Prepoznavanje Sebe

30.03.2009., ponedjeljak

Trenutak jasne svijesti je procjep koji nam otvara vrata vječnosti. Doslovno.
Takav trenutak nam daje okus onoga što jesmo, onoga koji zaista jesmo.

U našoj osnovi mi smo nepokolebljivi, dinamični, pulsirajući mir. Divlji, tihi potencijal.
Neograničena tišina nabijena smislom.

Mi na gotovo svakom koraku imamo priliku prepoznati Sebe.
I živa je istina da je ljepota u oku promatrača. I ono što je ružno, može biti lijepo.
Ovisi tko gleda.

Prisutnost je ključna. Ona povećava pažnju. Pažnjom otkrivamo Sebe..... u svemu.

Naše iskustvo je neprocjenjivo. Iskustvo iz druge ruke je bezvrijedno.
Ono što možemo osjetiti i prepoznati u Sebi kao istinu, ne treba nikakvog suca (Zlatka ili bilo
kojeg drugog) koji bi to iskustvo "odobrio". Naše iskustvo je iznad bilo kojeg zakona ili zapovjedi.
Kroz iskustvo nam se Zakoni sami otkrivaju. Kada ih iskusim u Sebi, neka se maknu s puta svi
drugi tumačitelji, ne trebam ni jednog.

Prepoznavanje se može dogoditi na bezbroj načina.
Može biti u nekoj rečenici ili odlomku knjige koju čitamo, pa kad dođemo
na tu rečenicu/odlomak jednostavno moramo zastati. Taj dio kao da se obraća
baš nama. Mi se prepoznajemo u njemu. Nešto nam
bljesne, pomislimo ili kažemo "a-ha", ili tako nešto. I više nismo isti.
Može se dogoditi i dok razgovaramo s nekim.
Dok gledamo prizor koji nam je privukao pažnju.
Bezbrojne su situacije koje u sebi nose potencijal okidača za prepoznavanje Sebe u njima, kroz njih.
Naš je zadatak (zapravo više slatka briga) obratiti pažnju. To je naš najvažniji
zadatak.

- 15:43 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.