Postoji jedan dio nas kojeg tek trebamo upoznati. Taj dio nas nalazi se u našim najdubljim dubinama. Taj dio nas je naš najvrjedniji dio. Taj dio smo mi.
To je ona potreba u čovjeku koju svijet zove duhovnost. U nekome je ona izražena jače, u nekome slabije, ali... u svima je ona prisutna, u svima se budi. To je ono nešto neopisivo, neobjašnjivo, sramežljivo, plaho, plemenito, hrabro, osjetljivo, krhko..., a neuništivo. Neki to zovu duša. Neki to zovu ljubav. Neki to zovu bog. Ali ne može se o tome pričati. Ne može se to opisivati. To nešto je neuhvatljivo. Tek što ga probamo opisati, već nam je izmaklo. Slično je živi.
Ponekad nam se javi. Ponekad proviri na površinu. Mahne nam. Pa ga vidimo u licu djeteta, ili u zalasku sunca, ili u mirnoj površini mora, u nekom tajanstvenom treptaju koji se ponekad, bez vidljivog razloga, javlja u našoj utrobi kao neki osjećaj blaženstva ili...(ah, kako to opisati). Riječi su tu od slabe pomoći.
To je kao neki vibrirajući potencijal u nama, koji je ogroman, koji čeka naše dopuštenje da izađe van. Našu suradnju. Mi ne smijemo biti samo pasivni promatrači.
To je život koji nas zove, koji traži naše dopuštenje da se ostvari kroz nas, i kroz druge.
Pružimo mu ruku.
"Tvoja te duša neće optuživati da si premalo mario za politiku, premalo mrzio neprijatelje, premalo utvrđivao međe. Ali će se možda pojadati da si se prečesto plašio njezinih zahtjeva i pred njima bježao, nikada imao vremena baviti se njome, svojim najmlađim i najljepšim čedom, s njom se poigrati, poslušati njezinu pjesmu, i da si ju često prodavao za novac, izdavao za povlastice. A isto se, reći će, dogodilo i milijunima ljudi, i kamo god da pogledaš, naći ćeš ljude s izrazom živčana, izmučena, ljutita lica, koji imaju vremena samo za najnekorisnije stvari, te da to ružno stanje nije ništa drugo nego bol koja opominje, znak upozorenja u krvi.
Zanemariš li me - govori ti duša - postat ćeš živčan i životu nesklon, i takav ćeš ostati i od toga stradati, ne posvetiš li mi se posve novom ljubavlju i brigom. I nipošto nisu slabići, bezvrjednici, oni koji se razbole od vremena i izgube sposobnost za sreću. Štoviše, to su oni dobri, klice budućnosti; to su oni čija je duša nezadovoljna, koji još samo iz bojažljivosti izbjegavaju borbu protiv lažnog svjetskog poretka, no koji će to možda već sutra učiniti." Hesse
|
