisao. Sami, u tihoj sobi, po mogućnosti u rano jutro ili kasnu večer, bez ometanja sa strane. Takvi tekstovi se ne mogu čitati kao što se čitaju dnevne novine ili razne glorije: usputno, selektivno, dok se jednom rukom uzimaju grickalice iz posude, a drugom drži daljinski i šalta po programima. Od takvog pristupa nema ništa. Efekt je sličan baš kao i kad čitamo dnevne novine ili gloriju: u najbolju ruku laka razbibriga nakon koje ne postajemo ništa pametniji ni sretniji. Čitanje dubljih tekstova je hod po svetom tlu i do prijenosa značenja i preobrazbe dolazi samo kad se u skladu s tim i ponašamo. Tada takav tekst, ili neki odlomak, ili prava riječ, mogu preobraziti čitatelja, probuditi u njemu znanje koje je čekalo da ga se probudi. To je alkemija. Pretvaranje onog što je u ono što to može postati.
Umjesto odgovora na komentare iz prošlog posta - novi post. Ostajemo na temi obrazovanje. Ili da ga bolje zovemo pravim imenom - zatupljivanje. Nisam pobornik teorija zavjere, međutim kada čovjek temeljito pogleda u čemu se sastoji školski sustav, što se tamo uči, čemu to služi, kako to sve skupa funkcionira i koji su krajnji rezultati, što ljudi postaju nakon što prođu kroz taj obavezni sustav, teorije zavjere o elitama, ili kome već, koje sve nas skupa nastoje (a to im i uspjeva za sad) držati na kratkom lancu (s davilicom) mogu proći.
Čitajući Semiramidin post o knjizi Konrada Liesmanna Teorija neobrazovanosti (zablude o društvu znanja), naletio sam na odlomak koji bocka u bit problema. Semiramidin post pročitajte ovdje , a spomenuti odlomak glasi: Koji paradoks! Vidite li ga? Obrazuje se hrpetina ljudi, na način na koji se obrazuje. Ne uči ih se razmišljati, ne uči ih se kako povezati stvari. I sada kad razmišljam što bi se moralo dogoditi, znam da bi ljudi trebali nešto pokrenuti. No ironija je u tome, kako će nešto promijeniti onaj koji ne vidi u čemu je problem? Kada nije niti naučen da vidi problem?
E, u tome je bit problema. Kako možemo očekivati da problem riješi netko ko ga i ne vidi. Vođe naše male države sebi su odredili kao vrhunsku misiju i ispunjenje njihovih najvećih snova maestralni cilj - ulazak u EU. I to je to. To je taj cilj, a mi svi valjda trebamo čekati tu uniju kao ozebli sunca i to samo zato da bismo kad uđemu u nju shvatili da u njoj nema tih sunčevih toplih zraka kojima smo se veselili. Ako i ima sunca, onda je to sunce zubato. Popapat će nas unija od 400 milijona ljudi svaki dan za doručak.
Tema obrazovanje usko je povezana sa svim ostalim truležima i kretanjima u društvu. Po pitanju obrazovanja zadnjih su godina "onima gore" koji su zaduženi za to područje bila puna usta famoznog bolonjskog procesa. Jer, mi naravno, želimo biti kao Europa pa se prilagođavamo njima. Ne treba o toj reformi ni trošiti puno riječi. Ona se savršeno uklopila u postojeći bolešljivi sustav. Tresla se brda, nije se rodilo niš' pametno. Tek dodatna birokratizacija. Od dubinske reforme ništa. A ako uzmemo u obzir tko radi te reforme, tko su ti ljudi koji donose odluke koje se tiču svih nas, čovjeku dođe da sjedne i plače. Čekati da oni nešto promjene, da dođe do promjene sustava, nema nikakvog smisla. Prije će se Godot pojaviti nego što će doći do dubinskih promjena. Zato, oni koji vide i znaju koliko je sustav loš, truo i protiv Života samog, moraju krenuti sami i uzdati se u sebe i svoje snage. Narodnjaci su preuzeli stvar, stvaraju dar-mar, narodnjaci u glavnim vjestima, na ključnim mjestima, na plakatima u boji... A mi smo gurnuti u ilegalu. Na kom tajnom kanalu naći nadu i spas.... A mi moramo svojim putem. Ima jedan stih kojem ne znam autora, a savršeno se uklapa u ovu priču. Glasi:
Rijeka i ja smo u neprijateljstvu
Ona teče kako teče
A ja tako neću teći!
S tim ćemo i završiti ovaj post. I s narodnjacima, naravno.
